Neobična slikarska tehnika: Vinorel - savršen spoj vina i umjetnosti
Akademska umjetnica iz Srbije Mira Kovačević jedna je od rijetkih koja danas koristi neobičnu slikarsku tehniku vinorel. Nedavno je boravila u Crnoj Gori gdje je degustirala domaća vina i uživala u ljepotama Boke Kotorske, što je probudilo novu inspiraciju. O neobičnoj, skoro pa zaboravljenoj tehnici, izazovima, motivima i planovima umjetnica govori za “Magazin”
Dugo je godina akademska umjetnica iz Srbije Mira Kovačević tragala za tehnikom i poetikom koja bi je osvojila i kojoj bi se prepustila, a kojom bi ona kasnije kao autorka osvajala druge i privlačila publiku uspijevajući da im predstavi nešto drugačije, jedinstveno, posebno, romantično, poetično, senzualno s ciljem da se prepuste mirisu, motivu i boji njenih djela... Tragajući tako uporno naišla je na jednu staru, skoro pa zaboravljenu slikarsku tehniku, danas malo poznatu u svijetu. Vinorel.
Vinorel, dâ se naslutiti iz samog termina, podrazumijeva tonove i tehnike bliske akvarelu nastale samo uz pomoć vina i slikarske četkice.
S obzirom na to da je vino tečno i prilično lagane strukture, nijansiranje se radi slično kao i kod vodenih boja uz pomoć kojih nastaju najrazličitiji akvareli, nimalo jednostavni. A otuda i izvedenica “vinorel”.
Spektar boja je ograničen tonovima vina - od svijetložutih do tamnocrvenih i ljubičastih. Jedinstvenu zahtjevnost tehnika vinorel pokazuje u činjenici da se slika mijenja još tokom samog procesa slikanja, prilikom čega se obično koriste različiti tonovi iste sorte vina, a koji se mogu posvijetliti razređivanjem s vodom, pa čak i zatamniti kuvanjem tokom kojeg voda isparava ili korišćenjem taloga. S obzirom na to da se po pravilu slika tonski, odnosno bez kombinovanja različitih sorti, to jest boja vina, ova tehnika je bliža crtežu nego klasičnom slikarstvu, prema mišljenju jednog od najboljih poznavalaca vodenih tehnika na papiru, slikara Alfreda F. Krupea.
Zbog mnogobrojnih specifičnosti, nepredviđenih okolnosti i ponašanja ove tehnike na podlozi, za vinorel je potrebna hrabrost, strpljenje, tolerancija, nekada i mnogo akvarel-papira, a vjerovatno ispred svega toga - potrebna je strast i ljubav. Vinorel je zahtjevna, rijetko korišćena vodena slikarska tehnika kojom se i u svijetu bavi veoma mali broj umjetnika.
Mira Kovačević jedna je od rijetkih autorki s prostora bivše Jugoslavije koja koristi ovu neobičnu tehniku, a za ovonedjeljni Magazin otkriva pojedinosti vezane za njena djela.
Odmah je znala da je vinorel pravi izbor
Mira Kovačević rođena je 1981. godine u Zemunu. Diplomirala je na Akademiji lepih umetnosti u Beogradu. Nije željela da se utopi u klasična polja likovne umjetnosti, pa je tražila svoj način izražavanja. Nije odustajala od ideje da nađe nešto jedinstveno. I uspjela je - pronašla je vinorel. Ona otkriva kako se upustila u istraživanje rada u tehnici koja podrazumijeva samo četkicu i vino, kao i koja su djela prva nastala...
”Kada se bavite slikarstvom, jako je važno da ono što radite bude prepoznatljivo, drugačije, posebno. U vrijeme kada ima izuzetno mnogo slikara i kada se čini da je već sve naslikano uspjeti u tome veoma je teško. Dugo sam tragala za tehnikom i poetikom koja bi me umjetnički ispunjavala, a opet bila dovoljno neobična i posebna. Obilazeći vinarije po Hercegovini sjetila sam se gotovo zaboravljene slikarske tehnike, a to je bio vinorel - slikanje vinom i odmah sam znala da je to pravi izbor. Prvi rad bio je jedan mali akt - poklon mom suprugu za rođendan. Već tada sam shvatila da je tehnika dopadljiva, ali i izazovna, pa sam nastavila da je istražujem”, priča Kovačević koja se vinorelima bavi od 2017. godine.
Od tada je učestvovala na brojnim izložbama i kolonijama u regionu, a možda i najznačajnija njena izložba bila je u Narodnom sobranju u Sofiji. Crnogorskoj publici predstavila se 2015. godine kada je izlagala u tivatskoj galeriji Ljetnjikovca Buća. Njene slike domaća publika mogla je vidjeti i u podgoričkoj galeriji “Most”.
