Put u svjetove koje nikada prije nijeste vidjeli

Eksperimentišući na slikarskim platnima uz pažljivo biranje bojâ i osluškivanje sopstvenih emocija, akademski slikar Mirko Dragović hoda različitim lavirintima koje isto tako nudi i publici. Izložba njegovih djela “Lavirint duše” biće otvorena danas u Petnjici, u Centru za kulturu u 19 časova, u okviru osmog izdanja Bihorskog kulturnog ljeta.

Dragović se predstavlja s nešto manje od 20 radova, uglavnom velikog formata, u tehnici akrila na platnu. Tokom jučerašnjeg razgovora za “Vijesti” radio je na najnovijem djelu iz ovog ciklusa koje će, možda, biti i izloženo u Petnjici. Dragović ističe da postavku čine starije, ali i određen broj najnovijih djela.

“Radovi se razlikuju u odnosu na starije iz ovog ciklusa. Ima tu povezanosti, naravno. Što se tiče forme rekao bih da sam pojačao boje, pa su sada izraženije, jače. Slika koju danas radim je takođe dio ove cjeline i kao takvu ću je vjerovatno i izložiti, ako je završim. Moram priznati da do sada nijesam bio u Petnjici, pa se izuzetno radujem upoznavanju s publikom. Bitna mi je ta spontanost i upoznavanje s ljudima, bitnija nego grad i galerija, odnosno mjesto u kojem izlažem. Konverzacija, iskrenost i spontanost ljudi iz malih mjesta su dragocjeni, a najbolje kritike dolaze od njih”, govori Dragović na početku.

Postavku će otvoriti akademski slikar iz Rožaja, Ibrahim Kurpejović koji je u propratnom tekstu u katalogu izložbe zapisao da Dragović u svoj rad unosi psihološku i duhovnu rezonancu prirode.

“Bogata simbolika, promjenljiva priroda ovih, asocijativnih, nježnih oblika i raznolika paleta boja koje se nude posmatraču, pokazale su se inspirativnim za ovog umjetnika, tako da su postala njegova prepoznatljivija djela. Neka njegova platna nas podsjećaju kao zapisi s površine zemlje, neka na podvodni svijet algi na obalama mora, gdje se osjeća treperenje vode u nijansama plave boje uz određeni zvučni impuls. Dragović nas dovodi u svjetove koje nikada prije nijeste vidjeli, kao i prirodnom znatiželjom i osjećajem da želi nešto otkriti”, primijetio je Kurpejović.

Na pitanje da li ga upravo različiti lavirinti duše vode ka krajnjem rješenju i da li se tom lavirintu prepušta dok stvara Dragović odgovara da neki unaprijed određen koncept ne postoji.

“Što se tiče početka slike i procesa stvaranja, neki potpuno jasan koncept ne postoji, ali uglavnom imam određenu zamisao, najčešće motive pejzaža, ili nečega već viđenog što kasnije razlažem i postavljam, a sve to prateći svoju emociju, osjećaj i instikt. Volim da crtam, mogu reći i da volim da crtam na slici. Ipak, crtež malo ublažim da ne bih potpuno prešao na tu stranu”, kaže Dragović i dalje objašnjava da je stigao i do nove stvaralačke faze:

“Došao sam u tu neku fazu da sliku razrađujem. Razrađujući sliku, što se razlikuje od moje ranije stvaralačke faze, rekao bih da nekada idem ka tome da je završim, pa čak i po cijenu da je preopteretim. I to je na neki način taj lavirint koji mi ljudi tražimo i koji je vezan za nas same. Isti taj lavirint u koji dolazimo možda nas nekada opterećuje i donosi emociju koja zna da bude teška, a istovremeno je i lijepa. Moje slike liče na neke puteve, na gradove iz ptičije perspektive, na naša traženja i životne lavirinte kroz koje svi prolazimo i koji nas u nekom momentu opterete, ali bez kojih ne bismo mogli da živimo”, priča umjetnik.

