Odigrali najviše mečeva, dali najviše golova i šest puta obišli Zemlju da dođu do Mundijala
Australijanci su putešestvije počeli u drugoj rundi azijskih kvalifikacija, u kojima su poslije osam mečeva osvojili 1. mjesto u grupi B sa sedam pobjeda i porazom u konkurenciji Jordana, Kirgistana, Tadžikistana i Bangladeša
Još prije 24 godine, kada se sastala sa Kanadom i Argentinom, fudbalska reprezentacija Australije je kompletirala listu kontinenata sa čijim se selekcijama sudarala kako bi se domogla svjetskih prvenstava.
„Sokerusi” su prvi put igrali na Mundijalu 1974. kao najbolja ekipa Okeanije, ali su četiri godine ranije ispali u baražu od Izraela, i to nakon što su savladali Rodeziju (sadašnji Zimbabve).
Više puta su se borili za mjesto sa predstavnicima Azije, od Škotske su eliminisani 1985. godine, da bi 1993. prvo izbacili Kanadu, a potom ukupnim rezultatom 2:1 ispali od Argentine.
Nikada, međutim, Australijanci nisu imali avanturu kao u kvalifikacijama za ovaj Mundijal. Izabranici Angelosa Postekoglua su prevalili 250 hiljada kilometara kako bi se domogli Rusije!
Tim Kejhil i drugovi su odigrali 22 meča, a toliko su do sada imali samo Honduras i Trinidad i Tobago u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2002.
Koliko su proveli u avionu, najbolje pokazuje činjenica da je distanca koju su prešli jednaka kao da su šest puta obišli zemlju!
Australijanci su putešestvije počeli u drugoj rundi azijskih kvalifikacija, u kojima su poslije osam mečeva osvojili 1. mjesto u grupi B sa sedam pobjeda i porazom u konkurenciji Jordana, Kirgistana, Tadžikistana i Bangladeša i gol-razlikom 29:4.
U trećoj rundi su bili treći u konkurenciji Japana, Saudijske Arabije (izborili direktan plasman), Ujedinjenih Arapskih Emirata, Iraka i Tajlanda. „Sokerusi” su osvojili 19 bodova, koliko i Saudijci (Japanci imali jedan više), ali su morali u dvije runde baraža zbog slabije gol-razlike - 16:11 prema 17:10.
Sami su bili krivi za to, jer su u posljednjem kolu dočekali slabašni Tajland i savladali ga sa svega 2:1. Uzgred, Tajlanđani su baš protiv Australijanaca osvojili jedan od dva boda, jer je u Bangkoku bilo 2:2.
Da su sa najgorom ekipom grupe imali „normalan” skor, Postekogluovi momci bi direktno išli na Mundijal.
Ovako su opet morali na duga, duga putovanja. U prvom krugu baraža su se sreli sa Sirijom, ekipom koja je morala da igra mečeve daleko od kuće zbog građanskog rata koji bjesni u toj zemlji.
Najljepša priča kvalifikacija je prekinuta na tužan način - nakon što su u Malaki u Maleziji igrali 1:1, Sirijci su u Sidneju pali tek nakon produžetaka (2:1), i to sa igračem manje.
Igrači sa najmanjeg kontinenta su otišli u drugi krug, na megdan Hondurasu. Nakon remija na oranici u San Pedru (0:0), Mile Jedinak, momak hrvatskog porijekla, postigao je sva tri gola u revanšu u Sidneju za 3:1.
Tim sa krajnjeg juga planete je dao ukupno 51 pogodak, a prvi strijelci su vezisti - Tim Kejhil sa 11 i Jedinak sa 10.
Drugo mjesto po efikasnosti dijele Njemačka i Belgija sa po 43 gola, ali na svega 10 utakmica.
Postekoglu, čiji je otac ostao bez posla 1967. godine nakon vojnog puča u Grčkoj, u Australiju je stigao kao petogodišnjak 1970. Prvi je selektor Australije koji je doveo „sokeruse” do Mundijala, a da je rastao na tom kontinentu.
Čovjek koga su u novoj zemlji prozvali Enjdž je postavljen 23. oktobra 2013. i vodio je tim na Mundijalu u Brazilu, gdje je izgubio od Čilea (3:1), Holandije (3:2) i Španije (3:0).
Postekoglu je odlučio da promijeni stil igre nacionalnog tima, koji je decenijama podsjećao na ostrvski, sa dugim loptama. Australijanci sada pokušavaju da imaju što veći posjed i da visokim presingom što prije oduzmu loptu rivalu, a 52-godišnji stručnjak je taj pristup igri slikovito objasnio:
„Radije bih umro stojeći, nego živio na koljenima”!
( Nikola Nikolić )