Poezijom do katarze
Crnogorska pjesnikinja Lejla Kašić “Vijestima” najavljuje poetski teatar koji će upriličiti večeras u atrijumu Capital Plaze
Pjesničke večeri mlade crnogorske autorke Lejle Kašić nikada nijesu imale klasičnu formu na koju je književna publika navikla, pa tako neće biti ni danas kada će u Podgorici, u atrijumu The Capital Plaze, Kašić upriličiti jedno nesvakidašnje veče. Poetski teatar s Lejlom Kašić, uz pratnju violistkinje Ive Durković i uz glas Aleksije Mihailović počeće večeras u 21 čas, a do realizacije ovog događaja Kašić je došla s Jelenom Garić, čija je ideja sve pokrenula, a koja je i moderatorka večeri.
“Želim da kažem da sam jako srećna i ponosna što iza ovog događaja stoje četiri djevojke/žene: Jelena Garić, Aleksija Mihailović, Iva Durković i moja malenkost. Jako dugo djela žena nijesu bila dovoljno cijenjena, a mi smo bile osuđene na tišinu i marginu kulturnog života. U tom smislu uvijek sam naročito inspirisana kada vidim da su djevojčice, djevojke i žene ohrabrene da slijede svoju misiju, bave se umjetnošću ili bilo čime drugim što podržava njihove snove. Čini se da smo u brzini savremenog života malo pogubili bliske konekcije sa samim sobom i s drugim ljudima. Voljele bismo da se prisutni podsjete ljepote golih, sirovih emocija, daju sebi dozvolu da ih umjetnost protrese i podsjeti da smo svi povezani kroz slične sudbine”, kaže Kašić “Vijestima”.
S obzirom na to da poetski teatar nije često viđena forma u Crnoj Gori, Kašić obećava da će upravo udruživanjem poezije i teatra voditi prisutne do katarzičnih osjećanja.
“Poezija i teatar daju jedan dirljivi svijet. Svijet u kome padaju sve maske, identiteti koje svakodnevno biramo da bismo opstali, prestaju sve igre koje igramo da bismo se prilagodili, ostajemo sami sa sobom i svojom tananom suštinom koja je daleko od materijalističkog, fizičkog svijeta. Potpuno je drugačiji doživljaj poezije kada je ona samo na papiru, u odnosu na to kada se izgovara živom riječju, gdje dikcija i intonacija utiču na predstavljanje i dodatno izazivanje emocije koju pjesma nosi. Za mene poezija ima iscjeliteljsku moć, uz njenu pomoć prepoznajem i liječim sve svoje rane. Ako bi intimni trenutak začetka pjesme bio početak liječenja, onda je javni trenutak govorenja stihova pred drugim ljudima njegov završetak. I to je, za mene, taj (savršeni) ciklus liječenja poezijom”, poručuje Kašić.
Ona ističe da su na programu radile četiri djevojke, ali tako da bude prostora za spontanost i neposrednost, a kao rezultat svega očekuje da će “publika smiriti buku brzog života” i poistovijetiti s izvedenim.
“Prisutne ću, uz Ivine i Aleksijine nastupe, voditi kroz svoje stvaralaštvo samim tim, uz anegdote i šale, dijeliti i svoja razmatranja o životnim situacijama kroz koje prolazim(o)”, poručuje pjesnikinja koja se uvijek vodi osjećajem i željom da kroz izgovorenu riječ poezije publici prenese svoj doživljaj svijeta i emocijâ.
Ona za kraj otkriva i koje je pjesme odabrala za ovaj događaj ističući da svaka predstavlja parče njene duše, te da se prilikom selekcije vodi unutrašnjim osjećajem.
“Od izdavanja ‘Moje Crvene’ prošlo je već par godina, nanizale su se nove pjesme, pa će one uglavnom preovladavati, s obzirom na to da nose nove motive i malčice drugačiju energiju od starijih. Ali, naravno, postoje pjesme iz zbirke koje su mi miljenice i koje nikada ne preskačem u izvođenju.”
( Jelena Kontić )