Granice su samo naše projekcije
Trio Tribidabo nastupiće večeras na otvaranju Wild Beauty Art festivalu na Žabljaku, a već sjutra u Luštica Bayu i u nedjelju na Pjaci od muzeja, u okviru Kotorart Don Brankovih dana muzike. O njihovoj muzici i radu za “Vijesti” govori gitarista Simon Rajthofer
Tribidabo, ansambl saksofona, harmonike i gitare, koji u svom umjetničkom izrazu kombinuje muziku cijelog svijeta, od Južne Amerike do Srednjeg istoka, od evropske klasične do folklorne muzike, nastupiće večeras na otvaranju Wild Beauty Art festivala na Žabljaku, na Crnom jezeru u 18 časova.
Koncert će održati i u okviru Pjace od džeza, koja se od 2018. godine održava kao poseban segment KotorArt Don Brankovih dana muzike. Na ovogodišnjem, jubilarnom Festivalu, održaće dva koncerta - 24. jula u Luštica Bayu, a dan kasnije na Pjaci od muzeja.
Specifičnosti tanga, klecmera i balkanske muzike, u kombinaciji sa džezom, zajedno stvaraju zanimljiv i prepoznatljiv zvučni kolorit koji njeguje ovaj štajerski trio. Tome doprinose Matijas Majster, Bernd Kolhofer i Simon Rajthofer, koji svojim umijećem sviranja objedinjuju bogatstvo ritmičkih i melodijskih obrazaca u stilski logičan i dopadljiv zvuk ansambla.
Muzičari su rođeni u malom selu u blizini Graca, ali su studirali u različitim djelovima Austrije. Trio su osnovali 2013. godine. Kada je riječ o stilovima, odnosno žanrovima, prvobitno su njegovali klecmer i tango, a potom su ubrzo proširili svoje interesovanje na muziku dalekih i egzotičnih krajeva Mongolije, Avganistana, Islanda, Senegala i tako postali predstavnici žanra poznatog kao „worldmusic“, odnosno muzika svijeta. Među posljednjim projektima ansambl je napravio aranžmane uspavanki i dječjih pjesama iz cijelog svijeta.
Vaša muzika je spoj različitosti - klecmer muzika se spaja sa klasičnom, tradicionalne romske sa tangom, muzika Balkana sa valcerom... kombinacije su brojne. Kao da ne poznajete granice koje nije moguće preći, niti kombinacije koje su previše smjele?
Počeli smo kao klasičan “worldmusic” sastav, uglavnom smo svirali klecmer i tango. Poslije nekoliko godina preporučeno nam je da predstavimo različitiji i sveobuhvatniji pogled na muzičku kulturu. Što znanje i informisanost postaju veći, to razlike u muzičkim žanrovima, i kulturama uopšte, djeluju manje. U svakom slučaju, granice su samo naše projekcije, često izazvane strahom i neznanjem. Želimo da pokažemo jedinstvo, bar u muzici, kao i u međuljudskim odnosima, u životu, uopšte. Pokušavamo da se približimo muzici na ovaj način, bez ikakvih predrasuda.
Vaša interesovanja sežu do muzike dalekih i egzotičnih krajeva Mongolije, Senegala, Avganistana, Islanda. Kako nove stilove i melodije uklapate u muzički izraz Tribidaba?
Mi interpretiramo muziku iz svih krajeva svijeta i stalno pokušavamo da istražimo više. Kada, na primjer, pronađemo novu muzičku kulturu, pokušavamo da joj se, manje-više, prepustimo. Želimo da je osjetimo. Kada pokušavamo da integrišemo novi stil u muziciranje grupe, ni ne trudimo se da sviramo autentično. Pokušavamo da ispričamo naše priče riječima i mudrošću stečenim iz širokog spektra ljudske različitosti i raznih kultura.
Potpuno drugom pravcu je okrenut posljednji projekat Tribidaba. Kako se u “worldmusic” i džez zvuk uklapaju dječje pjesme i uspavanke?
Kako da ne!? Preslušajte i procijenite sami.:)
Pretpostavljam da se putem interneta informišete i upoznajete muzičku tradiciju dalekih zemalja, da je „mreža“ vaše oruđe za rad. U doba izolacije i karantina, internet nam je svima postao jedini „prozor u svijet“. Kako se sada snalazite, kako stvarate, muzicirate, komunicirate sa svojom publikom?
Da, dijelim Vaše mišljenje. Internet nam omogućava da pored već poznate, istražimo novu muziku, i daje nam mogućnost da budemo u kontaktu sa umjetnicima širom svijeta i da pratimo njihov rad, što veoma inspiriše. Za vrijeme izolacije kreirali smo muziku u našim domovima i dijelili je kroz medije. Ljudi zaista cijene naš rad, u šta smo mogli da se uvjerimo u kontaktu s njima putem interneta. To nam je olakšavalo ovo teško vrijeme.
Kakav je trenutno kulturni život u Austriji?
Situacija se normalizuje, kulturni život u cijeloj Austriji je ponovo pokrenut i osjeća se puno dobre i pozivitne energije. Održavaju se mnoge svirke i mi ponovo uživamo u svirci pred publikom, što ne može da se poredi ni sa čim. Nadamo se da će tako i ostati.
Dobitnici ste NASOM nagrade za 2020/2021. godinu, kojom Ministarstvo inostranih poslova Austrije promoviše mlade bendove i austrijsku muziku u inostranstvu.
Tako je, NASOM daje veliku šansu muzičarima za nastupe van Austrije i mi smo imali kontakte sa ambasadama širom svijeta. Međutim, veći broj nastupa je otkazan ili odložen zbog korone, kao i naše putovanje u Crnu Goru, na festival Kotorart, prošle godine.
Kako sada gledate na period pandemije i na prethodnu godinu? Da li možemo da izvučemo nešto dobro iz “doba korone”?
Bez sumnje, “doba korone” je bilo potpuna katastrofa za kulturno okruženje. Ali, mislim da nam je to dalo mogućnost da preispitamo svoje umjetničke vizije i razvijemo nove vještine i ideje. Tokom ovih mjeseci uopšte nije bilo svirki uživo, i puno puta sam preispitivao odluku da budem umjetnik. Ali, na kraju je moje uvjerenje u biranju ovog puta jače nego ranije. Tako mi se pružila prilika da se razvijam kao muzičar, i, generalno, kao osoba.
( Nataša Đačić )