AB (r)evolucija

Formirana je komisija koja ima zadatak da tajno očisti poreske knjige. Konačno će saga poreskog duga, kao jalove makro-brojke, računovodstveno biti razriješena.

Veličina poreskog duga za otpis dostiže do pola milijarde eura, ako se uzme da je sedamsto miliona bruto vrijednost poreskog duga, a eventualni realni iznos je nepunih dvjestotinjak miliona eura. (izvor - citat: “Poreski dug preduzeća i preduzetnika u Crnoj Gori iznosi 194,8 miliona eura, saopštio je ministar finansija, Radoje Žugić... Žugić je naveo da je konačno objektiviziran poreski dug i da više nema riječi o kontroverzama“. 20. april, 2016; http://mondo.me/a519957/Info/Drustvo/Zugic-Poreski-dug-194-8-miliona-eura.html).

Pokrenuta je procedura “clean sheet-a“ (dostizanja ledine) u finansijskom sistemu zemlje, a da se postojeća ograničenja i obaveze oko poreskog duga (u bruto iznosu 1,5% BDP-a) papirno raščivijaju.

Sa strukovnog i sistemskog stanovišta, može li se ta nepoznata skupina ljudi proglasiti herojima/heroinama? Zaduženi su da obave najnezahvalniji i pravno najsporniji posao u posljednjih trideset godina. Takav posao niko ne prihvata, čak i kada se dobro plaća. Takav posao vas obilježava kao participante povijesti u negativnom kontekstu. To nije posao za serdarisanje i vojvodanje. To je posao dubokog strukovnog stida i sramote.

Zadatak je da se izvrši pravno i računovodstveno naporna aktivnost javnog diskursa, koja je odavno satrla tepih ispod kojeg leš crnogorskog finansijskog i poreskog neznanja vonja gadošću kukavičluka javnog djelanja već trideset godina. Kada se obavi ovaj visoko složen i odgovoran posao, iz knjiga poreske administracije papirološki se uklanja ogromno ekonomsko smeće, koje (je) uništava(lo) crnogorske razvojne pouzdanosti i umrežene mjerljivosti mnogobrojnih makroekonomskih parametara.

Nije jednostavno potpisati takve dokumente. Posao je jasan: očistiti knjige poreske administracije od poreskog duga, koji nikada neće biti naplaćen odnosno koji je iskazan u knjigama zbog neažurnosti, nepravilnog rada ili pak namjernog lošeg pravnog/poreskog činjenja.

Kada se pomenuta sistemska aktivnost sprovede, a pravni minimum bi trebao da upućuje da je potrebno da se transparentno objavi u službenom listu kao par excellence javni dokument, biće senzacionalističkih medijskih naslova, koji će držati tenziju. Svako će sa neke CG lažnjikave platforme pravedništva pokušavati da svede odgovornost na imena ljudi iz tima koji će sprovesti/potpisati ovu javnu aktivnost.

Iako ovo nije sistemski opredjeljujuće za budućnost, zašto bi takvo što bilo nekorisno crnogorskom ekonomskom razvoju?

Činjenice iz CG finansijskih i poreskih izvještaja prethodnih tri decenije pružaju nepregledni okean razloga zbog kojih će se teško suočiti sa usmrđelom tekovinom crnogorskih ekonomskih pohara, u kojima su poreznici bili ruka modela “prvobitnog-kapitala“ bogaćenja, izvršenog o trošku CG poreskih obveznika i CG perspektiva tržišnog razvoja. Kao i drugdje u svijetu tokom XIX vijeka, stvarala se nova klasa bogataša, pa su mogućnosti suočenja nedostižne na horizontu sistemskih dosljednosti.

Zato se nameće drugačije pitanje: šta je potrebno potpisati od tima; šta su potrebne kolone (opisi/ nazivi podataka) tabele, koja faktički treba da prezentuje otpisani poreski dug zemlje?

