Put u lošem stanju, ne mogu ni do kuća

Mještani bjelopoljske Mjesne zajednica Galica ogorčeni su kažu zbog odnosa lokalne i republičke vlasti prema njima u posljednjih 10 godina. Zbog lošeg puta, za čije katastrofalno stanje krive koncesionare, mještani bjelopoljskih sela nedavno su održali protest kojem je prisustvovalo njih više od stotinu.

“Prvenstveno smo nezadovoljni odnosom vlasti na lokalnom i republičkom nivou prema problemima ovog kraja, a prije svega po pitanju putne infrastrukture. Kao što smo pisali i upozoravali više puta u posljednjih 10 godina, putevi u ovoj mjesnoj zajednici su očajnom stanju. Asfaltni put u dužini od sedam kilometara od Tomaševa do Sokolca, koji je veoma nekvalitetno urađen prije trrideset godina, propao je pa vožnja na toj dionici predstavlja pravi podvig. O ostalim putnim pravcima da i ne govorimo” kazao je predsjednik Mjesne zajednice Galica Vukoman Krgović.

Ono što posebno izaziva gnjev kod stanovnika ovog kraja je odnos države i koncesionara koji, kako tvrde mještani, zajednički nemilosrdno arče šumska bogatstva tog kraja, bez ikakvih obaveza.

“U posljednjih trideset godina sa ovog područja su odvezene stotine hiljada kubika šumske građe. Prije toga, u vrijeme prethodne Jugoslavije, ovo područje je bilo glavni snabdjevač drvnim sortimenitima nekadašnje beranske Celuloze i bjelopoljskog ŠIK-a ‘Špiro Dacić’”, kazao je Krgović, dodajući da se vjerovatno radi o desetinama miliona kubika građe koja je izvezena sa tog područja i iskorišćena za razvoj drugih sredina, protiv čijeg razvoja mještani te Mjesne zajednice nemaju ništa.

Problem je, ističu oni, što su od te pohare dobili razorene puteve, vododerine i uništene šume.

“Moramo napomenuti da je ova mjesna zajednica jedna od najvećih u Crnoj Gori, da su Barice jedno od najvećih sela i da je rastojanje od početne do krajnje tačke od Tomaševa do kraja Barica skoro 30 kilometara, ne računajući putne pravce prema Lijesci, Zaboju, Šljemenima, Golubinjaku, u ukupnoj dužini od više od 30 kilometara. I sada zamislite čovjeka koji 10, 20 ili 30 kilometara mora da ide do najbližeg autobusa, pošte, banke, nečim što se ni po jednom kriterijumu ne može nazvati putem”, kazao je Radovan Bošković.

Podsjećaju da su se više puta ispred Mjesne zajednice obraćali vlastima na republičkom i opštinskom nivou, samo u posljednjih osam mjeseci dva puta, ali da su uvijek nailazili na zid ćutanja.

“Prema onome što smo vidjeli na zboru od 28. juna, građani su ovog puta riješeni da idu do kraja, i da svoje proteste radikalizuju sve do konačnog rješenja ovog problema. Nadamo se da će neko u vlasti imati sluha da pristupi rješavanju ovih nagomilanih problema, kako bi se spriječila dalja radikalizacija”, kazao je Krgović.

( Jadranka Ćetković )