Teorije zavjere doslovno ubijaju

Krajem jula, manje od nedjelju dana pošto je britanska vlada ukinula većinu preostalih epidemioloških mjera, nekoliko hiljada ljudi se ipak okupilo na londonskom Trafalgar trgu da protestuje protiv “lokdauna”.

Među govornicima su bili Pirs Korbin (brat bivšeg lidera Laburističke stranke), negator klimatskih promjena koji misli da je kovid-19 “prevara”, Dejvid Ajk, pisac koji vjeruje da su najmoćniji ljudi na svijetu potajno gušteri, i Džilijan Mekit, zagovornica ispiranja debelog crijeva koja tvrdi da je dobra ishrana dovoljna da se zaustavi virus.

Jedna bivša medicinska sestra (dobila otkaz zbog širenja dezinformacija) uporedila je sa nacistima medicinsko osoblje koje daje vakcine i predložila da ih objese.

Takve demonstracije su postale uobičajene ne samo u Britaniji, već i u cijelom svijetu. Pandemija je proizvela cunami dezinformacija. U Francuskoj je dokumentarni film u kojem se navodi da su kovid-19 izmislile političke elite kao dio zavjere da se uspostavi “novi svjetski poredak”, pogledan 2,5 miliona puta za tri dana.

U Americi se ideja da je kovid prevara proširila zajedno sa skupom grozničavih teorija poznatih kao “Kjuanon”, prema kojima vladu vodi tajna grupa pedofila i da je Donald Tramp spasitelj predodređen da ih pobijedi.

Ovo je, ukratko, zlatno doba teorija zavjere. Internet čini njihovo širenje lakšim nego ikad. One su barem uobičajene u siromašnim zemljama isto kao i u bogatim.

U Nigeriji mnogi ljudi vjeruju da je Muhamadu Buhari, predsjednik od 2015. godine, zapravo umro u bolnici u Londonu 2017. godine, te da ga od tada predstavlja sudanski dubler po imenu “Džibril”. Indijska vlada Narendre Modija tvrdi da je Greta Tunberg, švedska klimatska aktivistkinja, dio globalne zavjere da se okleveta čaj njegove zemlje.

Širom Bliskog istoka uveliko se vjeruje da su napadi 11. septembra 2001. bili tajne operacije “pod lažnom zastavom” u organizaciji Izraela (ili samo nekih Jevreja).

Naravno, mnogi ljudi gaje ubjeđenja koja su smiješna, ali bezopasna, poput onoga da je Elvis Prisli živ i da živi u Kalamazuu, u Mičigenu. Teorija zavjere je, međutim, nešto konkretnije: vjerovanje u tajni plan malog broja moćnih ljudi da nanesu štetu većoj grupi običnog naroda.

Takve teorije su, prema Kasimu Kasamu sa Univerziteta Vorik u Britaniji, “prije svega oblik političke propagande”. Njihova moć leži u tome da ljudima daju objašenjenje svijeta koje za njihove nesreće okrivljuje njihove neprijatelje. Ali to su obično besmislice koje imaju tendenciju da onemoguće racionalnu politiku. Njihova sposobnost da motivišu ljude je ono što ih čini opasnima.

Teorije zavjere su postojale kroz istoriju. Paranoični Rimljani su izmislili mit da je car Neron podmetnuo veliki požar 64. godine nove ere. Nakon što je u 15. vijeku izmišljena štamparska mašina, jedan od prvih bestselera bio je vodič kroz zle spletke vještica.

Jevreji su vjekovima optuživani za planiranje ubistava hrišćanske djece. U “Protokolima sionskih mudraca”, koje su 1900-ih objavili carski propagandisti, govori se o međunarodnoj jevrejskoj zavjeri da “preuzmu vlast nad čitavim svijetom”. Masoni, komunisti, CIA i Evropska unija, svi su igrali glavne uloge u teorijama zavjere.

Balkanizacija Konga

Da bi se stekao uvid u to kako one danas inficiraju politiku, dobro mjesto da se počne je Demokratska Republika Kongo. U malo kojoj zemlji je stvaranje i širenje teorija zavjere tako duboko ukorijenjeno. Gotovo svi političari, uključujući predsjednika, povremeno ih zagovaraju.

One “doprinose narativu za mobilizaciju ljudi”, kaže belgijski akademik Kris Bervouts. Korišćenjem teorije zavjere da bi raspalio strasti rulje na ulicama (ili, na selu, za napad na susjedno pleme), političar stvara pritisak koji može da koristi u pregovorima sa drugim liderima.

