USS: Srediti haos sa zaradama u javnom sektoru

Unija slobodnih sindikata (USS) predala je Vladi ove sedmice incijativu da se formira radna grupa koja bi u što kraćem roku uradila izmjene i dopune zakona o zaradama u javnom sektoru.

Generalni sekretar USS Srđa Keković za “Vijesti” je kazao da su inicjativu uputili zato što zakon nije postavljen na realni i održivim osnovama i što se odstupilo od početnog koncepta da se njime ujednače zarade.

On je podsjetio da je namjera tog zakona, koji se primjenjuje od marta 2016. godine, bila da se uskladi visina plata u javnom sektoru uz primjenu istih principa za funkcionere, zaposlene u državnoj i opštinskoj administraciji, preduzećima u većinskom vlasništvu države i opština, regulatornim agencijama i drugim organima koja imaju javna ovlašćenja.

”Uz to, cilj zakona je bio i bolja kontrola nad politikom zarada u javnom sektoru, usklađivanje nivoa zarada sa nivoom odgovornosti, povećanje transparentnosti sistema zarada i korigovanje nejednakosti u zaradama zavisno od grane vlasti. Sindikati iz javnog sektora koji djeluju pri USS uložili su puno napora da inicijalno zamišljeni tekst donekle unaprijede i očuvaju osnovno pravo zaposlenih koje je prijetilo da bude ugroženo, a to je pravo na kolektivno pregovaranje. Do mjere mogućeg, u tadašnjim okolnostima, na inicijativu naših sindikata iz javnog sektora unaprijeđene su neke odredbe zakona. Međutim, i pored našeg blagovremenog ukazivanja da zakon nije postavljen na održivim i realnim osnovama on je usvojen, a potom je pretrpio brojne izmjene i dopune do danas, dodatno odstupajući od početnog koncepta. Zato smo uputili Vladi inicijativu za formiranje tripartitne radne grupe u što kraćem roku, koja bi radila na reviziji zakona”, objasnio je Keković.

On je rekao da je pod plaštom da se u osnovnom koeficijentu za obračun zarade objedine sva primanja zaposlenih na određenim funkcionerskim pozicijama (naknade za rad u komisijama, savjetima i radnim tijelima), napravljen je neprihvatljiv jaz između najniže i najveće zarade zaposlenih u javnom sektoru, pa je raspon koeficijenata između najniže i najviše zarade koji je bio 7,42, povećan na 10, 64.

Selekcija

”Na taj način zaposleni na poslovima u grupi D, čije zarade su izuzetno niske, dovedeni su u još nepravedniji položaj u odnosu na zarade zaposlenih u grupama poslocva A, B i C. Dakle, nužno je i neophodno smanjiti raspon u zaradama u korist zaposlenih na poslovima u grupi D. Brojnim izmjenama je došlo do izuzetaka i odstupanja, pa su unijeta nova zvanja u grupama poslova A, B i C. Za određene kategorije zaposlenih omogućen je izuzetak, odnosno, da dodatak na osnovnu zaradu za obavljanje poslova na određenim radnim mjestima u visini do 30% osnovne zarade, ne utvrđuje Vlada, nego neki drugi organ. Na taj način došlo je do dovođenja u neravnopravan položaj jednog u odnosu na drugi broj zaposlenih. Kada su u pitanju zaposleni u grupi D, nije prihvatljivo ograničenje da oni ne mogu ostvariti naknadu za rad u komisijama, savjetima i radnim tijelima. Prethodno iz razloga što su njihovi koeficijenti za obračun zarade ostali isti kao i prije donošenja zakona i u njih nijesu ugrađene naknade za rad u komisijima i drugim radnim tijelima, kao što je to bio slučaj sa koeficijentima u grupama poslova A, B i C”, istakao je Keković.

Iz Unije su ukazali da je posebnu zbrku u primjeni Zakona napravilo usaglašavanje statusa i zarada zaposlenih u firmama u vlasništvu države i opština u odnosu na status i zarade zaposlenih u javnom sektoru utvrđene zakonom s obzirom na to da, kako je objasnio Keković, u tim firmama egzistiraju kolektivni ugovori, dok se radna mjesta različito klasifikuju u odnosu na radna mjesta u javnom sektoru.

”Problematična je i odredba kojom se utvrđuje pravo zaposlenih u grupama A, B i C da po prestanku funkcije, godinu se ostvaruje naknada u visini zarade koju su primali u posljednjem mjesecu prije prestanka funkcije, s tim što se to pravo može produžiti za još godinu, ako u tom periodu njegov korisnik stiče pravo na penziju. Ova odredba ostavlja veliki prostor za zloupotrebu tako da je za potrebe partijskog kadrovanja, moguće privremeno postavljati i nakon toga razrješavati zaposlene u pomenutim grupama poslova kako bi ostvarili navedeni benefit. To predstavlja dodatno opterećenje za budžet imajući u vidu visinu primanja zaposlenih u grupama A, B i C, pri čemu niko ne snosi odgovornost za olaka i nerijetko nezakonita razrješenja kojih smo često svjedoci” naglasio je Keković.

On je rekao da Unija priprema za početak septembra sjednicu Izvršnog odbora nakon koje će članstvu i javnosti predstaviti kratkoročne ciljeve za naredni period na kojima će raditi.

Skupština da završio posao od kojeg zavisi položaj zaposlenih

Keković je podsjetio da je u skupštinsku proceduru podnijeta inicijativa za izmjene dva zakona koja su od suštinske važnosti za zaposlene i građane, a to su zakoni o radu i o Fondu rada.

On je podsjetio da su nedavnim izmjenama Zakona o radu gde je starosna granica za odlazak u penziju po sili zakona snižena sa 67 na 65 godina brojni zaposleni dovedeni u nezavidan položaj.

”Nakon burnih reakcija primjena je odložena do 1. januara naredne godine.Te su izmjene urađene bez konsultacija sa socijalnim partnerima, javne rasprave i stava Socijalnog savjeta. Ta izmjena bi imala negativne efekte po budžet i standard zaposlenih koji bi bili prinuđeni da godinu ranije napuste tržište i pređu na penziju koja je zasigurno upola niža od zarade koju su primali”, rekao je Keković, dodajući da ako se ne izmijeni zakon od 1. januara 2022. godine zaposleni će biti dovedeni u nepovoljniji položaj.

On je kazao da su izmjene i dopune zakona o Fondu rada uslovljene činjenicom da je u tranzicionom periodu jedan broj zaposlenih ostao zakinut za uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.

”Tada je, shodno zakonu, uplata doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje bila isključivo u obavezi poslodavca, a obaveza nadzora te uplate je bila na ovlašćenim državnim institucijama. Upravo, propustom tih institucija jedan broj zaposlenih doveden je u situaciju da, prilikom sticanja uslova za odlazak u penziju, istu ne može da ostvari jer im nijesu uplaćeni doprinosi za sve godine radnog staža. To se posebno odnosi na zaposlene čiji poslodavac je prestao da postoji. Na taj način su oni, bez svoje krivice, uskraćeni da ostvare pravo na penziju, s tim što jedan broj zaposlenih nikada neće moći da ostvari pravo na penziju, dok drugi broj zaposlenih neće moći da ostvari pravo na penziju u punom obimu, ako im doprinose ne uplati država”, kazao je Keković.

( Marija Mirjačić )