Iz Cetinja danas svi bježe, a malo ko mu se vraća

U crnogorskoj prijestonici 80-tih godina prošlog vijeka funkcionisalo je desetak preduzeća, koja su bila imena u onoj straoj Jugoslaviji. Tara, Bojana, Kartonaža, Trgopromet, Montena, Košuta, Sanitas i naravno gigant bijele industrije, Obod koji su obišli novinari TV Vijesti. U to vrijeme, u ovim preduzećima radilo je više ljudi nego što trenutno grad pod Lovćenom ima stanovnika. Na Cetinju trenutno živi oko 14 hiljada ljudi.

Statistika je egzaktna i neumoljiva. U posljednje četiri godine, Cetinje ima negativni migracioni saldo. Odnosno, iz Cetinja se vise stanovnika odseli nego sto se doseli. U prosjeku, iz crnogorske prijestonice godišnje ode oko stotinu ljudi.

Šahovski velemajstor, Božidar Bonja Ivanović u životu je povukao na hiljade dobrih poteza, i tako suvereno godinama vladao šahovskim poljem. Nakon uspješne karijere, koja ga je vodila širom svijeta, ovaj rođeni Cetinjanin odlučio je da povuče, tako reći, završni potez – vratio se u rodni grad, s namjerom da tu provede ostatak života. Sada sebi postavlja pitanje da li ga je stara dama matirala.

"Čovjek na kraju puta ide tamo gdje mu je najdraže, i zato mi je žao što se bojim da može se desiti da Cetinje, prije mene nekako završi tu svoju misiju", ističe Ivanović.

Na broj stanovnika u jednom gradu, osim negativnih migracija, utiče i negativni prirodni priraštaj. A taj neslavni trend ovaj grad bilježi već godinama. Na Cetinju, gradu u kojem se nekad rađalo po desetak beba nedjeljno, jer su se tu porađale žene iz svih krajeva zemlje, sada jedva mjesečno dostigne cifru od petnaestoro rođene djece. I baš u djeci i mladima je najveći problem, smatra Ivanović. Najviše ge brine i boli njihova budućnost. Jer, kako kaže, danas iz Cetinja svi bježe, malo ko se u njega vraća.

"Znajući Cetinje, takvo kakvo je bilo i iz kojeg sam ponio najljepše utiske iz svoje mladosti, a gledajući današnje Cetinje u kojem već duže jedno ovakvo stanje traje, zaista mi je bolan osjećaj, i krivo mi je što je došlo do svega toga", kazao je Ivanović.

Jedini pozitivni trend u statitstičkom smislu, koji Prijestonica bilježi za ove četiri godine, je smanjenje broja nezaposlenih za pet odsto. Ipak, po mišljenju Ivanovića, to nije dovoljno. On smatra da bi država konačno moralo da sa riječi da pređe na djela, i stvarno, a ne retorički, krene da vraća dug koji ima prema svom prijestonom gradu.

"Postoji jedan mali optimizam, ipak, usvajanjem ovog zakona o Prijestonici. Ali, opet mora postojati neko tijelo koje će biti nezavisno, koje će kontrolisati utrošak sredstava i realizaciju tih projekata koji se najavljuju", napominje Ivanović.

Pored raznih epiteta koji se vezuju za Cetinje – jedan je i grad muzej, zbog šest najznačajnijih crnogorskih muzeja koji svjedoče o istoriji naše zemlje. Ako se nešto ne uradi na zaustavljanju negativnih trendova migracija i nataliteta – odnosno ako se sa Cetinja i dalje bude odlazilo, i u njemu sve manje rađalo beba - taj naziv "grad muzej", mogao bi da dobije potpuno drugačije značenje.

( Danijela Lasica )