Prvo, tabela bi trebalo da sadrži pojedinačno, po svakom pravnom (uz imena menadžera i upravljača) i fizičkom licu, ukupne iznose otpisa poreskog duga, klasifikovanog pojedinačno u zavisnosti od osnove nastanka. Prateći podaci, koji u većini, iako imaju karakter ličnih podataka, ne treba da budu javna tajna, jer se ostalo dužno poreskim obveznicima, državi, a to nije u skladu sa političkim barjaktarenjem: (citat) “patriotski“.

Drugo, uz svaki pojedinačno otpisani poreski dug, pravnog ili fizičkog lica, naredne važne informacije bi trebalo da stoje u odvojenim kolonama tabele: imena ministara finansija, imena poreskih direktora, imena pomoćnika direktora poreznika, koji se bavio kontrolom poreskih obveznika, imena poreskih inspektora, a kada je nastao poreski dug, kao i ukupne podatke zašto i ko je dozvolio gomilanje poreskog duga. Dodatno, ovdje se ne mogu zaobići sljedeći podaci: ako su se bili ispunili zakonski uslovi da se sprovede blokada računa poreskih obveznika, i blokada se sprovela, a potom je neko spriječio blokadu, imena i pozicije ljudi iz CB CG, koji su dali nalog da se blokada računa skine.

Treće, ukupnu proceduru, pripremljena dokumenta i prateće tabele uz lokalni tim, koji je imenovan da odradi otpis poreskog duga, moraju potpisati konsultanti iz Svjetske banke i MMF-a. Ako se već CG poreski obveznici zadužuju da se unaprijedi poreski IT sistem, kao i da se sprovedu aktivnosti dovođenja knjiga poreske administracije u stanje dosljednje i eventualno uspješne buduće migracije podataka, ino-profili, koji žele oistati anonimnim, ne trebaju ostati neznaveni crnogorskoj javnosti. Ekonomski razvoj nije djelatnost omiljenog turističkog lokalnog prejedanja, zabavljanja i podmetanja netačnih informacija ino-povjeriocima.

Četvrto, sudske vlasti trebaju iskoristiti otpis poreskog duga kao ključni input da iznađu proceduralne postupke ubrzanog stečaja za sve sa spiska, a koji nisu više u pravnom i ekonomskom sistemu, osim kao dužnici poreza, kojima se oprašta veliko poslovno nezakonje, što je u konačnici podjednako kompleksno javno/ sudski potpisati, kao i otpis poreskog duga.

Na djelanja tužioca u zemlji, a uz sličan input, ne treba trošiti energiju. Ovakvi poslovi nisu ni božji ni talični.

Već je izvjesno da se prethodne važne determinante potencijalne tabele o tome šta se uklonilo iz poreskih knjiga neće ispratiti od designiranog tima. Stoga se već kreiralo pozadinsko ćutljivo opravdanje: “poreski dužnik je u stečaju/ likvidaciji/ nepoznat“ i slično. To je očekivani taktički potez, pošto se morala olakšati savjest ljudima iz tima koji će sprovesti skidanje i spaljivanje strašila, koje se do sada zvalo nagomilani poreski dug. Međutim, cilj je još jedan: na taj način se nominalno skida odgovornost sa političara, ministarstva i menadžmenta poreznika.

Ako tako bude, iako je birokratska intencija da se sledimo u: “desio se poreski dug“, sistemski završavamo sa stanjem u javnim knjigama, koje nikada neće biti čisto. Otpis uvijek iza sebe ostavlja stanje “spržene zemlje“. Gorkost suočenja sa devastacijom takve sprženosti ne prolazi upotrebom opravdanja.

Tako izgleda neće biti ekonomske lustracije. Stoga se uskoro vraćamo gomilanju novog poreskog duga, koje narednim generacijma u nasljedstvo ostavlja obnovljeni zadah sistemske neodgovornosti, ukidajući im nanovo nezavisnost životnih egzistencija kao glavne nužnosti za održivu budućnost ekonomskog razvoja. Ili sažetije, daljnje se jača okamenjeno rentiranje, onaj model “sposobnih i snalažljivih“, koji tako posvećeno i samozaljubljeno ne prestaje da skida svoj neoliberalni fokus sa budžetskih sredstava.

Autorka je ekonomska i finansijska analitičarka

( Mila Kasalica )