Kurpejović je podsjetio i na riječi hrvatskog likovnog umjetnika Borisa Žuže koje je zapisao u katalogu Draovićeve izložbe u Zadru:

“Analiza izloženih umjetnina upućuje na naglašeno pulsiranje osnovnih likovnih elemenata u ritmiziranoj sinergiji crta, krivulja i naglašenih tonalnih vrijednosti kontrasta boja. Tako nastali apstraktni svjetovi u svojim gestualnim tragovima pršte muzikalnošću životne energije... Dominantnost žute stvara ugođajnost koja prožima ostale boje, a što ostvaruje predznak naglašenog kolorizma u kontrastnim izmjenama toplo-hladnih polja”, primijetio je Žuža tada.

Dragović dodaje da uživa u eksperimentisanju i da se tome često prepušta.

“Dobijam savjete od starijih, ozbiljnih kolega da se fokusiram samo na jednu ili dvije boje ili pak na akromatske boje - sive tonove, da sliku odradim crtački, pa kroz nju da provučem neke jarke boje, crvenu ili plavu... To su stvari koje ću u budućnosti isprobavati, a sve je jedna vrsta eksperimenta. Ja uživam u eksperimentisanju. Kad radim, imam osjećaj da je svaka moja slika drugačija i naprednija na nekom mom putu, iako možda posmatraču nekada to i nije vidljivo. Planiram uskoro da odem na selo u Moraču, da završim neke poslove tamo, a istovremeno ću uzeti sa sobom i nekolika platna, dio priče koju nastavljam. Kad vidim neke promjene na platnu na kojem radim, uvijek krenem ka tome, ka nečemu novom. Iz ove priče u kojoj sam sada ću vjerovatno izaći, ali još uvijek nije momenat”, smatra Dragović.

Kurpejović je u svom osvrtu na Dragovićeva djela zaključio da ciklus “Lavirint duše” još uvijek traje, a umjetnika čini “prisutnim i prepoznatljivim na crnogorskoj umjetničkoj sceni s osobenim likovnim rukopisom”.

“Inspirisan usklađivanjem boja, kraćim potezima četkica i liberalnom upotrebom boje, Dragović gradi vlastitu paletu ističući fizičku primjenu pastelnih boja na platnu i njen poseban jezik, kroz njene učinke komplementarnosti, kontrasta, harmonije, punih lične simbolike. On sve to kombinuje kako bi se ostvarila jedinstvena vizuelna slika u čemu i uspijeva... Za Mirka je slikanje izražavanje ideja i emocija, uz stvaranje određenih estetskih kvaliteta, u dvodimenzionalnom vizuelnom jeziku. Elementi ovog jezika – njegovi oblici, linije, boje i tonovi – koriste se na razne načine da bi se stvorio vizuelni osjećaj pokreta i svjetlosti na ravnoj površini. Efekat je jedan od sastava koji pulsiraju životom”, smatra Kurpejović.

Dragović je u razgovoru za “Vijesti” istakao posebnu zahvalnost direktoru Centra za kulturu “Petnjica” Sinanu Tiganju i njegovom timu na tome što su njegova djela uvrstili u dio programa VIII Bihorskog kulturnog ljeta 2021.

“Naravno, hvala i mom kolegi, slikaru i pedagogu mr Ibrahimu Kurpejoviću na odličnoj recenziji - likovnoj kritici i na tome što će, pored direktora Sinana, govoriti na otvaranju izložbe. Pokušaću da se, nakon izložbe u Petnjici koja traje mjesec dana, ponovo predstavim negdje na sjeveru. To bih volio zbog publike koja upoznaje moj rad, a tako i zbog sebe samog. Znam da su ljudi iz tog kraja dobri ljudi i dobri domaćini, pa mi se zbog toga javlja i još veće zadovoljstvo jer sam dio te priče...”, zaključuje Dragović i najavljuje učešće na likovnoj koloniji koja će u avgustu biti organizovana u Petnjici kada će vjerovatno raditi pejzaže tog kraja.

( Jelena Kontić )