Lekini savjeti: Momci ne bi trebalo da osjećaju tenziju, već da uživaju u momentu

Od specijalnog izvještača Vijesti

Aleksandar Ivović će četvrti put u karijeri igrati u četvrtfinalu Olimpijskih igara.

Ima stoprocentan učinak u prvim eliminacionim mečevima, Crna Gora je u Pekingu, Londonu i Riju dolazila do polufinala, ne napravivši, međutim, korak do medalje.

Bila su to, ipak, druga vremena, mnogo klase imale su “ajkule” (pored Ivovića i Brguljana, bili su Gojković, braća Janović, Jokić, Zloković, Šćepanović, Petrović…), u Tokiju je nova generacija, sa deset debitanata na najvećem takmičenju.

Dok je na prethodne tri Igre plasman među osam bio minimalni, sada je - glavni cilj.

I ispunjen je, onako kako se planiralo, pobjedama nad Australijom i Kazahstanom, uz poraze od Španije i Hrvatske, a uoči posljednjeg duela grupne faze sa Srbijom.

“Nijednu utakmicu nismo odigrali konstantno, bilo je dobrih i loših stvari, sve je, nekako, bilo parcijalno. Pokušaćemo da analiziramo zašto je to tako, mada mislim da je najveći problem bila koncentracija“, kaže Ivović.

Pad koncentracije obično uslijedi ili zbog nedostataka u fizičkoj spremi, ili zbog neiskustva i treme, možda i nedostatka samopuzdanja.

„Fizički nemamo problem, mi smo protiv Španije i Australije dobro odigrali treću i četvrtinu četvrtinu, a već smo godinu i po u jakom i dobrom treningu“, kaže Ivović.

Moglo bi, dakle, da bude riječ o činjenici da su Olimpijske igre ipak druga dimenzija u odnosu na ostala takmičenja.

„Čini mi se da mlađe momke sve ovo još facinira. Igre jesu najljepša i najveća pozornica, sve to utiče dosta na igru, da li se u bazenu pruži baš maksimum u najvažnijim momentima. Nadam se da čemo za tri dana, u tom četvrtfinalnom meču, sve ostaviti po strani, biti na nivou koji možemo da dostignemo – ne samo kada je riječ o igri, već i da imamo energiju sa svih strana, da klupa skače kada uradimo nešto dobro, da budemo prava cjelina i da imamo tu zajedničku snagu koja bi mogla da nas uvede u polufinale“, ističe Ivović.

To što je četvrtfinale meč velikog uloga, ne bi trebalo da opterećuje igrače, koji su prvi put osjetili značaj i veličinu olimpijskog turnira.

„Momci ne bi trebalo da osjećaju tenziju i pritisak, jer su već napravili dosta. Oni bi trebalo da uživaju u momentu, koji bi na mogao da im čak i obilježi karijere“, savjetuje legendarni as.

Razlika između Tokija i prethodnih velikih takmičenja je u tome što je Crna Gora izgradila reputaciju selekcije koja može da igra na visokom nivou, da pobjeđuje i da se bori za medalje.

„Od Evropskog prvenstva prošle godine igramo zaista dobar vaterpolo, došli smo u Tokio sa 15 pobjeda u posljednjih 16 mečeva. U razgovorima sa igračima iz ostalih selekcija vidi se da nas sa gledaju sa mnogo više respekta nego ranije. Ali, najvažnije je kako mi sebe vidimo i koliko vjerujemo da u sebe Nadam se da ćemo u toj utakmici, ko god da nam je rival, pokazati i da znamo i da vjerujemo“.

A za sada je najviše pokazala Španija, koja se nametnula kao prvi favorit za zlato.

„Samo je Španija bila konstanta do sada, ako nastavi ovako, nema sumnje da je prvi kandidat. Međutim, turnir je dug, najvažnija je druga sedmica, svi makar podsvjesno tempiraju formnu za završnicu, tu se pravi granica i odlučuje kakav je rezultat bio na Igrama“, zaključuje Ivović.

( Aleksandar Radović )