Igre tišine

Od specijalnog izvještača "Vijesti"

Tradicija je da se posljednjeg dana Olimpijskih igara, na ceremoniji zatvaranja čuje poruka:

- Bile su ovo najbolje Olimpijske igre do sada.

Za 20-ak dana, kada bude označen kraj Igara u Tokiju, poruka koja bi bila iskrena, glasila bi:

- Mogle su ovo da budu najbolje Olimpijske igre.

Tokio i Međunarodni olimpijski komitet su uradili sve da u vrijeme kakvo svijet ne pamti i u strahu, koji se već godinu i po uvukao među stanovnike Japana, a koji su se mahom, u svim anketama, izjasnili da Igre nisu „dobrodošle”, organizuju događaj koji će, ipak i nažalost, ostati upamćen po posebnim zdravstvenim mjerama, po tišini na borilištima, a ne po dostignućima koja su u organizacionom smislu uradili domaćini, visokoj tehnologiji, ljubaznosti volontera, vjerovatno i sportskim rezultatima...

„Igre tišine” - jedan je od naziva koje je Tokio 2020. dobio u svjetskim medijima, zbog toga što će dvorane i stadioni na svim takmičenjima biti prazni.

Tako danas, samo šest dana pred otvaranje, koje je zakazano za 23. avgust, izgleda i Olimpijsko selo.

U normalnim vremenima, jedinstveni ambijent u kojem nezaboravni dio svog života provede više od deset hiljada sportista iz bukvalno svakog kraja svijeta, već bi disao sportskim, olimpijskim duhom, osjećala bi se euforija... Sada je drugačije, tek poneko svjetlo, na nekoj od 18 višespratnica, kada Tokio utone u mrak, pokaže da na ovom posebnom mjestu ima gostiju.

Promijeniće se to u naredna 2-3 dana, ali ništa nije, niti će biti isto, kao u Pekingu, Londonu, Riju...

Da bi samo mogli da dođu do Tokija i uđu u Olimpijsko selo, sportisti moraju da prođu rigorozne zdravstvene kontrole, da sa dva negativna rezultata testova slete na jedan od dva aerodroma u japanskom megalopolisu, da na licu mjesta odrade još jedan test, od čijeg ishoda zavisi da li će uopšte moći da budu dio najveće sportske priče. Iako je Japan organizovao sve, iako je tokom aerodromskih kontrola na raspolaganju ogroman broj službenika i volontera, procedura je komplikovana, naporna, često i vremenski duga - traje i po nekoliko sati.

Serija testova na koronavirus sportiste čeka i tokom Igara, iščekivanje tih rezultata može da bude napeto koliko i iščekivanje utakmica ili takmičenja.

Igre će se, i pored svega i uprkos svemu, održati, koronavirus je promijenio, ne i pobijedio sport i olimpizam - ali, Tokio 2020. će, ipak, ostati uspomena na čudna vremena, kao simbol nove realnosti i, nažalost, neizvjesnosti i straha...

Stigle rukometašice, vaterpolisti i Milivoj Dukić

Crnogorske rukometašice su sinoć oko ponoći po japanskom vremenu ušle u Olimpijsko selo, otvorile paviljon broj 17, kao prvi sportisti koji su se uselili u višespratnicu čiji je jedan dio namijenjen crnogorskoj delegaciji.

Put je bio dug, ne i komplikovan, sa samo jednim presijedanjem, u Istanbulu odakle je do Tokija trebalo oko 11 sati leta.

- Najvažnije je da smo došle i da je let bio dobar, a procedura oko ulaska, iako komplikovana, nije bila previše naporna - konstatuje Bojana Popović, koja učestvuje na trećim Igrama, prvi put u ulozi selektorke.

„Lavice” su došle u Tokio dva dana prije nego što se otvore dvorane za treninge, a osam dana pred premijeru protiv Angole.

- Sjutra nam je dan za oporavak od puta, da se odmorimo i osvježimo. Dan kasnije su lagani treninzi, koristićemo teretanu, a od 19. jula smo u dvorani. Tako smo i koncipirali treninge - da rukomet vježbamo prvog dana kada se otvore dvorane. Dakle, sve je po planu, ulazimo u olimpijski ritam - kazala je Popović.

Istim letom, od Podgorice preko Istanbula do Tokija, putovali su i vaterpolisti, koji su, međutim, nastavili put do gradica Kasivazaki, gdje će trenirati sa selekcijom Srbije. „Ajkule” u selo dolaze 22. jula.

U Japan je doputovao i jedriličar Milivoj Dukić, još jedan „veteran”, koji iza sebe ima nastupe u Londonu i Riju, ali cija je „sudbina” takva da je sa svojim kolegama odvojen od ostalih sportista, u posebnom smještaju, namijenjenom samo olimpijskim „morskim vukovima”.

( Aleksandar Radović )