Žene pod oružjem prkose talibanima
„Bilo je nekih žena koje su željele samo simbolično da inspirišu snage bezbjednosti, ali mnogo više ih je bilo spremno da odu i na ratište“, ispričala je Halima Parastiš, šefica ženskog direktorata u Goru. „Zajedno sa još nekim ženama, prije otprilike mjesec rekla sam guverneru da smo spremne da se borimo“
Stotine žena u sjevernom i centralnom Avganistanu izašle su na ulice sa oružjem u rukama i na društvenim mrežama dijele svoje fotografije sa puškama prkoseći talibanskim milicijama koje napreduju širom zemlje.
Jedan od najvećih protesta bio je u centralnoj provinciji Gor, gdje se za vikend okupilo na stotine žena koje su mahale oružjem i skandirale antitalibanske slogane.
Vjerovatno neće uskoro u velikom broju krenuti u prve redove fronta, kako zbog društvene konzervativnosti, tako i zbog nedostatka iskustva. Međutim, javne demonstracije u trenucima kada je prijetnja militanata izvijesna, podsjećaju na to koliko su mnoge žene uplašene od onog što bi talibanska vladavina mogla značiti za njih i njihove porodice.
„Bilo je nekih žena koje su željele samo simbolično da inspirišu snage bezbjednosti, ali mnogo više ih je bilo spremno da odu i na ratište“, ispričala je Halima Parastiš, šefica ženskog direktorata u Goru i jedna od učesnica protestnih marševa. „Među njima sam i ja. Zajedno sa još nekim ženama, prije otprilike mjesec rekla sam guverneru da smo spremne da se borimo“.
Talibani su preplavili ruralni Avganistan, zauzevši desetine okruga, uključujući i mjesta poput sjeverne provincije Badakšan, koja je prije 20 godina bila antitalibansko uporište. Oni sada praktično drže pod opsadom više provincijskih prijestonica.
U oblastima koje kontrolišu, talibani su već uveli ograničenja koja se tiču obrazovanje žena, njihove slobode kretanja i oblačenja, kažu aktivisti i stanovnici tih područja. U jednoj oblasti dijeljeni su flajeri sa zahtjevom da žene počnu da nose burke.
Čak i žene iz izuzetno konzervativnih ruralnih područja zalažu se za bolje obrazovanje, veću slobodu kretanja i značajniju ulogu u svojim porodicama, navodi se u novom istraživanju sprovedenom u ovoj grupi čiji se glas rijetko čuje. Talibanska vladavina odvešće ih u suprotnom smjeru.
„Nijedna žena ne želi da ratuje, ja samo želim da nastavim školovanje i da se klonim nasilja, ali su okolnosti natjerali mene i druge žene da ustanu“, rekla je mlada novinarka sa severa Jovzjana, provincija gdje postoji istorija ženske borbe.
Ona je pohađala jednodnevnu obuku rukovanja oružjem u glavnom gradu pokrajine koji je trenutno opkoljen. Tražila je da ostane anonimna za slučaj da padne na ruke talibanima. „Ne želim da zemlja bude pod kontrolom ljudi koji se prema ženama ophode onako kako se oni ponašaju. Uzele smo oružje da pokažemo da ako budemo morale da se borimo, borićemo se“.
Ispričala je da je sa njom nekoliko desetina žena naučilo da rukuje oružjem i da, uprkos svom neiskustvu, u borbi protiv talibana imaju jednu prednost nad muškarcima. „Oni se plaše da ih ubije žena, jer to smatraju sramotnim“.
Konzervativni militanti gledaju na suočavanje sa ženama u borbi kao na poniženje. Borci ISIL-a u Siriji su se navodno više plašili da ih ubiju ženske kurdske snage, nego muškarci.
Talibani odbacuju ovaj istorijski presedan u Avganistanu, tvrdeći da su demonstracije propaganda i da muškarci ne bi dozvollili ženskim članovima porodice da ratuju.
„Žene nikada neće podići oružje protiv nas. One su bespomoćne i pod pritiskom su poraženog neprijatelja“, rekao je talibanski glasnogovornik Zabihulah Mudžahid. „One ne umiju da se bore“.
Guverner provincije Gor Abdulzahir Faizada u telefonskom intervjuu je kazao da su se neke od žena koje su izašle na ulice tamošnje prijestonice već borile protiv talibana, a većina ih je trpjela nasilje te militantne grupe.
„Većina ovih žena su nedavno pobjegle iz talibanskih oblasti. One su već prošle rat u svojim selima, izgubile su sinove i braću i ljute su“, rekao je, dodajući da će obučavati žene koje nemaju iskustva sa oružjem, ako to vlada u Kabulu odobri.
Konzervativna pravila talibana naročito nailaze na otpor u Goru, gdje žene tradicionalno ne prekrivaju lice burkama već nose marame i rade u poljima i selima rame uz rame sa muškarcima, objasnila je Parastiš.
Dodala je da talibani zabranjuju ženama čak ni da se brinu o životinjama ili obrađuju zemlju u područjima Gora koja kontrolišu. Zatvorili su škole za djevojčice, naredili ženama da ne izlaze iz kuće bez muške pratnje, čak im je zabranjeno i da prisustvuju proslavama vjenčanja, na kojima samo mogu da budu muškarci.
Žene sa ovih prostora bile su u protestnom maršu. „Više deset žena je pobjeglo iz Alahiara u okrugu Šahrak prošle nedjelje. Došle su i tražile oružje da se bore za svoju zemlju i slobodu. Ista situacija je u regionu Čarsada“, rekla je Parastiš.
„Kažu: ’Ubijaju nas i ranjavaju, a mi se ne branimo, zašto da ne uzvratimo?’ Ispričale su nam da su najmanje dvije žene pred porođajem u njihovom regionu, da nemaju potrebna medicinska sredstva i da ne mogu da pođu sa njima.“
Parastiš zaključuje da su muškarci na vlasti jedino što žene za sada zadržava. „Guverner je rekao da za sada nema potrebe da se borimo i da će nas obavijestiti.”
Kad je gusto, puške u ruke
Rijetko se dešava, ali nije bez presedana da žene iz Avganistana uzimaju oružje, posebno u nešto manje konzervativnim djelovima zemlje.
Prošle godine tinejdžerka Kamar Gul proslavila se širom zemlje nakon što je porazila grupu talibana koji su joj ubili roditelje. Među militantima je bio i njen suprug.
Bibi Ajša Habibi iz provincije Bahlan postala je jedini ženski vojskovođa u zemlji nakon sovjetske invazije i građanskog rata koji je uslijedio. Bila je poznata kao „zapovjednica Kaftar“, što na tamošnjem jeziku znači golub.
A u sjevernom Balku, 39-godišnja Salima Mazari, guvernerka Čarkinta,
odnedavno se bori na prvim linijama fronta u svom okrugu.
Tokom protekle dvije decenije, žene su se takođe pridruživale avganistanskim snagama bezbjednosti, uključujući i obuku za pilote helikoptera, iako su se suočavale sa diskriminacijom i uznemiravanjem od strane kolega. Ipak, rijetko se mogu vidjeti na frontu.
Tekst je preuzet iz „Gardijana“
Prevela i priredila:
D. Vraneš Redžić
( Ema Grejem Harison )