Bez vode nema života: Hoće li se bilo ko natjerati da bar malo razmisli prije nego što baci otpad u more?

Ujedinjene nacije su sljedeću dekadu proglasili Dekadom okeana. Da li je to samo još jedna floskula? ili će biti nekakve koristi od te akcije?

Ništa od toga nije sporno: 70 odsto planete je pokriveno morima. Ona neposredno hrane više od tri milijarde ljudi, ali s obzirom na uticaj koja imaju na klimu, zapravo hrane sve nas. Bez mora ne bi bilo ni atmosfere ni života. Ona su presudna i za privredu, bilo da se radi o trgovini ili turizmu.

Na inicijativu Međuvladine okeanografske komisije (IOC), organizacija Unesko je zbog svega toga proglasila Dekadu okeana koja je svečano počela ovog juna.

"Pandemija nam je pokazala koliko smo ranjivi, da je sve povezano i u kojoj mjeri su zdrava planeta – i zdravi okeani presudni za naše preživljavanje", rekao je generalni sekretar UN Antonio Gutereš.

Bez vode nema života – i tu jasnu činjenicu i UN hoće da bolje usade u svijest. Već se predviđa mnoštvo rasprava, radionica, naučnih istraživanja i razmjene znanja.

Naučnici se raduju

Ali, hoće li taj folklor Svjetske organizacije išta doneti? Hoće li bilo koga natjerati da bar malo razmisli prije nego što baci otpad u more? Hoće li promijeniti način razmišljanja i gradova i preduzeća – sve do ogromnih poljoprivrednih dobara koje nije ni najmanje briga što njihov otpad i zatrovane vode završavaju u moru? Šta znači proglašavanje "dekade" kada se za sve te probleme već odavno zna, a ipak se čini samo malo ili ništa?

Viki Ferini je naučnica na univerzitetu Kolumbija u Njujorku i istražuje dno okeana. Ona je uvjerena da će akcija UN biti korisna: "Mislim da se veliki dio Dekade okeana sastoji u tome da će okupiti različite grupe, na različitim nivoima i s različitim gledištima. To će nam donijeti više snage i brži napredak. I ja redovno telefoniram sa naučnicima u Australiji i usaglašavamo se. Toga nije bilo još do prije nekoliko godina."

No, i to je stav jedne naučnice: povodom ove Dekade će biti održavani kongresi i seminari. Možda će i vlade malo više da odriješe kesu i odobre sredstva za neko dodatno istraživanje. Ali hoće li to promijeniti nešto u našem odnosu prema moru – i donijeti nešto samim okeanima?

U morima su već propadale čitave civilizacije

Brus Rudik, stručnjak za međunarodno pravo Univerziteta Njujork, podsjeća da su mora od pamtivijeka bila od najveće važnosti za opstanak država i čitavih civilizacija: to počinje još prije Feničana i Rimskog carstva u njegovom sukobu s drugom pomorskom velesilom tadašnjeg Mediterana, Kartaginom, i ide do današnje napetosti na morima Dalekog istoka gdje Kina želi da postane najvažnija sila. Čak i u pitanju Bregzita su se koplja najviše lomila oko mora – i ribarenja u teritorijalnim vodama EU i Velike Britanije.

"Svi moraju da shvate da je sve povezano i zavisi jedno od drugog. Ne možemo da riješimo problem ribarenja, već moramo da riješimo sve probleme koji imaju uticaj na okeane", kaže ovaj pravnik.

Posla ima mnogo: čak je i manje važno što su svjetska mora ušla i u ciljeve održivog opstanka UN za 2030. godinu – važnije je da svako bar razmisli prije nego što baci sljedeću plastičnu bocu ili kesu u more.

A to je, ako ništa drugo, prilika da se sjetimo ove Dekade: već se ozbiljno razmišlja o putu na Mars i stvaranju naselja na Mjesecu. Ali, o morima još uvijek znamo vrlo malo: samo djelić dna je istražen, a u morskim dubinama se još uvijek otkrivaju živa bića za koja uopšte nismo znali.

( Deutsche Welle )