U svom domu u Kinšasi, glavnom gradu, Valentin Mubake, stariji političar, iznosi najčešću teoriju zavjere u zemlji. Prema njegovoj priči, trenutni problemi Konga počeli su sredinom 1990-ih kada je Pol Kagame, sada predsjednik susjedne Ruande, organizovao lažni genocid nad svojim narodom, ruandskim Tutsima. To mu je dalo političko pokriće da preuzme Ruandu, a zatim da napadne Kongo u trenutku slabosti.

“Stvorena je mafija za balkanizaciju Konga”, kaže on. “Toni Bler i Bil Klinton su radili sa Kagameom. Zapad je pripremio njihov rat... a Kagame je obavio posao.” Sve su, kaže, “organizovale Sjedinjene Države”. UN, kako tvrdi, čine masakre i šire bolesti poput ebole da bi održale tu zavjeru.

U Mubekeovu alternativnu istoriju Konga se uveliko vjeruje. Na sastanku mladih pjesnika srednje klase u Gomi, velikom gradu na istoku, vaš dopisnik je upitao koliko ljudi vjeruje u tu teoriju. Svi u prostoriji su podigli ruku. Takve ideje nanose ogromnu štetu. Mržnja prema Ruandi podstiče etničko nasilje, posebno protiv kongoanskih Tutsija.

Uvjerenje da je ebola strana zavjera podstaklo je milicije da upadaju na klinike i “oslobađaju” pacijente, šireći tako bolest. Ljudi odbijaju da prime vakcine protiv kovida-19 iz straha da su one dio plana. Teorije zavjere “doslovno ubijaju”, kaže Rodrigez Katsuva, kongoanski novinar koji je suosnivač Congo Checka, sajta za provjeru činjenica.

Zašto ljudi vjeruju u njih? Jedan od razloga je taj što se neke zavjere ispostave kao stvarne. Patrisa Lumumbu, prvog premijera Konga nakon sticanja nezavisnosti od Belgije 1960. godine, ubili su separatisti uz podršku CIA i Belgije. Kagame očigledno nije lažirao genocid u Ruandi, ali je napao Kongo koristeći lokalnog šefa pobunjenika kao predvodnika.

Nacistička Njemačka je izvela napad pod lažnom zastavom prije nego što je napala Poljsku 1939. Šezdesetih godina prošlog vijeka, američka vlada je planirala takav napad kao izgovor za invaziju na Kubu.

Prodavci koriste strahove

Druge teorije zavjere, iako lažne, hrane se strepnjama u stvarnom svijetu. Ne postoji pedofilska duboka država, kako vjeruju pristalice Kjuanona. Ali Džefri Epstajn i Džimi Savil, dvojica pedofila u Americi i Britaniji koji su povezani sa političarima, godinama su spokojno živjeli.

Takve strahove koriste pametni prodavci. Vilijam Kolshil, mladi politički preduzetnik, putuje po Londonu sa kamerom i uživo prenosi snimke sa (obično malih) protesta na Jutjub kanal. On tvrdi da je kovid-19 zavjera sa ciljem da se opravda “komunistička” vlada. Njegov kanal ima 48.000 pretplatnika i brzo raste. To mu daje malo slave i ima dugme za donacije.

Ostali politički preduzetnici prodaju čudne proizvode. Antivakcinaška mreža na internetu koja je pod lupom Biroa za istraživačko novinarstvo, nadzornog tijela, usmjerava korisnike na sajtove koji prodaju sprej za “detoksikaciju teških metala” za 95 dolara i “pitku morsku vodu sa morskom plazmom” za 49,95 dolara.

Privlačnost teorija zavjere dijelom je ukorijenjena u ljudskoj psihologiji. Studije pokazuju da ljudi stalno precjenjuju svoju sposobnost razumijevanja komplikovanih sistema. Oni misle da “mogu prilično dobro objasniti svijet u kojem žive”, a zapravo su njihove informacije prilično ograničene, zaključili su psiholozi Leonid Rozenblit i Frank Kil u radu objavljenom 2002.

Teorije zavjere pomažu ljudima da pronađu smisao u uznemirujuće nasumičnom svijetu, uvjeravajući ih da su loše stvari rezultat mahinacija loših ljudi, a ne samo loše sreće (ili sopstvenih grešaka).

U kojoj mjeri će liberalne demokratije izbjeći zavjerenički diskurs koji dominira mjestima poput Konga, zavisi od društvenih normi i institucija. U idealnom slučaju, oni koji šire teorije zavjere izgube podršku medija, stranaka i na kraju birača.

