Tron

Izgleda da one koji se bore za tron, ništa tronuti ne može…

Tron je u principu jedna stolica. Ali, ljudi vjeruju da je to mnogo više od stolice, i da onaj ko sjedne u nju biva posjednut čudesnim moćima i snagom. Ako pokušate stvar da objasnite gostu iz druge galaksije imali biste silnih problema. Ali, takve su ljudske priče. Naporno prazne i zapanjujuće djelotvorne.

Juval Noa Harari u lucidnoj studiji “Sapijens”, pokušava da odgonetne što je napravilo modernog čovjeka (homo sapiens). Što je ono što je jednu prilično inferiornu životinju, lišenu krzna, kandži i zastrašujućih zuba, pretvorilo u apsolutnog vladara planete. Odgovor je - mašta. Moć da zamišlja i vjeruje u svoje imaginarne konstrukcije. (“Sve države su imaginarne, dragi Borhese, prije svih vaš Urugvaj”, Sabato.)

Ta moć da zamišljeno učini “stvarnim” i da time djeluje na druge jedinke, presudno je oblikovala, napravila čovjeka kakvoga mi znamo.

Zato je u stanju da vjeruje da je jedna stolica više od stolice, da je jedan kralj značajniji od drugih ljudi, ili da čitavim svijetom na neki način upravlja više biće, koje izgleda, od tradicije do tradicije, ovako ili onako. Premda ta naracija o Dobrom Višem Biću, a što jeste govorljivo, ljudima nije smetala da u ime tog bića ubijaju, pale i siluju…

Kada se sukob dvije naracije, bilokoje dvije naracije, preseli na ulicu, ne presuđuje niti mudrost, niti utemeljenost niti ljepota tih naracija, već krvoločna spremnost onih koji su naraciju izveli na ulicu.

Na žalost ovakvi uvidi koliko god bili utemeljeni neće “relaksirati” sjutrašnji cetinjski dan. Crnogorci (svih vjera i nacija) i kada žive u glibavo i prevarantsko anti-vrijeme (kakvo je ovo naše), sanjaju da će ih zapasti istorijska prilika za poklič i juriš… Za kakvu herojsku žrtvu. Sva naša priča o prošlosti svedena je na takve momente, na histeroidne ekstaze, na ovoga ili onoga kućića i odžakovića koji je uletio, sa ostalom braćom, i čudo načinio…

Dok god vjerujemo da takvi činovi, a ne procesi od druge vrste, između ostaloga i ekonomska i kulturna samorefleksija, usmjeravaju istoriju, bićemo infantilne žrtve pseudo-herojske etike, pod okriljem Homera, daleko od (spasonosnog) Hesioda…

Ozbiljan i smislen odgovor na snažnu klerikalizaciju društva, utisak je, morao bi biti unekoliko drugačiji.

Odgovor na stvarni problem jednog društva (prekomjernu klerikalizaciju) nije i ne smije biti stvar pripadnosti “drugoj” strani, političkoj, crkvenoj, religioznoj… kao što ne smije biti samo gradski ekskluzivitet. Javni “advokati” SPC u Crnoj Gori već najavljuju SAO, po aktuelnom “cetinjskom” modelu. Odnosno, najavljuju - devedesete i iste, mnogo puta poražene, recepte.

Dodatno je ljigavo i to što DPS koristi aktuelnu cetinjsku situaciju za kolektivno pranje biografije. Znam da mnogim Cetinjanima koji će sjutra izaći na ulice, to smeta, ali, majstori manipulacije “završavaju posao”.

Aktuelni odgovor, ili onaj njegov dio za čiju prirodu je zaslužna DPS pamet, u stilskom i psihološkom smislu je iz vrlo sličnog registra kao i srpski nacionalizam iz devedesetih, jer DPS ne umije drugačije, to im je, u ideološko-nacionalnom smislu, formativno iskustvo. Koliko god cetinjski protest bio autentičan, ova vrsta istorijskog naknadnog “učitavanja” ne ide mu na ruku.

Da li je Crna Gora zadobila zrelost koja ovakve situacije smiruje i/ili svodi na pravu mjeru? Dobićemo odgovor sjutra. Kakav god bude taj odgovor, biće prava i istinita slika o nama…

( Balša Brković )