Publika reagovala kako se poželjeti može
Kao centralni događaj Grad teatra premijerno je izvedena predstava “Zelena čoja Montenegra”, nastala prema motivima romana Moma Kapora u saradnji sa Zukom Džumhurom, u režiji Nikite Milivojevića
Višeminutne ovacije i snažan aplauz na premijernom igranju dokazali su da je predstava “Zelena čoja Montenegra”, nastala prema motivima romana Moma Kapora u saradnji sa Zukom Džumhurom, u režiji Nikite Milivojevića, ne samo centralni događaj 35. festivala Grad teatar već i da je ova koprodukcija zaista put kojim Grad teatar treba da ide.
Ova premijera u amfiteatru manastira Sv. Trojice u Stanjevićima, nakon dvadeset godina je u Grad teatar vratila i Nikitu Milivojevića čije se ime vezuje za festival i kultne predstave poput “Karoline Nojber”, “Banović Strahinje” i “Ivanova”... Predstava je koprodukcija JU Grad teatar, Gradskog pozorišta iz Podgorice i Beogradskog dramskog pozorišta.
Reditelj se uvijek dobro osjeća kada vidi da nije bilo grešaka i nepredviđenih okolnosti, što je strah koji je imao i Milivojević uoči premijere. Ipak, taj strah je zamijenila radost.
”Glumci su igrali u dobroj formi, publika je lijepo reagovala onako kako bih ja i poželio da reaguje. Nakon cijele jedne dugačke avanture koju smo prekidali pa nastavljali i mijenjali glumce, ovo je sada posebna radost što smo stigli do premijere. Posebno mi je bilo zanimljivo i provokativno kako će publika da reaguje na svom, domaćem terenu i gotovo sam siguran da će slično biti i na premijeri u Beogradu”, kazao je Milivojević.
On je istakao i da su mu uvijek bile zanimljive priče koje miješaju vrijeme i prostor, one kada nijeste sasvim sigurni gdje prestaje fikcija, a počinje realan istorijski događaj.
”Na toj granici se uvijek otvara prostor reditelju za maštu tako da je meni roman ‘Zelena čoja Montenegra’ zato oduvijek bio fantastičan, zbog svih tih zanimljivih miješanja vremena i nevjerovatnih likova. Trudio sam se da zadržim taj duh iz romana i prenesem u predstavu”, kazao je Milivojević, koji osim režije potpisuje adaptaciju teksta i scenografiju.
Direktorica JU Grad teatar Milena Lubarda Marojević istakla je da je izuzetno zadovoljna što je ovaj projekat doveden do kraja.
”Ovo je pravi prostor da se ispriča priča o članovima dinastije Petrović Njegoš, a ispostavilo se da je i fenomenalan pozorišni prostor, a ne samo duhovni. Vidjeli ste po reakcijama publike da je pročitala predstavu baš onako kako treba, kao priču o jednom velikom prijateljstvu. Jako sam uzbuđena i srećna što smo imali ovu premijeru”, rekla je ona.
Crnogorski glumac Miloš Pejović igrao je knjaza Nikolu Petrovića čiji je lik, kaže, dosta istraživao tokom rada na predstavi.
”Tekst nas je podržavao, a i istraživali smo Nikolu i shvatili da je on imao dosta komičnih momenata te da je bio prilično duhovit čovjek. Osim toga, nismo se mnogo opterećivali istorijskim kontekstom, faktografijom. Gradili smo ga zajedno reditelj i ja, na kraju su se spojila ta dva kolosijeka, jedan istorijski i ovaj drugi koji je naši tako smo dobili knjaza, a kasnije i kralja Nikolu”, objasnio je on.
Lik knjaginje Milene, koji se ne pojavljuje u romanu već je nastao u procesu, tumačila je glumica Maja Stojanović.
”Jako smo zadvoljni i srećni. Negdje smo i naslućivali da će publika da bude ovako zadovoljna, što zbog samog romana, a i zato što smo mi euforično najavljivali premijeru. Moj lik se ne pojavljuje u romanu tako da sam ja imala potpunu slobodu da se igram. Inače je rediteljev koncept bio da igramo igrice, od pikada do karata, vidjeli ste neke. A ja sam smislila tu igru toplo-hladno koja je profunkcionisala između Miloša Pejovića i mene, volimo svi tu scenu”, izjavila je Stojanovićeva.
Pored Pejovića i Stojanovića, u predstavi igraju i: Emir Ćatović (narator i vojvoda Vukašin), Andrija Kuzmanović (Osman-paša Sarhoš), Dejan Đonović (Skender), Simo Trebješanin (serdar Filip), Jelena Simić (Mejdžori Evans), Branimir Brstina (Hansen), Marko Živić (Varočelo, Tahir-beg), Milorad Damjanović (Tomel), Ivan Zablaćanski (Sergejev) i Stefan Radonjić (Belimarković). Pored glumačkog ansambla, aplauzi su pripali i kostimografkinji Jeleni Stokuća, kompozitoru Aleksandru Srebriću, Amaliji Benet za scenski pokret i Srđanu Jovanoviću za dizajn svjetla.
Predstava je na programu svake večeri do 13. avgusta, a za publiku je obezbijeđen prevoz sa stanice “Mediteran Expressa” (u gradu) u 19.30 časova, a u blizini manastira ima mjesta za parkiranje.
Odgovornosti koje čovjek treba da ima prema čovječanstvu
Na nesvakidašnji emotivan način lik Osman-paše Sarhoša dočarao je glumac Andrija Kuzmanović.
”Mislim da smo taj lik olako shvatili i mi u čitanju i negdje kroz istoriju, da je on bio čovjek koji je volio kocku, alkohol, žene, dolazi iz Turske, sve mu ide na ruku, pritom je paša. Ja sam se sa Nikitom dogovorio da ne igramo prvoloptaški, bez obzira što sam ja stalno sa nekim tompusom i pićem u ruci. Ipak je to čovjek koji je upravo izgubio rat i mislim da odgovara za mnogo duša. Koliko god on uživa u životu jer ne može bez poroka, jednostavno je svjestan i svakoga dana se budi sa velikim teretom. Mogu vam reći da sam prvi put duboko zakopao u neka razmišljanja, emocije i odgovornosti koje čovjek treba da ima prema čovječanstvu”, izjavio je Kuzmanović.
Ćatović igra dva lika
Poznati glumac Emir Ćatović igrao je naratora i vojvodu Vukašina, a sa oba liga je pokupio sve simpatije i osmijehe publike.
”S obzirom da igram naratora ja sve vrijeme imam taj specifičan odnos s publikom u kom ih ja vodim kroz priču i onda nam je ta vrsta partnera od strane publike bila potrebna. Probili smo led. Uloga vazda nađe put do glumca, na moje veliko zadovoljstvo dobio sam ulogu naratora i vojvode Vukašina. Uvijek je zanimljivo prelaziti iz jednog lika u drugi, što je komplikovano, ali kada osvojite taj materijal uvijek je zanimljivo za igru. Dosta toga je izlazilo i iz naših improvizacija, mnoge scene su tako nastale”, kazao je Ćatović.
( Jelena Kontić )