Mladost, talenat i muzikalnost na KotorArtu

U okviru segmenta KotorArt talenti Međunarodni festival KotorArt Don Brankovi dani muzike već nekoliko godina unazad podržava i afirmiše mlade umjetnike Crne Gore i perspektivnim muzičkim nadama omogućava promovisanje i predstavljanje publici. Ove godine, u Crkvi Sv. Duha, Festival organizuje četiri koncerta KotorArt talenata. Kao rezultat višegodišnje uspješne saradnje ŠOSMO “Vida Matjan” i Festivala, predstaviće se najbolji učenici osnovne i srednje škole na koncertu 28. jula, dok će odabrani studenti Muzičke akademije na Cetinju održati koncert 4. avgusta i time steći dragocjeno izvođačko iskustvo.

Priliku da na XX KotorArt Don Brankovim danima muzike predstave svoj talenat, muzikalnost i znanje stečeno tokom dosadašnjeg školovanja imaće i dvojica mladih i perspektivnih crnogorskih violinista. Miljan Stanišić nastupiće danas uz klavirsku pratnju sestre Lole, a Viktor Huter i klavirski saradnik Oleksij Molčanov održaće koncert 3. avgusta.

Miljan Stanišić je muzičko obrazovanje stekao u Muzičkoj školi “Vasa Pavić” u Podgorici - osnovnu školu i prvi razred srednje škole pohađao je u klasi prof. Vilija Ferdinandija, a maturirao u klasi prof. Marka Simovića. Dobitnik je brojnih nagrada na domaćim i međunarodnim takmičenjima. Pohađao je majstorski kurs Antona Martinova, profesora Kraljevskog konzervatorijuma u belgijskom gradu Monsu, kao i Iva Stankova, profesora Akademije Gildhol u Londonu. Prvi solistički koncert održao je u KIC-u “Budo Tomović”, u okviru ciklusa Mladi talenti, u Podgorici 2019. godine.

Viktor Huter, student violine na Muzičkoj akademiji na Cetinju, nakon osnovne muzičke škole, u klasi prof. Tanje Bogdanović, završio je Srednju muzičku školu “Vasa Pavić” u Podgorici, učeći prvo u klasi prof. Vilija Ferdinandija, a potom kod prof. Marka Simovića. Sa 16 godina je upisao Muzičku akademiju u klasi profesora Vujadina Krivokapića, gdje trenutno završava prvu godinu studija. Osvojio je brojne nagrade, stalni je član orkestra Allegro vivo, pod vođstvom profesora Radovana Papovića i Crnogorskog orkestra mladih. Ostvario je saradnju s eminentnim muzičarima kao što su: Stefan Milenković, Arkadij Vinokurov, Anton Martinov, Ivo Stankov, Vujadin Krivokapić, Vitalij Gulijčuk, Romolo Džesi, Miša Bereznjicki, Oleksij Molčanov, Julio Marić, Dmitrij Prokofjev.

Prvi put na jednom značajnom i velikom festivalu muzike, kakav je Međunarodni festival KotorArt Don Brankovi dani muzike, imate cjelovečernji koncert. Kao mladom umjetniku i muzičaru na početku karijere, šta ovaj nastup znači za Vas?

Stanišić: Čini mi veliku čast i zadovoljstvo što sam ove godine dio festivala KotorArt i raduje što ću moći da doprinesem sadržaju Festivala i sveukupnom kulturnom ambijentu Kotora. Ovaj događaj predstavlja naročito važno iskustvo za mene kao nekoga ko želi da se razvija kao umjetnik i izvođač.

Huter: Na KotorArtu sam nastupao na koncertu studenata Muzičke akademije s Cetinja i kao član Crnogorskog orkestra mladih. Don Brankovi dani muzike su mi pružili šansu da čujem velike muzičare, violiniste, kao što su: Leonidas Kavakos, Alena Baeva, Roman Simović, Nemanja Radulović, Stefan Milenković. Upravo zbog toga još veća je čast biti dio ovog Festivala. Uzbuđen sam, spreman i jedva čekam da se predstavim publici u Kotoru.

Kojim programom ćete se predstaviti festivalskoj publici?

