Povratak na scenu, i povratak kući

Umjetnost je njegova suština, način sporazumijevanja i života... A sada se tome, crnogorski slikar Vidak Radmilović, i zvanično, javno vratio izložbom “AnGeLz”. Nastavio je upravo tamo gdje je prije oko deset godina stao, slučajno ili ne - u Budvi.

Njegova samostalna izložba “AnGeLz” otvorena je sredinom jula u Spomen-domu “Stefan Mitrov Ljubiša”, može se pogledati do 15. avgusta, a umjetnik već ima u planu i naredna predstavljanja na crnogorskoj sceni.

”Ova izložba je moj ‘povratak’. Prvo predstavljanje nakon dužeg niza godina. Interesantno, tamo gdje sam stao (Budva 2011), tamo sam odlučio i da nastavim (Budva 2021). Otvaranje je bilo sjajno, okružen prijateljima, porodicom, publikom koja daje neprekidnu podršku i razumijevanje. Fenomenalna Marija Ratković pored kompleksnog kataloškog teksta, sa lakoćom ide u krajnost i u par rečenica svlači svaku pozu i formalnost. Ostavlja suštinu, parafraziraću... Razgovarajte, razmišljajte, osjećajte umjetnost... Imam izuzetno vjernu publiku i naravno - svi su srećni zbog mene i mog povratka, oduševljeni portretima, ali najznačajnije je što su ih mogli vidjeti, osjetiti uživo... Svi crteži su bili dostupni u digitali, ali pravi impuls, pravi doživljaj je kad ih imate pred sobom u galerijskom prostoru. Zbog toga je izuzetno bitno da imamo izložbe, da imamo kontakt sa publikom. Da umjetnici mogu biti slobodni i prisutni u svojoj umjetnosti”, ističe Radmilović u razgovoru za “Vijesti”.

Postavku čini 13 radova iz ciklusa “AnGeLz”, a ovoga puta su izostavljeni prepoznatljivi Radmilovićevi radovi iz drugih serija.

”Svjesno i savjesno sam se odlučio isključivo za anđele. Samim prostorom, važnije, vremenu i okolnostima koje dijelimo, selekcija je negdje svedena na moju svijetlu stranu. ‘MetaMorphe’ sam izostavio, iako među njima ima odličnih crteža na koje sam ponosan. Mislim da je svuda oko nas već i previše gorčine i zamračenja. Dakle, neki vid autocenzure”, kaže Radmilović čija su djela zastupljena i na kolektivnoj izložbi “Comeback” u Budvi za čiju selekciju je bio zadužen Đorđije Bato Boljević.

”To je jedan poseban trenutak, a Batu Boljeviću se ovom prilikom još jednom zahvaljujem. Postavljen je jedan drugi pristup, iskorak, narušavanje kolotečine i ustaljene grupe autora koji poodavno nemaju ili ne žele da kažu ništa novo. Upravo to podrazumijevanje i uljuljkanost stvaraju predstavu o likovnoj sceni u Crnoj Gori kao jednoličnoj, prevaziđenoj, repetitivnoj. Istina je, naravno, sasvim suprotna. Sjajnih autora, sjajna umjetnost je prisutna, samo je skrajnuta i potisnuta. Srećom, autori se grupišu van institucija i stvaraju sinergiju koja definiše nove generacije crnogorskih umjetnika. Kulturna baza Kunst je sjajan primjer kako to može funkcionisati”, rekao je Radmilović.

U jednom od ranijih razgovora za “Vijesti” on je najavio “ozbiljnu izložbu i povratak kući”. Da li je to ova, kaže: ”Svaka izložba je ozbiljna, takav stav imam uopšteno prema umjetnosti. Svakako povratak jeste, povratak i kući. Značajna je u svakom smislu, ali ipak nije to ‘Ta’ ranije najavljena. ‘Ta’ izložba je predviđena za Podgoricu, u toj postavci će biti zastupljeno sve što radim. Sva tri ciklusa da bi se mogla formirati cjelina, a i da bih se ja kao autor predstavio u potpunosti. Iskreno se nadam da ću sljedeće godine biti u mogućnosti da je realizujem”, najavljuje on.

Osnovni motiv postavke je žena, potvrđuje.

