Sudbina arhitekte se vezuje za sudbinu investitora
Monografija posvećena arhitekti Josipu Sladeu Šiloviću, arhitekte Slobodana Mitrovića, održana je na Trgu pjesnika u Budvi
Promocijom monografije “Arhitekt Josip Slade Šilović - graditeljska djela u Knjaževini Crnoj Gori 1877-1900”, budvanskog arhitekte Slobodana Mitrovića, preksinoć je nastavljen književni program festivala Grad teatar na Trgu pjesnika u Starom gradu u Budvi.
Ovo monografsko izdanje predstavlja stvaralačko-graditeljski opus Josipa Sladea Šilovića dok je boravio i radio u Knjaževini Crnoj Gori, za vrijeme vladavine knjaza Nikole. Ova monografija je referentno i kapitalno izdanje kako za istoriju graditeljstva, tako i za istoriju kulture Crne Gore, naglasila je urednica programa Grada teatra Svetlana Ivanović koja je bila moderatorka večeri.
”Radi se o rijetko ozbiljno uređenoj monografiji posvećenoj jednom arhitekti. Bogato je opremljena kako stručnim i analitičkim tekstovima i fotografijama, tako i potrebnim naučnim aparatom za upoznavanje sa osnovama arhitektonske vještine uz neke od dokumentacionih rariteta koji dodatno osvjetljuju stvaralačku prirodu Josipa Slada Šilovića”, istakla je Ivanović.
Arhitekta je monografiju posvetio nepoznatim graditeljima, kaže on i dodaje, da u Crnoj Gori nikada nije bilo posvećeno dovoljno pažnje istoriografiji graditeljstva.
”Znajući lično za bezbroj imena koja nisu nigdje zvanično zabilježena, koji su gradili ovaj prostor oko nas i čiji smo mi dužnici jer živimo u tom prostoru, tako mi je sazrela ta ideja da tim bezimenim i neznavenim kolegama posvetim ovu knjigu ne bi li time pobudio nečiju drugu pažnju. Josip Slade je, nažalost, bio zaboravljen, iako je njegov opus reprezentativan. Posljednih godina se nešto dešava pa su po njemu nazvali ulice u Podgorici i Nikšiću”, rekao je Mitrović.
Mitrović je istakao i to da se sudbina arhitekte vezuje za sudbinu investitora, tako da, dok se nije govorilo o kralju Nikoli, na čiji poziv Šilović dolazi u Crnu Goru, nije se govorilo ni o njemu. Značajna stavka monografije su podaci o prvom projektu Kraljevskog pozorišta “Zetski dom” na Cetinju, koje predstavlja kako prvu kulturnu ustanovu, tako i prvo profesionalno pozorište u Crnoj Gori.
Šilović je prije “Zetskog doma” radio i na projektu pozorišta u Šibeniku kojim je on već tada pokazao pročišćenost stila, naveo je Mitrović, i dodao da se ne može desiti jednom arhitekti da za života radi dva pozorišta, ali da se Šiloviću to dogodilo.
”To je prvi objekat prosvjete na Cetinju jer se tu smještaju čitaonica i muzej. Tako da je to jedna polivalentna građevina, ali vrlo brzo je preovladalo samo pozorište u njoj. On ga gradi u neoromaničkom duhu sa smirenom arhitekturom i sva ljepota kod Šilovića je u prozorima. Prozori na Zetskom domu su prosto dali jedan likovni rukopis arhitekturi Cetinja i kasnije su mnogi ponavljali taj prozor na drugim zgradama. Kada nešto dobro riješite kao što je Šilović riješio fasade Zetskog doma i ulaz - poslije vas svi repliciraju”, objasnio je on i dodao da se takav stil ulaza u građevinu ponovio i na Vladinom domu i na italijanskoj legaciji.
Mitrović je na promociji, takođe, objasnio i da postoji linija hoda kada se ulazi u pozorište, koja od ulice priprema gledaoca za pozorišni komad. Govoreći o pozorištu, Mitrović je primijetio nedostatak jednog u Budvi, ističući da je to velika investicija i da treba “znati napraviti pozorišnu zgradu”.
”To su skupe kuće, napraviti jedan Zetski dom sa 250 mjesta danas, to košta. Tu su i održavanje objekta, glumačka ekipa, tehnika… Važno je da grad to želi”, poručio je on.
Mitrović je istakao da objekat svojom funkcijom, sadržajem, kao i djelovanjem u prostoru i okolini, ako je dobro urađen, stvara nove vrijednosti za koje se mi emotivno vezujemo kroz život.
”Moguće je naći dobru arhitekturu sa identitetskim karakteristikama, ako imamo i ličnu snagu kakvu je imao Josip Slade”, zaključio je Mitrović.
Slade ne bi imao lijepe riječi za ovo što imamo danas
Tokom večeri Mitrović je govorio i o karakteru Šilovića, njegovom privatnom životu i sudbini, ali i o drugim važnim projektima na kojima je radio u Crnoj Gori. Da je Šilović danas sa nama bio bi vrlo prijek, poručio je autor monografije.
”Sjekao bi ovakav sistem razvoja gradova. On je tada znao u Nikšiću da napravi onakve ulice, da vodi računa o insolaciji, da svaka kuća u svakom dobu dana ima sunce, da kuća ima vizure. U Nikšiću se, kao i na Cetinju, svaka ulica završavala brdom. Čovjek takvog znanja i senzibiliteta ne bi imao lijepe riječi za ovo što imamo danas. Nije lako ni današnjim arhitektama i mladim generacijama da se odrede i da im internetska saznanja ne uguše inspiraciju za arhitekturu i prostor. Ja sam jednom prilikom studentima savjetovao da čitaju Vita Nikolića jer on ima sjajne vizuelne percepcije koje pretvara u poetizovani stih. Vito je izrekao jednu rečenicu koja bi mogla da stoji na prvoj strani svakog udžbenika, a to je: ‘Bilo je normalno da skrenem svakom stranputicom, ali spasio me dobri duh Nikšića’”, pojasnio je Mitrović i poručio da bi taj dobri duh trebalo da bude inspiracija svakom arhitekti i urbanisti.
( Anđela Flis )