Putešestvije jedne porodice prilikom povratka na selo

Autor jedinstvenog projekta i istoimenog bloga “Moj povratak na selo”, Mišo Savović, za “Vijesti” priča priču porodice iz Crne Gore koja gradi kuću na đedovini u Bjelopavlićima, sa posebnom pažnjom ka poljoprivredi i ruralnom turizmu

64008 pregleda18 komentar(a)
Foto: Arhiva Mišo Savović

Rješavanje stambenog pitanja, iako zvuči kao kliše, možda u savremenom i dinamičnom životu dodatno je i staromodno i pasivno, ipak je jedan od najvećih problema sa kojima se mladi danas suočavaju, makar u Crnoj Gori. Novi milenijum, globalna povezanost, sloboda, uz pojavu novih zanimanjâ, otvorili su mogućnosti čovjeku da radi i živi bilo gdje na svijetu, i to bez potrebe da se veže za određenu teritoriju, radno mjesto ili pak stambenu jedinicu.

Iako je lijepo živjeti u kamperu koji možete parkirati gdje god poželite, pa i u šatoru, hostelu, u iznajmljenoj garsonjeri ili pak dupleksu, vjerovatno će doći trenutak kada je potrebno osjetiti toplinu doma.

U svijetu je život van urbanog jezgra grada, na selu, odavno popularan izbor. U posljednje vrijeme se povratak selu propagira na razne načine, a mnogi su i sami svjesni raznih prednosti i pogodnosti života koji radite na, nerijetko, ni 20 kilometara od centra grada.

I prethodna, kao i nova vlast u Crnoj Gori, na suptilan način pokušava da popularizuje selo kao izbor za život, rad, biznis, porodicu... Selo se ponajviše promoviše kroz različite kredite, konkurse i slične podsticaje, dok se o životu - stvarnom životu, ali i koracima pri “povratku” ili “preseljenju” na selo, u suštini vrlo malo govori.

Ljubav prema prirodi i rješavanje stambenog pitanja

I dok se prošle godine pandemija u Crnoj Gori praktično tek zahuktavala - mjere su bile oštrije nego kasnije, u strahu od nepoznatog, ali i predostrožnosti radi. Tada se kao realna oblikovala dugogodišnja misao, ideja i želja koja je tinjala u Mišu Savoviću koji živi u glavnom crnogorskom gradu. Porijeklom iz Lalevića, blizu Danilovgrada, Mišo Savović je sve češće ozbiljno razmatrao opciju života na selu sa svojom porodicom.

foto: Maja Grznuv/majamphotography

Živjeti na selu značilo bi živjeti slobodno, po svojoj mjeri. Jedan od prvih koraka koje je Savović napravio bilo je pokretanje bloga “Moj povratak na selo”, dijelom upravo zbog toga što ni sam nije mogao pronaći dovoljno informacija o legalnoj izgradnji kuće u Crnoj Gori. Informacija, koje su ga interesovale prilikom dileme da li se preseliti na selo ili ne,. Blog je dijelom i podstakao na istrajnost i postao mjesto gdje može sabrati i zabilježiti svoje misli, a zatim i izazove, poteze, djela...

”Možda je upravo kriza prouzrokovana pandemijom virusa korona bila zaslužna za to da se ‘prelomi’ kod mnogih i otvore oči kada je razlika između života u stanu i kući u pitanju. Svi smo uvidjeli kako izgleda biti zaključan u 30 kvadrata, na duži vremenski period. Prateći misao jednog mudrog čovjeka i preduzetnika iz Martinića, priroda je ta kojoj se moramo vratiti i njegovati je, ukoliko istinski želimo živjeti u ekološkoj državi... Državi koja će biti bolje mjesto prije svega za našu djecu i njihove nasljednike. Priroda će to, uvjeren sam, znati da cijeni i višestruko nagradi”, počinje Savović razgovor za “Vijesti”.