”’AnGeLz’ je posvećen Ženi. U svoj njenoj veličanstvenosti, ljepoti, emociji, neshvatanju, omalovažavanju, poražavajućem statusu u vrlom nam društvu. To je moja psihološka projekcija svih žena. Žene koje meni znače, čiju ljubav i podršku dobijam svakodnevno. Žena koja je danas toliko izujedana, tužna, često sama... Zato im uporno navlačim kez, jarko crvenom... Želim ih vidjeti srećne, ispunjene, voljene, poštovane. Želim da im se vrati, makar mali dio onoga što one pružaju nama, da im uzvrati i da im se cijeni. To su moji AnGеLi”, naglašava Radmilović.

Tako je djelimično objasnio i naziv izložbe koji sadrži i latinično i ćirilično pismo.

”Naziv izložbe je interesantno (meni) grafičko, tipografsko rješenje. Odgovara mom crtačkom senzibilitetu i poetici. Publici se izuzetno dopada. Može dobar logo da se složi iz samog naziva”, kaže on.

U prethodnom razgovoru za “Vijesti” kazao je da se nalazi u središtu tri ciklusa.

”’AngeL’ portreti, kojim težim izraziti unutrašnje senzacije, emocionalne reakcije, psihološki pristup portretu. ‘StMantis’ aktovi koji su konstrukcija ženskog tijela, kroz estetiku svojstvenu mom izrazu i likovnosti. ‘MetaMorph’, portreti su bespolne manifestacije, metaforički prikazi svega degradirajućeg i banalnog, čega je sve više, nažalost. Tako da ‘MetaMorph’ i ‘Angel’, ako ih postavimo u cijelinu, čine dualizam - iskonski dualizam, koji je prisutan u svakom od nas”, rekao je tada, no - koliko je moguće pritom selektovati inspiracije i teme, kroz više ciklusa kojima se istovremeno posvećuje, Radmilović odgovara da je i poželjno i zaključuje: ”Moguće je, mislim i da je poželjno i zdravo za autora da bude na više nivoa, da radi u različitim materijalima i okolnostima. Sve to čini slojevitijim, bogatijim i iskustvo se brže stiče i primjenljivije je. Može da otvori nove pristupe i razmišljanja. Kad/ako zakucam u portretima, otvori me u aktu. Kad me zatvori ‘MetaMorph’ svojim mrakom, pogura me i udarim još jači kez na ‘AnGеLa’. A sve sam ja. I sve je to dio mene”.

Umjetnost je moja suština

”Umjetnost je moja suština. Crtež je srž moje umjetnosti. To je moj jezik razumijevanja, sporazumijevanja, komunikacije... Tako sagledavam, prihvatam realnost. Zatim krivim tu realnost i stvaram umjetnost. To je moj ciklus”, priča Radmilović.

Baveći se umjetnošću, stvarajući nova djela on istražuje, eksperimentiše, ali dolazi i do odgovora - ličnih, psiholoških, socioloških, iskonskih ili pak dnevno aktuelnih.

”Zato se i bavim umjetnošću. To je suština umjetnosti, makar po mojim shvatanjima i razlozima. Mislim da ne pripadam dekorativnom, ilustrativnom vidu umjetnosti. Nastojim da umjetnost koju stvaram u potpunosti bude odraz mene i svega što me okružuje. Prije svega, iskren odraz... Sve ostalo su tehnički detalji”.

Pogrešan odnos prema kulturi

Radmilović je u razgovoru za “Vijesti” istakao da u Crnoj Gori sjajnih autora i kvalitetne umjetnosti ima, ali je skrajnuta i potisnuta. Šta znači baviti se umjetnošću danas u Crnoj Gori i regionu, s obzirom na takvo okruženje, Radmilović jasno odgovara: ”Znači uporno neprihvatanje, znači nerazumijevanje... Odsustvo podrške, od onih kojima je posao i obaveza da je pruže. Obraćanje izuzetno sitnom broju ljudi koji razumiju i imaju potrebu za umjetnošću uopšte. Ne shvatajući da umjetnost, odnosno kultura uopšte, idnetitet jednog naroda. Ili vrste, ako baš želite, jer, nije ovo samo problem Crne Gore i regiona, ovo je tendencija modernog svijeta. Krajnje pogrešan odnos prema kulturi, a to što se ipak provuče, to je industrija, plastika i ‘umjetnost’ lišena svega što je u biti... Opet, na kraju krajeva, predivno i jedino smisleno je baviti se onim što vas čini srećnim i ispunjenim. Da li da ponovim koliko to meni znači?”...

( Jelena Kontić )