Sve manje se tretiramo kao građani, a sve više kao potrošači

Književni program XXXV festivala „Grad teatar“ nastavljen je preksinoć kada se prvi put crnogorskoj publici predstavila spisateljica Maša Kolanović.

Za zbirku priča “Poštovani kukci i druge jezive priče”, Kolanovićeva je dobila nagradu publike “Libar za vajk” Pulskog sajma knjiga, nagradu Evropske unije za književnost i Godišnju nagradu za književnost Republike Hrvatske ‘’Vladimir Nazor’’.

Moderatorka večeri je bila novinarka, književna kritičarka i urednica na Radio Beogradu 1, Tamara Krstić koja je, povodom gostovanja na Gradu teatru, povezala riječi grad i teatar sa djelima Maše Kolanović.

“Grad je nešto što je vrlo pojmovno važno za svaku knjigu i svako pisanje Maše Kolanović, prije svega biografski Zagreb gdje je rođena, gdje živi i radi, ali isto tako i književni Zagreb. Grad koji se zatvara u posebne prostore koji nisu više trgovi i ulice već rubni djelovi grada, ali sa druge strane grad preuzimaju banke, šoping centri, telekomunikacione poslovnice i stanovi koji su dotrajali, ali u kojima je dotrajalo i poimanje grada, poimanje života”, kazala je Krstić.

Maša Kolanović je istakla da gradovi jesu dio njene intimne biografije, ali i intelektualne.

“Svi ti gradovi me podstiču na promišljanje našeg savremenog doba koje bih uokvirila u posljednjih 30 godina, od početka rata do ove tranzicije u kapitalizam u kom smo se svi skupa našli. Imali smo veliku promjenu od socijalizma do tranzicije, pred našim očima su se mijenjali naši gradovi, naše vrijednosti, određene strukture i to je dominantno u ovoj zbirci priča. S obzirom na toda se nalazimo na trgu, koji je uvijek podrazumijevao razmjenu ideja i mišljenja, ja mislim da je toga sve manje. Sve manje se tretiramo kao građani, a sve više kao potrošači. Zato su mi ovaj festival, ovo mjesto i ovaj trg naša pravična pozicija na kojima moramo uvijek insistirati”, kazala je Kolanović. Nadovezavši se na drugu odrednicu, riječ teatar, Tamara Krstić je kazala da kada se govori o poetici Maše Kolanović, može se govoriti o teatru apsurda koji živimo, mikro-monodramama, Brehtovskom teatru.

“Junaci Mašinih knjiga su Udarnik sa znakom uzvika, Buntovnik sa znakom pitanja i Potrošač sa tri tačke. To je i naslov jedne njene studije. U ovim licima se otkriva i tematika, nešto što je poetska karakteristika, što povezuje i ne može da odvoji nešto što je intelektualno, naučno biće autorke od onoga što je književno. Samo se perspektiva i autorski glas mijenjaju”, istakla je Krstić.

Maša Kolanović radi kao vanredna profesorica na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na istome je fakultetu diplomirala kroatistiku i komparativnu književnost i doktorirala.

“Moj istraživački i književni rad se nadopunjuju. Ne bi me okupirale ove stvari o kojima pišem da nemam istraživačke uvide u sve to čime se bavim. A sve ono što želim reći, a ne mogu to reći naučnim tipom diskursa, ja kažem u svojim pričama. Odvojila sam ta dva polja, mislim da ih nije dobro ni miješati. Da previše esejišem u svom poslu bilo bi malo patetično, a s druge strane opteretiti književni tekst nekim intelektualizmom jednostavno nije dobro. O svemu tome što proučavam imam potrebu ispričati priču koja ima svoju spoznaju i emotivni učinak”, kazala je Kolanović.

Čitanje i rad na sebi su izuzetno važni

Brzog rješenja za problem u kom se nalazi današnje društvo nema, ali ako bi postojalo neko rješenje, onda bi to bio rad na sebi, smatra Kolanović.

“Treba staviti fokus na empatičnost, kritičko razmišljanje i čitanje. Iz perspektive humanistike rješenje je rad na sebi i ja mislim da je čitanje jako važno. Nije da ljudi danas ne čitaju, ali uglavnom čitaju ‘trash’. Da bismo dobili neki složen, empatičan, kritičan pogled - on iziskuje napor. Ja vjerujem da je to nešto na čemu treba insistirati. Nema instant rješenja, ali dugoročni rad na sebi može biti rješenje. Radom na sebi postaćemo bolji ljudi, a samim tim će i društvo biti bolje“.

( Vuk Lajović )