Reakcije publike uvijek su pozitivne, ističe Kovačević.
”Vinorel je veoma malo poznata tehnika, stoga se ljudi uvijek iznenade kada vide da vino nije namijenjeno samo da se pije. Oduševljenje je najčešća reakcija”, iskreno odgovara.
”Živa tehnika” - kako je djelo starije, tako se i mijenja
Nepredvidljivost boje kada se koristi vino dodatni je izazov koji ova tehnika postavlja. Vino se, kao i u svojoj stvarnoj prirodi, kroz vrijeme mijenja i na papiru, pa tako od jarko ružičastih i purpurnih tonova vremenom dobije nijanse bakarne ili ide čak sve do tamnosmeđih tonova.
Kovačević objašnjava koliko je izazovno i zahtjevno raditi u takvoj tehnici.
”Najzahtjevniji dio bilo je upoznati tehniku, naučiti šta i kako raditi, jer o vinorelu se ne uči u umjetničkim školama, niti na akademijama, ne postoji literatura, stoga umjetnik sâm kroz rad shvata šta i kako treba da radi. Ima sličnosti s akvarelom, pa to može biti početna pomoć”, objašnjava umjetnica i dalje opisuje proces stvaranja jednog djela.
”Vinoreli se rade po nekoliko dana, jer traže slikanje u više slojeva i potrebno je vrijeme da se dobro osuše. Sve kreće od blago nanesene skice odabranog motiva, a kasnije vještom rukom i dobrim crvenim vinima nastaje magija! Svaki slikar tačno zna kada treba stati s radom na nekom djelu, pa tako i ja”, dodaje Kovačević.
Poznato je da je vino što je starije to i bolje, no, da li to važi i za umjetnička djela koja nastaju vinom... Kovačević priča kako se jedan rad mijenja kroz vrijeme s obzirom na tehniku i na prirodne promjene vina.
”Vinorel se naziva ‘živom’ tehnikom, jer se slike nastale vinom stalno mijenjaju kako vino oksidira na papiru. Ljubičasti, rubin crveni i bordo tonovi vremenom postaju toplosmeđi. Ovakve slike ne blijede. Nepredvidljivost konačnog izgleda slike je najveća ljepota ove tehnike”, ističe ona.
U tome možda i leži najveća čar vinorela - što se djelo s godinama mijenja, i to na način koji ne mogu predvidjeti ni umjetnica niti publika. Ponekad rad kasnije zahtijeva i određene dorade koje su u vodenim slikarskim tehnikama na papiru ograničene, a nekada jednostavno dobija još ljepšu punoću i originalnost.
Jednako voli da pije, ali i da slika crnogorskim vinima
Vino kojim Maja Kovačević slika uglavnom potiče od autohtonih sorti s područja Balkana, čime autorka na svojim djelima nudi još jedan unikatni element. Ona objašnjava na koji način i koliko zapravo od vrste vina kojom slika zavisi konačan ishod djela i otkriva koje su joj omiljene sorte grožđa, odnosno vrste vina...
”Svaku sortu karakteriše specifična boja, svaka je interesantna i može se lijepo uklopiti na vinorelu, međutim ima onih koja su tamnija, poput vranca, i ta sorta je najzahvalnija. Trudim se da koristim vina nastala od autohtonih sorti grožđa ili od stranih, ali i iz vinarija našeg regiona. Na mojim vinorelima najviše koristim blatinu, vranac, prokupac, plavac mali”, priča umjetnica...
A kada su crnogorska vina u pitanju - kakvog su ukusa i koliko su adekvatna za slikanje, te da li za svoja djela bira vina koja joj gode za piće ili ona druga, Maja Kovačević otkriva da ih, uglavnom, prvo degustira.
”Crnogorski vranac uvijek je moj izbor za slikanje. Poznata su mi vina iz velikih vinarija, dok sada polako istražujem i ona koja tek izlaze na tržište. Osjeća se blizina mora, sunce i punoća ukusa. Jednako volim da pijem, ali i da slikam crnogorskim vinima. Svoju vinsku paletu sam formirala upravo prema vinima koja pijem. Uživam da prvo degustiram vina pod nepcima, a onda i na papiru. Ako vino nije dobro za piće i tonovi koje daje nisu mi zanimljivi”, ističe Kovačević čija djela krase brojne vinarije i privatne galerije širom svijeta, jer u pauzi od svoje inspiracije, izrađuje i djela po odabranim motivima i željama klijenata.
