Slikarka Jelena Vušurović za "Vijesti": Slike šalju poruku snage i energije
O nekoliko izložbi slika, projektima za sugrađane, simpozijumima na kojima je učestvovala, ali i onima koji je očekuju
Za Jelenu Vušurović, slikarku sa Cetinja, ljeto koje se polako bliži kraju bilo je prilično ispunjeno, a uskoro je očekuju i novi angažmani.
Njene aktivnosti je, možda na najbolji način, otvorila sedma samostalna izložba slika “Retrospektiva vremena”, skup slika iz ciklusa “Flame” i “Etheral”, uslijedili su i projekti na Cetinju “Slikajmo zajedno” i “Boje našeg grada”, a pored nekoliko samostalnih i kolektivnih izložbi učestvovala je i na tri simpozijuma slikara: u Albaniji, Grčkoj, Republici Srpskoj, a iz Turske se vratila prije nekoliko dana. Sve to rasplamsava inspiraciju i želju Vušurovićeve da stvara.
”Izlagala sam u mnogim državama, ali meni najvažnija izložba je upravo ova na Cetinju. Svoj grad, svoji ljudi i naša zajednička energija. Na Cetinju je sve počelo 1997. godine gdje sam učila srednju školu, kasnije i Akademiju, pa je negdje cilj bio da se ovdje to desi. Zahvalna sam svome gradu i prijateljima koji su godinama bili uz mene... U nedavnoj posjeti Samsunu i Kapadokiji su nastala i nova djela, a tamo su ostavljene slike sa motivima bika. U narednom periodu očekuju me još dva simpozijuma i festival u Egiptu, u Hurgadi, gdje ću sa ponosom opet predstaviti Crnu Goru”, priča Vušurovićeva za “Vijesti” i dodaje da je “Retrospektiva vremena” prikazana i u muzeju kralja Nikole na Barskom ljetopisu, kao i u muzeju u Slovačkoj u Košicama.
U postavci “Retrospektiva vremena” ona ide mnogo dsublje, preispitujući pojam vremena, otkrivajući (sopstvenu) sposobnost promišljanja i putovanja, te vraćanja u prapočetke planete, života, civilizacije, sve mnogo dalje od današnjeg trenutka...
”’Retrospektiva vremena’ je suština cjelokupnog razmišljanja tokom proteklih par godina, a najviše ove zadnje kad smo silom prilika bili zatvoreni. Zbog novonastale situacije slike su dobile potpuno drugačiji epilog. Rađala se veća i snažnija energija, što je i bit sa nama samima. Slike su autobiografske i šalju jasnu poruku snage i energije. Moja inspracija i odnos prema radu uvijek ide malo dublje. Vraćam se na početak, odlazim u vrijeme pećine i prvih crteža. Pokušavam da spojim ovaj trenutak i dio saznanja iz praistorije. Vrijedno je vladati tim znanjem. Ipak prve korijene civilizacije imamo baš u umjetosti...”, ističe Vušurovićeva i nadovezuje se da je Cetinje baš jedna od tih - “kolijevki”...
”Cetinje će uvijek biti kolijevka umjetnosti i svaka nova generacija predstavlja ono što je shodno vremenu. Inspiracije za svakog ima i uvijek će biti, samo što će na različite načine to predstaviti”, dodaje ona.
Sve što radi i stvara za nju je uvijek lično, kaže slikarka.
Ne mora da bude tačno ili dopadljivo, ne mora ni da je likovno izražajno. U suštini, bitno je da i nije dobro, jer onda se stalno otvaraju putevi ka napretku, jer stvaranje je za umjetnika vazno, pa je na dobrom putu dok god ne staje i nije zadovoljan”, smatra ona.
Kao osnovni motiv njenog stvaralaštva izdvaja se bik, ali i snaga i energija koju bih predstavlja, te žena i njena moć.
”Većinom je tema bik... A šta je bik - sve osim životinje. On je samo mojim mislima prenesen u današnjicu. Bik kao forma sa svojom strukturom spaja se sa ženom, uz primjese apstrakcije, i ne stvara zid već stabilnost dajući vatru koja nas čini snažnijima. Da bi opstali moramo se sjećati, a zaborav je nama ljudima u genima. Moramo se i vraćati osnovnim izvorima, a priroda je ono što je jedino relevantno. Pitali su me šta bi bilo ključno bilo za našu planetu? Biti drvo, list, znači vratiti se korijenima”, priča Vušurovićeva koja kombinujući tehnike i materijale ulazi u “neke druge dimenzije”.
”Sa svakom slikom saznam nešto novo što me tjera da radim više, a takav pristup ima bezbroj neotkrivenih vrata”, kaže ona.
U susret narednim događajima, Vušurovićeva ističe da je najvažnije biti optimista i prihvatiti sebe, kako u umjetnosti, tako i u životu...
”Uvijek kažem, ko od srca drži četkicu, on je umjetnik. Uvijek sam optimista i mislim da nije bitno da li smo prihvaćeni kao umjetnici, bitno je da sami sebe prihvatimo. Realno, nikad umjetnik nije bio dio društva i uvijek je gledan iz neke čudne perspektive. Ono što meni daje snagu u ovom vremenu je skup velikog broja kolega slikara, vajara, dizajnera, kao i umjetnika iz drugih oblasti... Mi postojimo i ako nas drugi ne prihvate, ima nas dosta i svojim djelima pokazujemo da smo snažni i istrajni i da i te kako poštujemo nasljeđe i predstavljamo ga svakom ko je dio nas”, zaključuje Jelena Vušurović.
Obećava manifestacije namijenjene svima
Jelena Vušurović je realizovala i dva projekta sa mladima i sa raspoloženim/zainteresovanim sugrađanima, na cetinjskom trgu, “Slikajmo zajedno” i “Boje našeg grada”.
”To su bile dvije manifestacije u saradnji sa Turističkom organizacijom prijestonice Cetinje. U prvoj koja se zove ‘Boje našeg grada’ imali smo za cilj da putem umjetnosti našoj djeci uljepšamo jedan dan, a u tome smo i uspjeli. Imali smo i goste iz drugih gradova, djeca su slikala i mogu reći da sam osobno ponosna na velike i male talente i buduće ljude. Druga manifestacija, ‘Slikajmo zajedno’, organizovana je kod Studentske galerije i galerije Dada Đurića. Sam rad i proces prestavlja sponu između istorije i ovoga trenutnog stvaralaštva. Zajedno sa kolegama i svim prolaznicima smo oslikali platno veće od dva metra. Ideja koju smo realizovali je osmijeh, a željeli smo i da pokažemo da u umjetnosti nema razlika ili granica. Sliku smo poklonili Crvenom krstu. Nastojaću da svake godine napravim makar po jednu takvu manifestaciju i uljepšam druge institucije nekim djelom”, obećava Vušurovićeva.
Pored samostalnog stvaralaštva, ona pomaže i drugima da spoznaju umjetnost u sebi, kao profesor likovne umjetnosti. Na pitanje kako to balansira, odgovara:
”To što sam profesor mi ni najmanje ne oduzima vrijeme za rad i stvaralaštvo, naprotiv, daje mi još veću inspiraciju i snagu. Novi ljudi, mladi ljudi i njihovo razmišljanje podmlađuje i mene i moj rad”, ističe ona.
( Jelena Kontić )