U Francuskoj su Žan-Lika Melenšona, predsjedničkog kandidata radikalne ljevice, osudile gotovo sve velike političke ličnosti zbog njegovog uvjerenja da globalna oligarhija pravi zavjeru da zadrži Emanuela Makrona na vlasti. U Americi su članici Kongresa Mardžori Tejlor Grin, pristalici Kjuanona, oduzeta imenovanja u odboru zbog tvrdnji da je nekoliko masovnih pucnjava inscenirano.

Ali izgleda da ovi mehanizmi ne funkcionišu dobro u posljednje vrijeme. Poljska stranka Prava i pravde osvojila je vlast 2015. godine iznoseći neosnovanu teoriju da Rusija stoji iza avionske nesreće u kojoj je 2010. ubijen predsjednik te zemlje.

Donald Tramp je osvojio predsjednički mandat nakon propagiranja lažne optužbe da je izvod iz matične knjige rođenih Baraka Obame lažan. Mnogo prije nego što je Tramp tvrdio da su izbori 2020. namješteni, on je isto govorio za preliminarne izbore na kojima je izgubio 2016. godine, osvojivši lojalnost republikanaca koji su osjećali da ih moćnici stranke ignorišu.

Republikanske institucionalne elite ne uspijevaju da primijene norme protiv ludorija. U februaru je Mič Mekonel, lider republikanaca u Senatu, rekao da su teorije zavjere “kancer” na njegovoj stranci. Međutim, ipak je glasao da se Tramp oslobodi optužbi da ih je koristio za podsticanje nereda na Kapitolu 6. januara. Godine 2016.

Republikanski senator Ted Kruz je 2016. osudio Trampa zbog neosnovane tvrdnje da je rođen u inostranstvu. On je 2020. godine podržao Trampovu lažnu optužbu da su predsjednički izbori pokradeni. To je vjerovatno zato što veliki broj republikanskih birača vjeruje u Trampovu verziju, a ne u stvarnost. Za izbore za Kongres 2022. kandidovalo se 45 pristalica Kjuanona.

Kad nema povjerenja u vlast

Kako se mogu obeshrabriti teorije zavjere? Mnogi se uzdaju u tehnološke firme. Fejsbuk je od 2019. ograničio na pet broj osoba kojima korisnik može istovremeno proslijediti poruku na Vocapu. Cilj je bio da se uspori širenje teorija zavjere na toj platformi.

Na samom Fejsbuku, 15.000 moderatora radi na uklanjanju dezinformacija. Tviter je u januaru suspendovao 70.000 naloga povezanih sa Kjuanonom. Obje platforme pokušavaju da suspenduju objave koji neprestano šire štetne laži, ili ih barem spriječe da profitiraju. Jutjub je 2019. blokirao plaćanje reklama korisnicima koji šire dezinformacije o vakcinama.

Drugi metod je da se raskrinkaju teorije, što je pristup koji je zauzeo Katsuva u Congo Checku. On je osnovao tu organizaciju 2018. godine sa još dva lokalna novinara, u vrijeme masakara na sjeveroistoku Konga usred široko rasprostranjenih dezinformacija o epidemiji ebole.

Broj takvih sajtova za provjeru činjenica porastao je širom svijeta sa 145 u 2016. na 341 ove godine, prema novinarskom centru Reporters’ Lab Univerziteta Djuk. Ipak, sajtovi za provjeru činjenica obično pridobiju manje čitalaca od teorija zavjere.

Na kraju, u teorije zavjere se vjeruje kada se ne vjeruje vlastima. Za borbu protiv njih, političari nemaju puno mogućnosti osim da vladaju transparentno i dobro.

Prije tri vijeka, Džonatan Svift je napisao da “laž leti, a istina hramlje za njom, pa kada se ljudi osvijeste već je prekasno; šala je završena a priča je imala efekta”. Čak i najbolje vlade možda neće pobijediti teorije zavjere, ali im mogu pružiti snažan otpor.

Mnogi ljudi gaje ubjeđenja koja su smiješna, ali bezopasna. Teorija zavjere je, međutim, nešto konkretnije: vjerovanje u tajni plan malog broja moćnih ljudi da nanesu štetu većoj grupi običnog naroda.

Korišćenjem teorije zavjere da bi raspalio strasti rulje na ulicama, političar stvara pritisak koji može da koristi u pregovorima sa drugim liderima.

Članak je preuzet iz časopisa “Ekonomist”Prevela i priredila:

A. Šofranac

( Angelina Šofranac )