Blog je uskoro dobio regionalnu popularnost i postao neka vrsta edukativne platforme koja je nastala, i idalje nastaje, na osnovu ličnog iskustva. Savović je za “Vijesti” podijelio svoju viziju i bloga, ali i stvarnog povratka na selo.

”Blog ‘Moj povratak na selo’, je projekat osmišljen da kroz više faza ispriča priču jedne porodice iz Crne Gore koja se iz grada vratila selu, izgradila kuću na đedovini i dodatnu pažnju usmjerila poljoprivredi i ruralnom turizmu. Sve to radeći na jedan održiv, inovativan i drugačiji način...”, nastavlja Savović svoju i priču svoje porodice.

foto: Arhiva Mišo Savović

Kako za Savoviće, tako i inače za mlade ljude, pitanje povratka/preseljenja na selo ne bi trebalo da bude pitanje isključivo bavljenja poljoprivredom, stočarstvom i slično, ili pak rješavanje stambenog pitanja “reda radi”, već vizija o životu i budućnosti koju preuzimate u svoje ruke.

Povratak, odnosno prelazak, na selo u 21. vijeku sve više počinje da predstavlja luksuz kojeg ćemo tek postati svjesni. Životna okolina, priroda kojom ste okruženi, komad zemlje, čist(iji) vazduh, sloboda izbora, (zdrav) fizički rad, udaljenost od mnogobrojnih gradskih toksina, samo su neke od prednosti koje će u budućnosti biti izražene... Pritom, ni ne spominjemo sve ono što selo nudi kada je ishrana u pitanju, a zdravlje na usta ulazi, zar ne?

Na pitanje šta je presudilo da se okrene povratku na selo, a onda i da sve to zabilježi na blogu, Savović odgovara:

”Ljubav prema prirodi sa jedne strane, i posjedovanje porodičnog imanja u Bjelopavlićima, uticali su na to da potrebu rješavanja stambenog pitanja usmjerim ka graditeljstvu. Ipak, bez nekih stečenih znanja iz marketinga, prožetih preduzetničkim duhom, osmišljavanje bloga mojpovrataknaselo.me ne bi bilo moguće. Bloga, u kojem korak po korak, dokumentujem sve faze sa kojima se susrećemo”.

Blog o gradnji kuće

”Moj povratak na selo” je prvenstveno blog o gradnji kuće. Prvobitna misija je da, poput dnevnika, bilježi proces kroz koji sam prolazi, kako bi olakšao i sebi, ali i mnogima koji planiraju ili će tek poželjeti da se upuste u sličan izazov.

foto: Arhiva Mišo Savović

”Glavna premisa bloga, prilikom pokretanja istog, bila je da zapišem sve ono sa čim se kroz vrijeme susrećem kako bih to jednog dana na terasi, okrenut ka planini Garač čitao i uživao. Time ujedno i motivišem sebe da istražujem, učim i povezujem se sa stručnim ljudima, kako bih bio kadar da sve to spojim u tekst, te jednog dana i zaokružim priču. Uz to, ukoliko to već sada i/ili u budućnosti može imati vrijednost za druge, onda je zadovoljstvo potpuno”, ističe Savović.

No, pored ličnog zadovoljstva, blog mu je donio i neke koristi. Ljudi su prepoznali njegov entuzijazam, dobru namjeru i originalnu ideju, te pružili i/ili obećali pomoć u brojnim poslovima.

”Blog o gradnji kuće već u ovoj fazi mi je donio mnogo kontakata sa ljudima iz široke sfere građevinske industrije u Crnoj Gori, i zašto da ne dodam, doprinio je i poznanstvima koja rezultiraju prijateljstvom. Zahvalan sam prije svega na prilici da me blog spoji sa mnogo dobrih ljudi iz naše zemlje. Osjećam obavezu da iskažem zahvalnost kompanijama iz Crne Gore kao što su arhitekte iz ‘A12 project’, generalni sponzor projekta ‘Novi Volvox’, zlatni partner ‘Ening’, kompaniji ‘VHM solutions’, građevinskoj kompaniji ‘Trend Inženjering’, kompaniji ‘Intecon’, koje su prepoznale moj projekat i na društveno odgovoran način pružili podršku”, ističe Savović.

