Vodonikom protiv PM čestica

Kad je premijer Zdravko Krivokapić najavio da će uštedu na kreditu za auto-put od osam miliona eura godišnje utrošiti za izgradnju škola i vrtića, bila je to jedna od rijetkih dobrih vijesti. Zato što je ulaganje u obrazovni sistem najproduktivnija investicija za svaku državu.

Dio tih sredstava trebalo bi uložiti u poboljšanje ekoloških uslova, ali ne samo u školama i vrtićima nego i bolnicama i domovima zdravlja, prije svega zbog podizanja nivoa kvaliteta vazduha.

Poznato je da se u svim tim ustanovama za zagrijavanje i proizvodnju tople vode koriste fosilna goriva: lož-ulje, mazut, ugalj, pelet, drva... Iz dimnjaka svih tih zgrada izlaze gasovi i čestice koje zagađuju okolinu. Kad nema vjetra, sve štetne materije talože se u njihovim dvorištima i okolini, udišu ih i đaci i bolesnici i zaposleni u tim ustanovama. A kad duva jači vjetar, gasovi i čestice šire se na veće područje, čime se povećava i broj onih koji ih udišu.

Nije dobro ni u jednoj varijanti i jedino što se može uraditi na duži rok jeste da se kvalitet vazduha poboljša korišćenjem najsavremenije tehnologije vodonika. Rezultati takve tehnologije su: stalno smanjenje PM2,5 i PM10 čestica za šest do osam puta, CO2 i SO2 za 30 posto, a NO2 za četvrtinu. Njena primjena vodila bi Crnu Goru ka karbonskoj neutralnosti i bila idealan preduslov za smanjenje zagađenja vazduha.

Ova tehnologija, pored ekoloških benefita, donosi i uštetu goriva od 40 do 50 procenata. To znači da se uložena sredstva vraćaju najdalje za dvije godine, što znači dugoročnu uštedu za budžet i korist za smanjenje deviznog debalansa jer se gorivo uvozi.

Posebna pogodnost ovog tehnološkog sistema jeste što se kao poseban uređaj postavlja pored kotla u kome se elektrolizom vode proizvodi vodonik. Veličina uređaja i količina proizvedenog vodonika zavise od kapaciteta kotla. Ova tehnologija već se koristi u zemljama Evropske unije i ima sve sertifikate koji su neophodni po EU standardima.

Pošto je ovo prva crnogorska Vlada koja štedi i čuva novac građana, u koju ministri ulaze bogati a ne da bi se obogatili, postoji još jedan izvor novca kojim bi bila kupljena moderna tehnologija za grijanje državnih ustanova.

Riječ je o onih devet milijardi eura koje je EU opredijelila za Zapadni Balkan. Treba samo imati dovoljno pameti kako da se taj novac dobije za kvalitetne i korisne projekte, poput onih koji će omogućiti dekarbonizaciju atmosfere na koji je potpis stavila i Crna Gora.

Više od 240 škola, vrtića i visokoškolskih ustanova, kao i 12 bolnica zagrijavaju se korišćenjem lož-ulja, uglja, peleta ili drva, zagađujući vazduh.

Uticaj na zdravlje proističe iz kratkotrajnog i dugotrajnog, ponovljenog izlaganja zagađenju vazduha. Nedavna kontrola SZO pokazala je da se uticaji mogu pojaviti već u koncentracijama nižim od ranije percipiranih kao i da je opseg uticaja na zdravlje veći nego što se ranije mislilo. Za čestice ne postoji siguran prag.

Zima nije daleko i uskoro će sve NVO koje se bave ekologijom ponovo početi da broje PM čestice i konstatuju njihove enormne količine u vazduhu. Ajmo malo da proširimo djelovanje i pišemo o mogućim rješenjima i njihovoj primjeni radi poboljšanja stanja i kvaliteta vazduha.

Poslije Željezare i Kombinata aluminijuma, najveći zagađivači su - ministarstva prosvjete i zdravlja. Neka raspišu javne konkurse za projektovanje i ugradnju uređaja za smanjenje zagađenja vazduha u ustanovama kojima oni gazduju. Krajnje je vrijeme da odustanemo od stalnog čekanja da to neko drugi riješi.

Lijepo je to objasnio čuveni indijanski poglavica Crveni Oblak: „Tek kada posiječe i posljednje drvo, uhvati posljednju ribu i zatruje posljednju rijeku, bijeli čovjek će shvatiti da ne može da jede novac.“

Autor je dipl. maš. ing.

( Milorad Micko Vukotić )