Stanišić: Program se sastoji od dvije sonate za solo violinu, od Johana Sebastijana Baha i Ežena Isaija, sonate za violinu i klavir Ludviga van Betovena i romantičnog komada Petra Iljiča Čajkovskog. Dvije sonate za solo violinu su vrlo pogodne za izvedbu u prostoriji crkve. Pripadaju dvjema sasvim udaljenim epohama, jedna je iz perioda baroka, a druga je komponovana neposredno poslije Prvog svjetskog rata. Uprkos tome, imaju vrlo srodne ideje, jer je Isai bio inspirisan Bahovim djelima za violinu. Betovenova sonata za violinu i klavir u F-duru, poznata kao Proljećna sonata, i komad Čajkovskog, Melodija, upotpunjuju program u širokom spektru epoha.

Huter: Program za koncert sam odabrao i spremao uz podršku profesora Vujadina Krivokapića. Izabrali smo djela Šuberta, Sen Sansa i Bloha, ali i sonatu za solo violinu Ežena Isaija. Program je raznovrstan i mislim da će se svidjeti publici.

Koga volite da slušate od poznatih violinista? Da li se neko nametnuo kao uzor?

Stanišić: U društvu izvođača i ljubitelja i u profesionalnom svijetu klasične muzike postoji veliko poštovanje za stare generacije violinista, najviše iz prve polovine XX, ali i s kraja XIX vijeka. Moji uzori su upravo među njima. Najviše volim da slušam Davida Ojstraha, Jehudi Menjuhina, Ivri Gitlisa, Isaka Šterna, Gidona Kremera, koji mi je vjerovatno najveći uzor. Volim njegov izraz i kreativnost.

Huter: Trudim se da slušam što više vrhunskih violinista kako bih čuo različite ideje i rješenja. Svi mi oni predstavljaju uzore na sebi svojstven način, a ako bih morao da izdvojim nekoliko, to bi bili: David Ojstrah, Leonid Kogan, Augustin Hadelih, Maksim Vengerov, Julija Fišer, Lisa Batiašvili...

S kojim muzičarem, orkestrom i dirigentom biste voljeli da sarađujete?

Stanišić: Želja mi je da upoznam i da sarađujem s Gidonom Kremerom, kao i pijanistom i dirigentom Vladimirom Aškenazijem.

Huter: Meni je, kao mladom muzičaru, teško da odgovorim na ovo pitanje, jer sam tek počeo da sarađujem s izvođačima, profesorima i dirigentima na neki ozbiljniji način. S velikim orkestrom, gotovo da nijesam imao priliku da nastupam u Crnoj Gori. Htio bih naravno da izvučem svoj maksimum i da radim s najboljim muzičarima na svijetu, što je više moguće.

Kakve planove imate za naredni period?

Stanišić: Namjeravam da upišem prvu godinu studija na Muzičkoj akademiji na Cetinju.

Huter: Prvo, naravno, da odsviram koncert u Kotoru, zatim me čeka gomila ispita na Cetinju kako bih završio drugu godinu Muzičke akademije. Planiram da završim osnovne studije i da se predstavim profesorima iz inostranstva kako bih, eventualno, promijenio sredinu i nastavio s master studijama u nekoj drugoj državi. Međutim, sve je to teško precizirati. Moje je da vježbam i da dam sve od sebe da uspijem, ostalo će doći samo.

U društvu izvođača i ljubitelja i u profesionalnom svijetu klasične muzike postoji veliko poštovanje za stare generacije violinista, najviše iz prve polovine XX, ali i s kraja XIX vijeka. Moji uzori su upravo među njima. Najviše volim da slušam Davida Ojstraha, Jehudi Menjuhina, Ivri Gitlisa, Isaka Šterna, Gidona Kremera, koji mi je vjerovatno najveći uzor. Volim njegov izraz i kreativnost, kazao je Stanišić

Planiram da završim osnovne studije i da se predstavim profesorima iz inostranstva kako bih, eventualno, promijenio sredinu i nastavio s master studijama u nekoj drugoj državi. Međutim, sve je to teško precizirati. Moje je da vježbam i da dam sve od sebe da uspijem, ostalo će doći samo, kaže Huter

( Nataša Đačić )