Tako, prva faza projekta “Moj povratak na selo” zapravo predstavlja i “temeljan blog o gradnji kuće koji prati putešesvije prosječne porodice iz Crne Gore u namjeri da se to uradi na legalan način”, naglašava Savović.

Od mašte, preko hobija, do projektne dokumentacije

”Godinu i po dana je prošlo otkad sam napravio sajt i objavio prvi tekst, gdje je tada sve bilo još u domenu mašte. Danas, u fazi smo kada privodimo kraju prikljupanje projektne dokumentacije potrebne za izgradnju kuće za koju nam je bila potrebna bezmalo godina. Ukoliko se sve kockice poklope, što nikad nije lako, kamen temeljac i izgradnja počeće već na jesen ove godine”, s ushićenjem priča Savović.

foto: Arhiva Mišo Savović

On posredstvom bloga odgovara na brojna pitanja manje poznata široj javnosti, razjašnjava svoje i tuđe dileme, analizira prednosti i mane, a bez nametanja Savović iznosi svoje izbore i preference, takođe preporučuje i “partnere”.

”Da, trudim se svakoj temi prići od nule, istražujući i učeći, kao i razgovarajući sa stručnim sagovornicima, koji mi pomažu da svaki tekst bude mali naučni rad, iako rizikujem sada da to zazvuči pomalo nezgrapno i neskromno”, potvrđuje on.

Savović dalje otkriva i šta je bilo najizazovnije za njega lično i koliko je zahtjevno “ući” u čitavu tematiku nekome ko nije stručno ili upućeno lice...

”Kao neko ko je do prije dvije ili tri godine bio potpuni laik za sve što se tiče izgradnje kuće, zaista je poduhvat iznova i iznova upijati nove materije. Kroz tekstove nastojim ukazati na prednosti i mane različitih odluka sa kojima se kao porodica susrećemo u ovom projektu. Neke od tema, kao što su ‘Orijentacija kuće’, ‘Multi split sistemi’, ‘Toplotne pumpe’, ‘Niskoeenergetske kuće’, ‘Pasivne kuće’, ‘Pametne kuće’ i slično, jesu od potpunih nepoznanica postale stvari o kojima toliko razmišljam da sam počeo i da ih sanjam... Volio bih da u budućnosti posjetioci bloga na jednom mjestu mogu pronaći sve informacije i iskustva potrebna za legalnu izgradnju kuće u Crnoj Gori, kako bi izbjegli probleme i uštedjeli vrijeme, živce i novac”, naglašava Savović koji je posvećeno pristupio svojoj misiji.

foto: Arhiva Mišo Savović

Vođenjem bloga on nije stvorio samo lijep hobi, već dokumentuje važno i korisno štivo koje, pokazuje statistika, interesuje “internet surfere” sa svih strana svijeta.

”Ostavljam dokumentovano na internetu, nadam se, korisno štivo za sve one koji imaju možda u planu izgradnju kuće u Crnoj Gori. Upravo poruke ljudi koji aktivno čitaju blog su stvar koja motiviše da jednako posvećeno nastavim”, kaže Savović.

A kolika je zapravo popularnost, posjećenost i interaktivnost bloga, on otkriva:

”Baš prije nekoliko dana gledajući statistiku posjećenosti sajta za prethodne mjesece i geolokacije posjetilaca, uočio sam posjete iz nekih dalekih zemalja, kao što je recimo Japan. Moguće da je to bio i neko iz našeg Olimpijskog tima tokom igara... Naravno, najveća posjećenost dolazi iz Crne Gore ali odmah zatim i regiona, te zemalja kao što su Sjedinjene Američke Države, Kanada, Njemačka gdje živi dosta naših ljudi... Kako tekstove plasiram i posredstvom društvenih mreža, nerijetko stižu poruke u inbox sa pitanjima čitalaca, u ovom trenutku dominantno onih koji se poput nas susreću sa barijerama u prikupljanju projektne dokumentacije”...

