Kakofonija u crnogorskom zdravstvu

Moje obraćanje javnosti Crne Gore je proisteklo iz uvjerenja da se samo otvorenim dijalogom i jasnim kriterijumima, zasnovanim na struci i profesionalim standardima, može mijenjati zatečeno, ali i novonastalo stanje u zdravstvu.

Uprava Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) smijenila je v.d. direktoricu Klinike za ginekologiju i akušerstvo. Ovaj postupak je doveo do ostavki načelnika odjeljenja, uglednih kolega s personalnim i profesionalnim integritetom. Obrazloženje uprave KCCG za smjenu je bio “osjećaj” da nešto “ne štima” na Ginekološko-akušerskoj klinici (GAK). O kakvom “osjećaju” uprave KCCG se radi, govore sledeće činjenice: u prethodnom periodu Klinika radi punim kapacitetom - bez listi čekanja za ambulantne preglede i operativne zahvate; savremene dijagnostičke i operativne procedure, uz dopunski rad ljekara, postale su dostupnije pacijetkinjama; uveden je baby friendly program (majka i dijete se u prvih sedam dana života i dalje smatraju jednom cjelinom, ne razdvajaju se tokom boravka u bolnici, svaka radnja oko djeteta obavlja se u prisustvu majke, afirmacija dojenja majčinim mlijekom itd.). Napominjem da je jedina primjedba eksternog nadzora rada Klinike od strane SZO i UNICEF-a, bila nepostojanje baby friendly programa. Višegodišnja anonimna anketa pacijentkinja o zadovoljstvu pruženim uslugama pokazala je da se preko 95% primjedbi odnosilo na nedostatk ovog standarda. Baby friendly doktrinarni pristup predstavlja džinovski iskorak, ne samo za GAK, već za cjelokupnu crnogorsku ginekologiju, s obzirom da se radi o najvećem porodilištu u kome se obavi polovina porođaja u našoj državi.

Uprava koja radi po “osjećajima” za v.d. direktora GAK-a postavlja mladog kolegu koji je posljednje tri godine u stalnom radnom odnosu. Jasno je da kolega, ne ulazeći u etičnost njegove odluke o angažmanu, nije supspecijalista, primarijus, doktor nauka, profesor na fakultetu, predavač po pozivu na stručnim skupovima u zemlji i inostranstvu itd. Podsjećam da su ljudski resursi uvijek najvažniji, pa i u našoj profesiji. Uprava ignoriše i potcjenjuje njima mrske činjenice [sic], da ljekari nisu brojevi, da nas nema dovoljno, da je proces stvaranja dobrog ljekara dugotrajan. Zašto? Suštinski, godine života i rada su preduslov za sticanje profesionalnog iskustva, akumuliranje i transfer znanja, građenje autoriteta, a samim tim i preduslov za profesionalni i stručni rad na poziciji prvog među jednakima. Mislim da će struka unaprijed abolirati mladog kolegu zato što je zaveden od strane uprave KCCG, a što je podržano nerealnom ambicijom i nedostatkom samokritičnosti. Pitanje direktora GAK-a je svedeno na puko birokratsko rješenje. Ovakve odluke remete odnose i atmosferu na GAK-u, što se može odraziti na rezultate rada.

Kako upravljači dolaze do ovih “osjećaja”? Da li su za svoga madata napravili jednu radnu posjetu GAK-u? Nisu. Da li su poslali službeni dopis s primjedbama, sugestijama, kritikama ili pohvalama rada u GAK-u? Nisu. Ukoliko problem postoji, a nije definisan, isti se ne može ni riješiti, tako da ostajemo u problemu.

Bio bih neiskren kada ne bih napisao da sam se potajno nadao da će promjene, koje su nastale u našem društvu, zbilja učiniti da postane bolje i da će se desiti barem neke suštinske promjene u zdravstvenom sistemu.

Kolege iz uprave KCCG podsjećam da su prvo ljekari, a posljednje ministri, direktori i političari. Naša profesija i struka je nešto što je zasnovano na dokazima i vrlo jasno utvrđenim protokolima. Pomenute kolege imaju obavezu da se ponašaju u skladu s esnafskim kodeksom!

Ovdje se radi o improvizaciji, a improvizacija je nepoželjna kategorija u medicini. Za našu profesiju ne važi the show must go on, nego se držimo dokazanih i provjerenih vrijednosti. Struku pokreće i unapređuje jedino i isključivo struka! Nefunkcionalne birokratske i političke odluke koje nisu u saglasju sa strukom, mogu je samo unazaditi! Sve u svemu, desio nam se fenomen – imali smo loše, originalno loše, a sada je na sceni imitacija lošeg originala.

Prije posljednjih izbora, neposredno nakon, i sada imamo “usta puna” meritornih kriterijuma. U stvarnosti imamo sasvim suprotna dešavanja. Topla voda je davno smišljena - zašto se ne praktikuje institut konkursa, zašto ne podržavamo najbolje, zašto ne primjenjujemo univerzalne standarde? Odakle taj vječiti kompleks, odnosno potreba da izmislimo nešto “novo”? Konkursi postoje da bi se izvršila selekcija u svrhu unapređenja rada institucija, gdje bi zainteresovane kolege priložile svoje biografije, reference, viziju i plan razvoja institucija. Činjenica što su sadašnji upravljači došli na pozicije bez javnog konkursa nije opravdanje, jer su imali obavezu kao ljekari i intelektualci da unaprijede sistem. Jednostavno, a bolno, živimo formu bez suštine. Sve što proistekne iz ovakvih odluka ide isključivo na račun odgovornosti Uprave KCCG. Ovakvo rukovođenje na osnovu osjećaja proizvelo je “moj osjećaj” da se ovdje radi o isključivo ličnim animozitetima i frustracijama baziranim na neistinama i dezinformacijama dežurnih “dubinskih” šaptača. Kakav osjećaj!

Na kraju, kristalno je jasno šta upravljače rukovodi u njihovim djelima - ne vidi samo onaj koji neće - struka zasnovana na “osjećajima”.

( Primarijus dr Vojislav Miketić )