Građani u unakrsnoj vatri rivalskih kartela

Kada su začuli pucnjavu u dolini, mještani su zaključali vrata i pritajili se u kućama. Oko 200 naoružanih muškaraca je opljačkalo benzinsku stanicu i pucnjava se nastavila satima jer im se suprotstavio jednak broj pripadnika protivničke grupe.

Vlasti su stigle tek sjutradan i zatekle 18 leševa u San Huan Kapistranu, maloj zajednici u Valparaisu u Zakatekasu.

Ova sjeverno-centralna meksička država je od stateške važnosti za prebacivanje droge u SAD. Dva najjača meksička kartela - Sinaloa i Halisko nova generacija - vode rat za dominaciju, piše agencija Asošiejtid pres.

U zemlji koju duže od dvije decenije pogađa nasilje moćnih narkokartela, situacija u Zakatekasu pokazuje da ni direktni rat protiv droge koji je pokrenuo bivši predsjednik Felipe Kalderon 2006. godine ni mekši pristup “zagrljaji, a ne meci” aktuelnog predsjednika Andresa Manuela Lopeza Obradora ne uspijevaju da prekinu ciklus nasilja u Meksiku. Statistika ubistava neumitno raste.

U prvoj polovini godine, u Zakatekasu se dogodilo 746 ubistava, u poređenju sa 1065 čitave 2010, što je najveća stopa na 100.000 stanovnika u zemlji do juna, prema podacima meksičke vlade.

U posljednje vrijeme, kako navodi “Njujork tajms”, pronalaze se leševi koji vise s mostova, strpani u plastične vreće ili čak vezani za krst.

Borba za kontrolu nad fentanilom

Zakatekas je vrijedan borbe zbog svoje lokacije jer se graniči sa osam država. Karteli se, između ostalog, bore za kontrolu nad najunosnijom drogom fentanil, piše AP, ističući da je položaj Zakatekasa između proizvodnje droge i njenih konzumenata.

Pošto hemijski prekursori uđu u pacifičke luke, od njih se prave tablete fentanila u laboratorijama u Najaritu, Halisku i Sinaloi zapadno od Zakatekasa, rekao je za AP Oskar Santjago Kintos, šef odsjeka za analizu i obavještajne podatke kancelarije meksičkog državnog tužioca. Istočno je San Luis Patosi, logistički centar pun špediterskih kompanija koje mogu da prebace tablete na sjever. Auto-putevi koji idu sjeverno ka ključnim graničnim gradovima prolaze kroz Zakatekas, pružajući direktnu rutu za drogu namijenjenu sjeveru i oružje koje se šalje na jug.

“Borba za Zakatekas je dio većeg rata za dominaciju na tržištu fentanila, koji je najveći izvor novca za kartele u SAD,” rekao je AP-u Majk Vidžil, bivši šef za međunarodne operacije u američkoj agenciji za borbu protiv šverca droge (DEA). U SAD je prošle godine oko 93 hiljade ljudi umrlo od predoziranja fentanilom, što je rekordno visoka cifra.

Ginu ljekari, sveštenici ...

Kada pucnjava protutnja ravnicama prošaranim rančevima, poljoprivrednici često ne mogu da izađu da nahrane stoku. Roba za prodavnice i medicinske zalihe često ne stignu iz straha od blokada koje karteli postavljaju na putevima. Naoružani ljudi zaustavljaju stanovnike i traže im mobilne telefone provjeravajući sadrže li informacije koje bi ih mogle povezati sa drugim kartelom. Ponekad tuku ljude ili ih vezuju da bi im ulili strah.

Ako se neko ne zaustavi, oni otvore vatru. Ranije ovog mjeseca, tako je ubijen ljekar u susjednom Herezu. Dva radnika hitne pomoći koji su vodili u bolnicu ženu iz susjedne države Halisko, ubijeni su nekoliko dana prije prolaska kroz Valparaiso.

Prošlog mjeseca je sveštenik ubijen u unakrsnoj vatri na auto-putu. Mještani su ispričali da im je pomagao da dobiju struju nakon što je jedna naoružana grupa isključila napajanje nekim rančevima.

“Jedan grad kontroliše Sinaloa, a drugi Halisko, slkedeći Sinaloa,” rekao je lider jedne zajednice, koji je želio da ostane anoniman iz straha od posljedica. Prema njegovim riječima, građani koji samo dijele teritoriju sa jednom grupom, postaju saučesnici u očima njenih neprijatelja.

Proširile su se glasine da karteli primoravaju mlade ljude otete iz zajednica da rade za njih.

AP piše da je otišao veliki broj porodica, neke u druge meksičke gradove, da sačekaju da se situacija smiri, druge u SAD, gdje živi oko milion i po Zakatekanaca - isto koliko i u Meksiku, piše američka agencija.

Drugi prosto ne izlaze iz kuće. “Desilo se da 15 dana nismo uopšte izlazili,” kazala je medicinska sestra Klaudina Betankur.

Vladina politika ne daje rezultate

Federalna vlada Meksika brani svoju politiku ciljanja osnovnih uzroka nasilja - siromaštva, korupcije, nekažnjivosti - socijalnim programima, dok raspoređuje Nacionalnu gardu i vojnike. Širom države je raspoređeno 100 gardijaca plus vojska, ali nasilje ne jenjava.