Dijeli podstanarsko breme

Savović je ranije vodio i agenciju za nekretnine, a tokom posljednje godine je prilično zašao u tematiku gradnje kuće i odlaska na selo... Na pitanje u kakvom su položaju mladi i svi oni koji ne mogu dobiti povoljne kredite čija bi rata bila niža od računa za struju nekog domaćinstva, te koji su i kakvi izbori koje danas ljudi imaju za rješavanje stambeno pitanja, Savović stručno odgovara:

”Iskustva na tržištu nekretnina, te različite porodične priče kojima sam svjedočio, imali su veliki uticaj na mene kada je način razmišljanja o rješavanju stambenog pitanja na tapeti”, počinje on i nastavlja:

foto: Arhiva Mišo Savović

”Mladi u Crnoj Gori su nažalost dominantno prinuđeni da dugo žive sa roditeljima, Alternativa je pribjegavanje podstanarskom životu, jer ne postoji efikasan mehanizam pomoći države. I sâm sam podstanar već duže od dvije godine, i dijelim to breme i osjećaj. Kuriozitet, inače, kada ste pomenuli račune za struju, jeste da se jedan od posljednjih tekstova na blogu, a koji se tiče solarnih panela odnosno ‘Fotonaponski paneli za proizvodnju električne energije’, o kojima razmišljamo i mi - u dan se poklopio sa projektom Elektroprivrede na istu temu. Jedan je od pozitivnih pomaka koji može mnogo da rastereti kako građanstvo tako i elektroprenosni sistem”, otkriva Savović optimistično vjerujući u još više podsticaja i olakšica koje bi učinile da veći dio stanovništva u Crnoj Gori može razmišljati i planirati pristojan život.

Barijere sa kojima sistem treba da se pozabavi

Statistika u Crnoj Gori vezana za odlazak mladih ljudi godinama nije optimistična. Veliki broj mladih je već otišao, neki planiraju, a neki priželjkuju... Da li bi olakšice na kreditnom ili polju biznisa namijenjene mladima koji se odluče na povratak ili pak nastavak života na selu mogle doprinijeti boljem standardu, zrelijem društvu i, možda, srećnijem životu, a manjem odlasku iz rodnog kraja, Savović odgovara jasnom porukom - problem je sistemski i tako se mora i rješavati.

foto: Arhiva Mišo Savović

”Da biste u Podgorici kupili makar jednosoban stan od približno 45m2, posredstvom stambenog kredita potrebno je da se mnogo toga poklopi, a o čemu sam još prošle godine pisao u tekstu ‘Rješavanje stambenog pitanja, kako? Kuća ili stan?’... Polazeći od toga da imate ne samo posao, nego i čuveni ‘ugovor za stalno’, stičete šansu za stambenim kreditom. Ipak to nije dovoljno! Za banke je takođe bitno da ste zaposleni u nekoj dobrostojećoj kompaniji, te je dodatni eliminišući faktor taj da li vas poslodavac osigurava na ‘puni iznos’ jer se kreditno možete zadužiti do 50 odsto visine neto zarade. To nažalost često nije slučaj i predstavlja veliku barijeru za mlade osobe u Crnoj Gori, ali i nešto sa čime mora konačno ozbiljnije da se pozabavi čitavi sistem”, podsjeća Savović.

foto: Arhiva Mišo Savović

Pozitivni primjeri su svakako oni koji ulivaju nadu da će se nešto (konačno) promijeniti.

”Izdvojio bih pohvalno mladu osobu poput Vuka Vujisića koji se aktivizmom bori protiv vjetrenjača i društvu ukazuje na sve veći odliv mozgova, te daje predloge kako zadržati mlade u Crnoj Gori. Jednog dana kada postanemo dio Evropske unije, sudeći po iskustvima Bugarske, Rumunije i Hrvatske, našu zemlju može napustiti makar 50.000 ljudi”, napominje Savović.

