Ni Bajden ne cijeni puno mišljenje Evropljana

Predsjednik Džo Bajden neće izgubiti nijedan glas zbog odluke Evropske unije u ponedjeljak da ponovo uvede ograničenja putovanja za Amerikance. Međutim, to je loš znak, ocjenjuje kolumnista britanskog “Fajnenšl tajmsa” Edvard Lus.Taj potez je imao veze s Bajdenovim odbijanjem da recipročno odgovori na otvaranje Evrope za američke putnike ovog ljeta, jednako kao s visokom stopom zaraze delta sojem u SAD. Ne bi bilo potrebno puno da se odgovori njemačkoj kancelarki Angeli Markel i drugima koji su ga molili da ukine zabranu. Međutim, to bi značilo još jednu bitku s američkim antivakcinašima. Činjenica da je odbio da mrdne prstom govori puno o nedostatku uticaja EU, kaže Lus.

On ocjenjuje da sve to podsjeća Evropljane na Donalda Trampa.

“Što se tiče stila, razlika između Bajdena i Trampa teško da može biti veća. Bajden je prijatan, šali se s kolegama i obično govori prave stvari. Teško je zamisliti Bajdena da gurne nekog stranog lidera na grupnom fotografisanju, kao i da pokrene lanac hotela porodičnog brenda. Međutim, to što je dopadljiv ne znači da je dobar saveznik. Po tom pitanju, Evropljani počinju da vide kontinuitet između Bajdena i Trampa”, kaže Lus u komentaru.

Najupečatljivije je to što Bajden ne cijeni puno njihovo mišljenje, iako djeluje da sluša, ocjenjuje britanski novinar i ističe da je to ponekad zasluženo. Mnogi evropski lideri oštro su kritikovali način na koji je Bajden povukao američke vojne snage iz Avganistana. Međutim, u mnogim slučajevima, naročito predsjednika Francuske Emanuela Makrona, te kritike zvuče šuplje, navodi Lus, podsjećajući da je Francuska povukla snage iz Avganistana 2014.

Avganistan je bio jedna od oblasti gdje se Bajden držao Trampovog scenarija. Oni koji su i dalje imali trupe na terenu, poput Ujedinjenog Kraljevstva, ljuti su zato što nisu konsultovani.

To nije prvi put da je Bajden šokirao Evropljane i to se može vratiti kao bumerang, piše Lus. Podsjeća da je američki predsjednik u maju objavio da će tražiti suspenziju globalnih patenata za vakcine u Svjetskoj trgovinskog organizaciji. To je bio odvažan i neočekivan potez, ali osuđen na propast. On je zatekao Evropljane i oni su ga uništili.

Zaključak je, smatra Lus, da je Bajden htio da ostavi utisak na američku ljevicu da se obračunava s farmaceutskim gigantima. Njegovi zvaničnici nisu obavili nikakve pripreme s vladama EU niti neke propratne aktivnosti kako bi toj inicijativi dali šansu.

Veće pitanje je da li Bajden misli da mu je Evropa potrebna, kaže Lus. Njegova tri deklarisana prioriteta su kovid, klima i Kina.

“Transatlantski jaz oko toga kako postupati s Kinom je jedna od neispričanih priča prvih osam Bajdenovih mjeseci u Bijeloj kući. SAD i njihovi evropski saveznici još nisu uspostavili ubjedljiv zajednički front prema Kini i izgleda da to neće učiniti”, stoji u komentaru.

Evropske privredne komore, posebno njemačka, otprilike su u poziciji u kojoj su velike američke kompanije bile do prije nekoliko godina - snažno lobiraju za nastavak pristupa tržištu Kine. U Evropi je mala podrška odvajanju od Kine osim povodom uskih oblasti osjetljive tehnologije.

Lus predviđa da će isto važiti za indopacifički region. Većina saveznika Amerike puno više trguje s Kinom nego sa SAD. S obzirom na to da je Bajdenova Amerika alergična na trgovinske, čak i digitalne sporazume, jednako kao Trampova, malo je vjerovatno da će se to promijeniti, smatra on.

Bajdenov najvažniji prioritet je usvajanje zakona o domaćoj potrošnji i pobjeda na izborima na sredini mandata sljedeće godine. Sklapanje ekonomskih sporazuma sa strancima oduzima previše energije i moglo bi izazvati negativne posljedice u zemlji, kaže Lus. On vjeruje da će tako ostati sve dok je Bajden na funkciji predsjednika.

Ne očekuju se ni velike klimatske inicijative, što znači da ostaje kovid, gdje ni Amerika ni Evropa ne ispunjavaju obećanja da će prekinuti vakcinalni aparthejd. To je jedna od oblasti gdje se ciljevi i sredstva dviju strana podudaraju, ali im nedostaje politička volja.

Ukratko, “Amerika se vratila”, šta god to značilo u praksi. Zapad sigurno nije, zaključuje Lus.

( Angelina Šofranac )