Glas vrline - Igor Vuk Torbica

Publika festivala “Grad teatar” definitivno je bila privilegovana jer je imala priliku da od 2015. do 2020. godine prati rad jednog od najtalentovanijih pozorišnih stvaralaca mlađe generacije, rad Igora Vuka Torbice i odgleda čak trećinu njegovih pozorišnih ostvarenja. Direktorica JU “Grad teatar” Milena Lubarda Marojević ranije je kazala da su otvaranje i prvi dani 35. izdanja festivala posvećeni upravo prerano preminulom reditelju Igoru Vuku Torbici. Tako je i književni program, “Trg pjesnika”, otvoren - predstavljanjem monografije “Glas vrline - Igor Vuk Torbica” u izdanju JU „Grad teatar“.

Direktan povod za ovaj izdavački poduhvat Grada teatra jeste tragičan, bolan i zbunjujući, kazala je urednica izdanja Svetlana Ivanović i dodala da se time svakako “ne može nadomjestiti sve ono bez čega smo ostali odlaskom reditelja Igora Vuka Torbice”.

“Međutim, ipak smo se odlučili da pripremom ovog izdanja proslavimo život i rad jednog od svakako najtalentovanijih reditelja današnjice zahvalni što smo bili u prilici da živimo u njegovom dobu”, naglasila je Ivanovićeva.

U uredničkom tekstu monografije ističe se da je ona nastala kao potreba da se ukaže na značaj Torbičinog stvaralačkog zaloga i budvanskom festivalu i pozorišnoj umjetnosti Crne Gore.

“Uprizorenje ’Krvavih svadbi’ Federika Garsije Lorke rađeno u koprodukciji sa Srpskim narodnim pozorištem iz Novog Sada za 32. izdanje festivala, kao i gostovanja njegovih predstava ’Razbijeni krčag’ (JDP, Beograd), ’Ožalošćena porodica’ (SLG, Celje/PG, Kranj), ’Hinkeman’ (ZKM, Zagreb) i ’Bakhe - kratak pregled raspadanja’ (NP Bitolj) nesumnjivo će biti neizostavna činjenica istorije festivala, istorije pozorišta i tetarologije Crne Gore, čije će stranice u budućnosti biti oplemenjene pamćenjem i razumijevanjem pozorišne poetike Igora Vuka Torbice”, navodi se u tekstu.

Dramaturškinja, rediteljka i multimedijalna umjetnica iz Zagreba Katarina Pejović istakla je da osjeća ogromnu zahvalnost što je ovakav dokument pun ljubavi, a koji će biti jedan u nizu dokumenata o Igorovom radu, poetici, estetici i etici, taj koji obilježava početak dokumentiranja i arhiviranja.

“Dok sam čitala monografiju imala sam osjećaj dinamike njegovog prisustva ovdje u Budvi. Ono što znam od njega, iz naših razgovora, do koje mjere mu je bilo uvijek stalo da bude ovdje, da ovdje radi u uslovima koji nisu nimalo jednostavni. Raditi ambijentalnu predstavu uvijek podrazumijeva biti u nekom aktivnom dijalogu sa mjestom u kojem se sve to događa, ali znam do koje mjere je njega to ispunjavalo”, kazala je ona.

Tekstovi koji čine monografiju nastajali su povodom gostovanja rediteljevih predstava na festivalu, ali i njegovog učešća u drugim festivalskim programima. Tu su brojni intervjui, prikazi, kritički osvrti, ali i osvrti stručne javnosti, u crnogorskim i regionalnim medijima, “koji su, u njegovom slučaju, po pravilu, odjekivali priznanjima i rezultirali nagradama“.

Pejovićeva je istakla i da je u monografiji dat glas i Igoru Vuku Torbici.

“Oko tog glasa, oko tih fragmenata njegovih ideja, razmišljanja, poetike se kao neki vijenac nabiraju stavovi i mišljenja onih koji su progovorili kao kritičari o predstavama koje su ovdje gostovale i o ‘Krvavim svadbama’ i zaista je moj osjećaj bio da se stvorila neka vrsta pejzaža, a mislim da je to jedan veliki kvalitet ove knjige”, poručila je Pejovićeva.

Profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju Janko Ljumović kazao je da mu je izuzetno važno i drago što govori o knjizi čiji je izdavač JU “Grad teatar”, a koja sabira jednu čvrstu i uspješnu vezu koju je ovaj festival imao sa rediteljem Igorom Vukom Torbicom.

On je dodao i da monografija daje uvid u poetiku mladog a velikog reditelja i svjedoči o izuzetnoj moći njegovog znanja. U monografiji, istakao je Ljumović, otkrivamo strategije izbora i procesa stvaranje uzbudljivog i dobrog pozorišta.

“Za Torbicu je to bio i prostor slobode koju je pronalazio u dramskim klasicima ili kako kaže: ‘Slobode koja je meni nužna da bih ispričao ono što me tišti ili ono o čemu bih volio progovarati’”.

Večeras predstava "Viza"

Kao dio "Off" programa festivala večeras će na sceni između crkava u 21 čas biti izvedena predstava „Viza“. Predstava je produkcija Budvanske škole glume, rađena po tekstu Vide Ognjenović, u režiji Jovane Todorović i asistenta Monje Vuksanović. U komadu igraju učenici završnih razreda budvanskih osnovnih škola.

Budvansku školu glume vodi magistar dramskih i audio-vizuelnih umjetnosti, glumica Jovana Todorović. Kompletan program škole obuhvata glumu, dikciju, scenski pokret i ples, kulturu govora i pisanja, vježbe koncentracije, kao i igru kroz odabrane glumačke likove i predstave domaćih i stranih pisaca.

Predviđeno je da svaka grupa ima javni nastup u vidu pozorišne predstave, u okviru off programa festivala „Grad Teatar“ Budva.

Veče iznad života

Među prisutnima u publici na Trgu pjesnika su bili prijatelji, kolege i ljudi bliski Igoru Vuku Torbici. Dramaturg Željko Hubač je sa prisutnima podijelio jednu zanimljivost iz rada na predstavi “Carstvo mraka”, u režiji Igora Vuka Torbice.

“Jedini čovjek koji je pored mene dao iz svog džepa novac za produkciju bio je Igor Vuk Torbica. On je kupio jedan skupocjen element te scenografije od svog novca jer je svaki detalj bio bitan. I svaki pokret glumački je bio bitan. Težio je ka savršenstvu, bio je čovjek koji je mnogo tražio od svojih saradnika, ali je najviše i davao. Ako može na neki način čovjek da vam uđe pod kožu, on je bez ikakve namjere da to radi, uspijevao u tome. Ja sam ga zaista mnogo volio, prije svega kao reditelja, a potom i kao čovjeka”, kazao je Hubač.

On je rekao i da je pozorište iznad života, te da je knjiga o kojoj se govori jedna vrsta pozorišta, “a to znači da smo na neki način večeras iznad života”.

Istovremeno čuđenje i rezumijevanje svijeta i ljudi

Glumica Hana Selimović, Igorova životna saputnica, istakla je da su se tokom razgovora o monografiji dotakli jedne veoma bitne stvari, a to je humor...

“Igor je pored svih magičnih stvari bio izuzetno zabavna osoba. Igor nije volio mistifikaciju bilo koje vrste. Moja mama živi u jednom stanu u Beogradu u jednoj zgradi koja povremeno ima Kućni savjet. I Igor je, jednom prilikom, na žalost ili na sreću, prisustvovao jednom od tih sastanaka i on je bio do te mjere šokiran da jedna tako mala zajednica ljudi ne može da uradi nešto za sopstveno opšte dobro. I tako je nastao ‘Tartif’. Krenuli smo u rad na toj predstavi, počeli smo improvizacije iz nekih komšijskih razgovora upravo zbog činjenice da ta nekolicina ljudi ne može da dođe do nekog zajedničkog imenitelja koji bi svima nama učinio da nam bude bolje. U tome leži, na neki način, njegovo čuđenje nad svijetom i u isto vrijeme njegovo duboko razumijevanje svijeta i ljudi”, zaključila je Selimović.

( Jelena Kontić )