Sloboda koju pruža sopstveno imanje i ognjište sve je skuplja

S obzirom na to da je i Savović mlada osoba, pritom mlada osoba sa porodicom (sjetimo se da mladi danas sve kasnije osnivaju porodicu - možda upravo i iz razlogâ koji se tiču stambenog pitanja) - svjestan je, kaže, sa čime se “uhvatio u koštac”.

”Stereotipi i strah od promjene kao i visine investicije, bili su faktori koji su uticali prije svega na okruženje da sa skepsom gleda na tada moje tek iznesene planove. Naravno, svjestan i sâm izazova sa kojima smo se uhvatili u koštac, smatram strah saveznikom koji je tu da podsjeti da neće biti lako i da se ni u jednom trenutku ne smijemo opustiti”, kaže on i ostaje i uporan i optimističan:

”Upravo jedan od tekstova koji je privukao ogromnu pažnju publike i izmamio osmijehe bio je na temu ‘Kako sam ubijedio suprugu da pređemo da živimo na selo?’... Pozitivna energija koja ne posustaje, možda je glavni ‘krivac’ vjere koja je prenesena i svim ostalim članovime porodice, da je ovaj poduhvat moguć”...

Savović vjeruje da će uskoro sve više na cijeni biti ono od čega se bježi, počevši od sela, pa do topline doma i porodice, ali i do prirode koju čovjek nesavjesno iskorišćava i prilagođava je sebi, umjesto obrnuto.

foto: Arhiva Mišo Savović

”Sloboda koja proizilazi iz sopstvenog imanja, ognjišta i dvorišta, postaje sve skuplja, a nedostaci poput fizičke udaljenosti ostaće neravnopravan takmac. Trenutak kada će i Crna Gora većinski prepoznati samu sebe i okrenuti se vrijednostima koje prije svega počivaju na porodici, a kroz nju kao temelj će i na prirodu gledati kao člana iste”, poručuje on.

No, zgrade svakako niču na sve strane i po cijenu svega, urbano jezgro se širi, potražnja ne opada, a mladi zgrade vide kao savršen ili možda i jedini izbor...

”Danas je valjda jednostavnost kupovine stana i blizina pratećeg sadržaja, u odnosu na izgradnju/kupovinu kuće na periferiji, faktor koji utiče na mlade, a koji su stekli mogućnosti da riješe svoje stambeno pitanje. Ipak, i to ima svoj ograničeni vijek trajanja”, smatra Savović...

Siva faza na jesen, idućeg ljeta ključ u ruke

Kako je već istakao, nakon godinu prikupljanja projektne dokumentacije, koja je pratila fazu sveobuhvatnog planiranja, ukoliko se sve kockice poklope, jesen Savovićima može donijeti početak gradnje kuće.

”Kako se to popularno kaže - siva faza možda počne na jesen, dok proljeće i ljeto sljedeće godine mogu da donesu i ključ u ruke. Do tada, zahvaljujući građevinskoj kompaniji ‘Trend Inženjering’ iz Podgorice, u toku su zemljani radovi na placu, kao i priprema priključnih stvari”, kaže Savović i razgovor zaključuje nekim narednim planovima.

foto: Arhiva Mišo Savović

”Godine koje su pred nama, ukoliko bude zdravlja, volje i pameti, mogu donijeti dosta toga zanimljivog i lijepog. Nastojim dati sve od sebe kako bih doprinio promociji mojih Lalevića i Bjelopavlića, te sela uopšte, kao i zdravih stilova života i održivog razvoja porodičnog domaćinstva”, uz sve to:

”Bjelopavlići, bogom dani za mnogo što šta, samo da im se posveti pažnja, biće plodno tlo za više vrsta voća i povrća koje ćemo vjerujem brižljivo stvarati”, zaključuje Savović.