Stvarno podstaći samostalnost OSI

Iz Udruženja mladih sa hendikepom (UMHCG) uputili su juče Ministarstvu finansija i socijalnog staranja inicijativu za izmjenu Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, navodeći da taj zakon mora da pretrpi ozbiljnu reformu, koja će da stvarno dovede do podsticanja samostalnog i produktivnog života njegovih korisnika, umjesto da institucije na osnovu njega samo djeluju na nivou rješavanja posljedica statusa.

“I to za pojedince i porodice nepovoljne socijalne i materijalne situacije”, stoji u saopštenju te NVO.

Iz UMHCG su kazali da Zakon mora da podstakne istraživanje, preispitivanje i rješavanje uzroka nejednakosti i nepovoljnih prilika koje dovode do isključenosti, zanemarivanja i diskriminacije brojnih kategorija.

“Posebno djece i odraslih osoba s invaliditetom. U suprotnom, ovaj akt će dovesti do toga da se u praksi i dalje djeluje samo kada je neko već isključen i marginalizovan, a ne čak ni kada je u riziku da to bude. Proaktivne socijalne službe moraju osigurati da socijalna politika bude zaista mjera prevencije, a ne samo mjera oporavka, odnosno nerijetko preživljavanja”, navode iz te NVO.

Smatraju da je izmjenama Zakona neophodno definisati adekvatnije šeme socijalne podrške i zaštite u obezbjeđivanju samostalnog života, na nacionalnom i lokalnom nivou. Dodaju da djelatnost tog zakona mora da bude proširena na način što će se prepoznati i društveni faktori i okolnosti, a ne samo lični i porodični.

“Trenutna norma predviđa da je socijalna i dječja zaštita djelatnost kojom se obezbjeđuju i ostvaruju mjere i programi namijenjeni pojedincu i porodici sa nepovoljnim ličnim ili porodičnim okolnostima, koji uključuju prevenciju, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku. Navođenjem društvenih faktora bi se na adekvatniji način obuhvatio fenomen invaliditeta, ali i brojni drugi fenomeni koji utiču na socijalno blagostanje, život u zajednici, porodične odnose”, navode iz UMHCG.

Kazali su i da važeći propis među ciljnim grupama, onima koji se posebno štite, kao posebnu kategoriju ne prepoznaje mlade s invaliditetom, već samo djecu, odrasle i stare s invaliditetom i da je zbog toga zakon neophodno dopuniti.

Iz UMHCG su kazali da je potrebno i adekvatnije razvijati nedostajuće i pravilno sprovoditi postojeće usluge podrške za život u zajednici i planirati ih na osnovu redovne procjene potreba svih potencijalnih korisnika, a ne samo korisnika prava na materijalna davanja.

To, kako su kazali, znači da prava na usluge ne smiju biti uslovljena pravima na materijalna davanja, koja su trenutno “jako restriktivna i zasnovana isključivo na medicinskim indikacijama”.

“Već trebaju biti zasnovana na prethodnoj procjeni potreba i zahtjeva za podrškom. Praksa UMHCG pokazuje da mnoge OSI koje ne mogu ostvariti prava na materijalna davanja imaju potrebu za različitim uslugama u zajednici, a da neobezbjeđivanje tih usluga dovodi do isključenosti i diskriminacije”, dodaju iz te NVO.

U inicijativi koju su uputili resoru na čijem je čelu Milojko Spajić, navedene su ključne, ali ne i sve, preporuke Analize stanja u oblasti usluga koje se garantuju/nude OSI i razlozi izmjena Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti.

“Ali i povezanih zakona čije garancije i primjena utiču i na garancije u oblasti samostalnog života i života u zajednici”, navode iz UMHCG.

Analiza stanja u oblasti usluga koje se garantuju/nude OSI rađena je tokom protekle godine. Iz UMHCG dodaju da taj dokument nije u potpunosti mogao da predstavi stanje u praksi “jer je do takvih podataka skoro nemoguće doći”.

“Imajući u vidu da ne postoje objedinjeni i jedinstveni podaci, ali ni procjena, niti godišnje planiranje sredstava posebno namijenjenih za samostalan život OSI, niti za usluge podrške za život u zajednici, kao ni strategija deinstitucionalizacije i tranzicije, uprkos obavezi njenog postojanja, pa tako ni podaci o uslugama, broju korisnika, trajanju, finansiranju i koštanju”, kazali su iz UMHCG.

( Damira Kalač )