Osim finansiranja programa za unapređenje obrazovanja i zapošljavanja mladih ljudi, vlada je takođe pokrenula obračun sa finansiranjem organizovanog kriminala. U oktobru je saopštila da je zamrznula 1352 računa povezana sa 14 kriminalnih grupa, uključujući moćne narkokartele.

Arturo Nale, bivši državni tužilac Zakatekasa a sada predsjednik vrhovnog suda, kaže da su potrebne godine da ta politika donese rezultate. “Strategije koje meksička vlada primjenjuje u proteklih 15 godina ne funkcionišu”, rekao je za AP.

Postoji “nezaustavljiva situacija nasilja i tragično pogoršanje javne bezbjednosti u Meksiku,” izjavila je za “Njujork tajms” Anđelika Duran-Martinez, profesorica političkih nauka na Univerzitet Masačusets Louel. “Ne postoji jasna bezbjednosna strategija.”

Garda, koju predsjednik planira da inkorporira u vojne snage, više je fokusirana na borbu protiv kriminala koji je nižeg nivoa od nasilja kartela. A kao snage sastavljene od pripadnika federalne policije, vojske i drugih bezbjednosnih profesionalaca, one nisu uspostavile koheziju, ističe “Njujork tajms”.

“To su snage koje pokušavaju da miješaju ulje i vodu,” kaže Eduardo Gerero, analitičar bezbjednosti iz Meksiko Sitija. “Postoji puno unutrašnjih borbi, i to smanjuje učinak garde.”

Grad paralisan strahom

bistva su svakodnevica u Fresnilju i za većinu građana, život u strahu je jedini za koji znaju. U gradu su lokalne kancelarije velikih rudarskih kompanija izmiješane sa farmerima koji rade na poljima pasulja. Sa 239 ubistava na 100 hiljada stanovnika, Fresniljo ima najvišu percepciju nesigurnosti u Meksiku - više od 96 odsto građana živi u strahu, prema nedavnom istraživanju meksičkog zavoda za nacionalnu statistiku.

Nasilje je već bilo zastrašujuće kada su usred bijela dana eksplodirale granate ispred njene crkve prije pet godina. Djeca u gradu su otimana i nestajala bez traga. Tijela likvidiranih su ostavljana na ulicama grada.

Onda je prošlog mjeseca došao dan kada su naoružani muškarci upali u njenu kuću, izvukli ispred njenog 15-godišnjeg sina i dva njegova druga i upucali ih, ispričala je za “Njujork tajms” Gvadalupe iz Fresnilja. Ona nije htjela da saopšti prezime iz straha od napadača i toliko je uplašena da ne izlazi iz kuće.

“Ne želim da padne noć. Život sa strahom i nije život,” rekla je plačući.

Ekonomija može cvjetati i propadati, predsjednici i stranke sa svojim obećanjima dolaziti i odlaziti, ali za grad od 140.000 stanovnika, kao i za mnoge u Meksiku, raste osjećaj da nasilje opstaje bez obzira na promjene, piše “Njujork tajms”.

“Živimo u paklu,” kaže za njujorški list Viktor Pinja, koji se kandidovao za gradonačelnika Fresnilja na junskim izborima i bio svjedok ubistva svog pomoćnika na jednom događaju tokom kampanje.

Širom Meksika, stopa ubistava je opala za manje od jedan odsto od dolaska Lopeza Obradora na vlast. To je predsjedniku bilo dovoljno da u govoru prošlog mjeseca ustvrdi da je došlo do poboljšanja problema koji je naslijedila njegova administracija. “Tu je mir i spokoj,” rekao je.

Mnogi u Fresnilju nisu saglasni.

“’Zagrljaji, a ne meci’ ne funkcioniše”, rekao je Havijer Tores Rodrigez, čiji je brat ubijen 2018. Više nismo u stanju ni da se šokiramo.”

“Da jedan od kartela uskoro pobijedi”

Lopez Obrador je nedavno objavio “specijalnu strategiju” za gradove sa najviše nasilja, uključujući Fresniljo - više vojnog prisustva i veći društveni razvoj.

Veći broj vojnika je dobrodošao u Zakatekasu, ali je efikasnost njihovih patrola upitna, ističe AP.

“Prisustvo vojske će odvratiti loše momke,” rekao je 74-godišnji farmer u San Huanu Kapistranu, koji je zaplakao dok je pričao o situaciji u svojoj zajednici. “Vlada, ako obrati pažnju, može sve da zaustavi.”

Međutim, jedan žitelj istog mjesta, očekuje drugačiji put do mira: da jedan od kartela pobijedi uskoro.

Gvadalupe iz Fresnilja ne pušta djecu da se igraju napolju bez nadzora, ali ni to nije spriječilo nasilje da razori njenu porodicu. Ona je pronašla tijela sina Henrija i dvojice drugova koji su prespavali kod njih.

Preselila se kod roditelja u drugom dijelu grada, ali se i dalje plaši. Njena 10-godišnja ćerka loše spava, a Gvadalupe stalno razmišlja o ubistvu sina. Motiv i identitet ubica su i dalje nepoznati.

Pomišljala je da napusti grad ili čak da oduzme sebi život. Međutim, za sada sjedi u maloj roditeljskoj kući, sa navučenim zavjesama, dok trepere svijeće za Henrija i njegove drugove.

“Ovdje nema ničega. Strah nas je obuzeo.”

( Angelina Šofranac )