Pomirenje

* * *

Ah, šta nam rade ovi četnici! A, bogami, i Dritan sa njima, reče mi neko. Vratiše nam Valdanos, dadoše nam pare za put prema Golubovcima, obećaše olakšice i beneficije za poljoprivredu, zatim oživješe avio-flotu, reprogamiraše dug za autoput... I to za samo šest mjeseci vladavine! A ipak, sve njih zajedno, očima ne možemo vidjeti. Da ne bi, nedajbože, što kvarili sa onima koji su sve učinili za nas posljednjih trideset godina. Kudimo ih, ne za naš račun, već za račun „partizana“ koju su nas obasipali raznim povlasticama: ministarskim mjestima, pomoćničkim i pozicijama državnih sekretara... E bog da nam sačuva one naše partizane, jer bijahu melem za naše rane! Oni su, kao pravi drugari, mislili na nas, kako se mi ne bi mučili. Ko će bre da bere masline? Što da se mi bavimo resursima: šumama, poljima, morem, solanom, jezerom, pilanom... pa to je muka! Zašto bismo mi muzli naše krave? Dovoljno je što ih hranimo! I tako, za naše dobro, uzeše nam sve. Ali zato nam opštinu nisu dali zadugo. Vjerovatno, da se ne bismo mi mučili oko nje! Isto tako i sa zapošljavanjem i predstavljanjem.

Mislili su oni na nas i kada je „re-edukacija“ u pitanju. Dovoljno je sjetiti se akcije „Orlov let“, samo koji mjesec poslije naše bezuslovne podrške referendumu za samostalnost države. Dobronamjerno, nema šta! Dok sam razmišljao o ovome sjetih se,,Jazavca pred sudom”, i sirotog starca kojeg je država „oslobodila“ od nevaljalog sina jedinca! Vjerovatno bi Kočić imao šta reći i o ovome. No, Kočića po strani!

* * *

Ne pišem ja ovo da bih hvalio jedne, niti kudio druge, već zato što osjećam da će se stvari ubrzo mijenjati. Jer očito ni četnici nijesu onakvi kakvim su ih predstavili „naši“ partizani, a bogami ni partizani kakvim su sebe predstavljali. Sada su već i oni otkrili da nijesu ni četnici-baš četnici, a ni partizani-skroz partizani. Zato je gotovo sigurno da će doći do pomirenja. I to uskoro. Jer budućnosti ovoj državi nema bez pomirenja „četnika“ i „partizana“. A nazad se ne može. Ne daju! Evropski put se ne može dovesti u pitanje. Reče li to i predsjednik? A on, ne priča napamet. Zato će se kompromis vjerovatno naći na pola puta. I to oslobađanjem „partizana“ od korumpiranih, i „četnika“ od ekstremnih nacionalista sa klerofašističkim idejama. I ako se do sada politički profitiralo na podjelama, sada će se profitirati na relativiziranju istih. No „oslobađanje“ od viška tereta, nosi svoju žrtvu. Tako da će se morati pomiriti sa tim i obožavaoci lika i dijela „predsjednika u kohabitaciji“ i „premijera-popa bez mantije“.

To pomirenje dakako će značiti i redefinisanje odnosa unutar Crne Gore, pa možda čak i promjena samog ustrojstva države, uključujući i Ustav. Jer mora se „uvući u sistem“ dio stanovnika koji je do sada ostavljen van institucija, samo zato što su bili u „pogrešnom taboru“. A ja kažem, i oko 5 % autohtonih Albanaca! Ali to sada zavisi i od nas. Prvenstveno od načina predstavljanja i traženja ispunjenja naših prava, zahtjeva i očekivanja. A gotovih modela ima dosta. Ne moramo izmišljati toplu vodu, već na način kako su to Evropljani riješili stotinak godina ranije. Uzeti gotove modele koji će Crnu Goru činiti građanskom državom, u pravom smislu te riječi. Sa konstituentima i građanima jednakih prava. Jedna mala Švajcarska, zašto ne!

No pitanje svih pitanja je da li sa novim izborima, ili sa rekonstruisanom vladom. Jer ova je već izgubila povjerenje, a bogami i kompas!

* * *

Neću da ulazim u polemiku sa mojim sunarodnicima, koji su se i prije, a bogami i sada, svrstavali uz jednu opciju - onu „partizansku“. Želim samo da istaknem da koketiranja u politici ne vode nikuda, koliko ni svađe i inaćenje. Već samo iskreno, dobronamjerno i principijelno svrstavanje uz one opcije, ne ljude i stranke, već opcije, u koje vjerujemo da su ispravne. I da garantuju da ćemo i mi, kao autohton narod, biti ustavna kategorija, a naši predstavnici ničiji dekor, već samo zaštitnici interesa građana koje zastupaju. Niti isključenje, niti ekskluziva na osnovu imena, već samo na osnovu htjenja da se sa nama razgovara kao sa ravnopravnima. Jer samo kao ravnopravni možemo obezbijediti budućnost u kojoj se neće suditi jazavcima, već samo kriminalcima!

Autor je predsjednik Demokratskog saveza Albanaca

( Nikolla Camaj )