No, ovih dana Kovačević uživa u ispijanju i ukusu crnogorskih vina, ali i posmatranju prirodnih ljepota naše države... U prethodnom periodu boravila je u Crnoj Gori gdje je pronašla dodatnu inspiraciju za rad, a na poseban način ju je očarala Boka Kotorska.
”Crna Gora je prelijepa zemlja, puna prirodnih ljepota koje bi bile veliki izazov da budu prikazane vinom, međutim, meni lično najljepša je Boka Kotorska, pa sam ovih dana slikala motive upravo odatle”.
Žene i vino imaju puno sličnosti
Motivi i inspiracija kada stvara u ateljeu, ipak su drugačiji. Tako njenim slikama dominiraju erotski motivi, ženska figura, senzualnost, elegancija, prefinjenost, ali i erotski pogled na ženu i sve njene moći, strast, snagu, pa i mistiku.
”Uz riječ ‘vino’ nekako se najljepše slaže i povezuje riječ ‘žena’, međusobno se prepliću i dopunjavaju i stvaraju divan spoj na mojim slikama. Žene i vino imaju puno sličnosti, jer poput mladih vina i mlade žene su dopadljive, rumene i mirisne, dok vremenom, baš kao i odležalo vino, i žene dobijaju na kvalitetu, kompleksnosti i vrijednosti. Slikam najrazličitije tipove žena. Obnažene rasne ljepotice, dame u izazovnom rublju ili romantične žene u lepršavim haljinama. Slikane vinom posebno su lijepe. Ženska ljepota moja je neiscrpna inspiracija”, ističe umjetnica.
Stvarajući umjetnička djela i kombinujući umjetnost, vino i motiv žene čini se kao da tako spaja više različitih iskonskih strasti, nekad i grehova, slabosti, ljubavi, pa i inspiracija čovjeka od pamtivijeka - vino, umjetnost, ženu... Kako te tri pojave korespondiraju zajedno, Kovačević odgovara:
”To je odličan spoj koji postoji, čini mi se, koliko i sam čovjek. Prvi prikazi u umjetnosti bile su žene, a vrlo brzo i vino je svojom pojavom postalo sinonim za uživanje u životu, strasti i ljubavi. Sve to želim da prenesem na papir”, poručuje ona.
A danas u svijetu, u društvu, u 21. vijeku, žene su prisutnije nego ikada, kaže Kovačević i dodaje da za umjetnike nikada nije bilo lako, pa ni danas, a dobra vina se i dalje prave i otkrivaju...
”Žene su danas mnogo prisutnije nego ikada ranije, one su važne, pitaju se, odlučuju, stvaraju, govore glasno i bez straha, i to je divno. Biti umjetnik nikada nije bilo lako, to nema veze s polom, to je lični izbor pun izazova, jer na akademijama vas ne uče ono što se kasnije pokaže kao najvažnije, a to je kako živjeti od svoje umjetnosti. Tu lekciju moramo same da naučimo. A dobra vina same da otkrivamo”, ističe Kovačević čiji opus, uz motive žena, u velikom broju čine i portreti, i to često nekih znamenitih istorijskih ličnosti.
Ima još da nauči, ali i da pokaže
Do sada je iz njenog ateljea, koji zbog dinamičnog života i različitih porodičnih obaveza često seli iz zemlje u zemlju, izašlo na desetine vinorela različitih tematika. U mijenjanju mjesta boravka pronalazi prednost i mogućnost da svoja djela predstavi svijetu i različitim kulturama koje tom prilikom i upoznaje i koje je, nerijetko, dodatno podstiču na stvaranje.
”Navikla sam se na neku vrstu nomadskog života. Taman kada se prezasitim nekog mjesta, nakon par godina, dođe do toga, da zbog prirode posla mog supruga, mijenjamo mjesto boravka. To je prilika da svoju umjetnost pokažem i na drugim mjestima, da stvaram neku novu publiku i uspomene, ali i da ja učim od drugih nacija”, kaže Kovačević.
Za kraj razgovora za “Vijesti” otkriva i da planira uskoro da predstavi svoja djela na manifestaciji Dan prokupca koji se u Srbiji tradicionalno obilježava 14. oktobra raznovrsnim programom.
”Svoja djela najčešće izlažem na mjestima gdje su ljubitelji vina, vinari, ljubitelji neobične umjetnosti i slično.. To su najčeše festivali i sajmovi vina. Na jesen ću prikazati vinorele na temu berbe grožđa u okviru manifestacije Dan prokupca”, kaže ona i zaključuje:
”Obožavam da slikam vinima i mislim da imam još mnogo toga da naučim, ali i da pokažem”, poručuje Kovačević.
( Jelena Kontić )