Dva grada - cijela reprezentacija - jedan bazen: Bili prvi, ili osmi - problemi ostaju
Dva grada, cijela vaterpolo reprezentacija i samo jedan bazen - da li je napokon došao momenat da država obrati pažnju?
Od specijalnog izvještača „Vijesti”
Crnogorsku vaterpolo reprezentaciju, koja će u srijedu igrati četvrtfinale Olimpijskih igara, u Tokiju čine igrači iz dva grada - Herceg Novog i Kotora. Od prije nekoliko dana u dva (jedina) vaterpolo centra postoji jedan otvoreni, a ne postoji zatvoreni bazen.
Peta je godina od kada spletom finansijskih, birokratskih i političkih interesa (ili obrnuto) igrači iz Kotora, grada, koji je 2009. godine slavio evropsku klupsku titulu, nemaju gdje da treniraju i igraju. Prije nekoliko dana, rušenjem krovne konstrukcije bazena Instituta u Igalu, bez krova je ostao i Jadran.
Nije bilo tako davno kada su “ajkule” donijele zlato iz Malage i kada su se, u euforiji, obećavali bazeni širom Podgorice i Crne Gore.
Od tada, osposobljen je bazen u Nikšiću, u glavnom gradu postoji otvoreni i zatvoreni - paradoksalno, bolje uslove za vaterpolo sada imaju sredine koje nemaju vaterpolo tradiciju i tek su počele da je grade, sa neizvjesnim ishodom (proći će dosta vremena kada će u vaterpolo selekciji nastupiti neko ko je rođen i ko je karijeru počeo u Podgorici ili Nikšiću), od sredina od kojih zavisi i sadašnjost i budućnost najtrofejnijeg crnogorskog sporta.
„Ne znam kakav bih komentar mogao da imam nakon toga što već više od četiri godine čekamo da se osposobi bazen u Kotoru. Možda da pokušamo da uđemo u istoriju tako što ćemo se plasirati na Olimpijske igre u Parizu 2024. godine sa samo jednim bazenom u cijeloj državi”, kaže selektor „ajkula” Vladimir Gojković
U Boki je trenutno u funkciji samo otvoreni bazen na Škveru, objekti u Igalu i Budvi prepušteni su zubu vremena, u Kotoru vrijeme kao da je stalo i kao da nikoga nije briga što Primorac i Kotorani nemaju dom. Problem je, dakle, ogroman i nije od juče...
„Ne znam kakav bih komentar mogao da imam nakon toga što već više od četiri godine čekamo da se osposobi bazen u Kotoru. Možda da pokušamo da uđemo u istoriju tako što ćemo se plasirati na Olimpijske igre u Parizu 2024. godine sa samo jednim bazenom u cijeloj državi”, komentar je selektora Vladimira Gojkovića, i to ne ironičan.
„Zaista je katastrofa to što se dogodilo u Igalu i zaista smo dovedeni u neprijatnu situaciju. Kotor je četiri godine bez bazena, sada je Herceg Novi ostao na Škveru, koji može da bude u funkciji do kraja oktobra, u najboljem slučaju. Ne vidim drugi način osim da Opština i država nađu rješenje kako da se šteta sanira u najkraćem mogućem roku, a da se konačno i poslije toliko vremena riješi pitanje kotorskog bazena. Šta da kažem kada na cijelom primorju trenutno imamo samo jedan upotrebljivi zatvoreni bazen - u Budvi, a čujem da će i taj objekat da bude neupotrebljiv jedno vrijeme, zbog tzv. ‘pjeskarenja’. Gdje će naša djeca da treniraju, da se razvijaju, da stasavaju...”, kaže Đuro Marić, predsjednik VPSCG.
Kada postoji volja i kada postoji interes sve se može. Recimo, nakon što je KK Budućnost Voli izborio plasman u Evroligu, dvorana „Morača” je ekspresno renovirana da bi ispunila standarde elitnog takmičenja.
Zaboravlja se, s druge strane, da je prije nekoliko godina VK Jadran finale LEN Kupa protiv Marseja igrao u Nikšiću, jer je upravo u danima pred važne mečeve i za crnogorski vaterpolo i za crnogorski sport, vjetar oduvao krov sa bazena u Igalu, koji je odavno morao da bude rekonstruisan i modernizovan.
„Bazen u Igalu je vlasništvo Instituta, a većinski vlasnik Instituta je država i to je adresa koja treba da pomogne da se problem koji je nastao ovom havarijom riješi. Odmah nakon Olimpijskih igara pokrenućemo tu inicijativu, jednostavno moramo da razgovaramo o problemima i da ih rješavamo”, ističe Marić.
Rezultati vaterpolo selekcije pokrivali su brojne probleme minulih godina.
„Sam plasman na Olimpijske igre, s obzirom na veličinu zemlje i skučene infrastrukturne potencijale, ogroman je uspjeh. Mjesto u četvrtfinalu je ogroman rezultat. Znam da će momci dati sve što imaju do kraja takmičenja, ali bili prvi ili osmi - problemi ostaju. Krajnje je vrijeme da se rješavaju, zbog budućnosti vaterpola”, ističe Marić, koji je nedavno izabran za predsjednika VPSCG.
( Aleksandar Radović )