Budući premijer Norveške: Bogati zaštitnik običnog naroda

Jonas Gar Stere, koji bi trebalo da bude novi premijer Norveške, rođen je u bogatstvu i neočekivano je postao lider Laburističke stranke, koja se tradicionalno smatra političkim glasom radničke klase i tvorcem socijalne države.

Stere (61), koji je prevazišao izborni poraz i previranja unutar stranke, trebalo bi da naslijedi konzervativnu premijerku Ernu Solberg (60) nakon ubjedljive pobjede ljevičarske opozicije.

On je sin brodskog agenta i nasljednik bogatstva od oko 16 miliona dolara, prema poslovnom časopisu “Kapital”, i njegovo elitno porijeko je nekada smatrano za prepreku za ambicije da prevodi stranku sa korijenima borbe za prava radnika, piše Rojters.

Stere je poručio da je običan narod došao na red i obećao da će smanjiti nejednakost ublažavanjem poresko opterećenja za porodice sa niskim i srednjim prihodima, smanjiti troškove javnih usluga i povećati porez za bogate - uključujući sebe.

Bivši ministar spoljnih poslova i ministar zdravlja, Stere predvodi laburiste od 2014, ali je omanuo prilikom prvog pokušaja da osvoji vlast 2017, kada je koalicija Solbergove predvođena konzervativcima dobila drugi mandat.

Ovoga puta je lijevi centar osvojio najveću pobjedu za skoro tri decenije sa laburistima kao najvećom strankom u parlamentu. Stere, međutim, mora upravljati teškim postizbornim koalicionim pregovorima sa dvije druge stranke.

Predizbornom kampanjom je dominirala klimatska kriza i budućnost ogromne naftne i gasne industrije Norveške.

Laburisti su juče počeli koalicione pregovore sa ostalim članovima bloka lijevog centra o formiranju vlade, sa fokusom na klimatske promjene i naftu.

Stere se mora pozabaviti zabrinutošću birača zbog globalnog zagrijavanja i rastućeg jaza u bogatstvu, i da istovremeno osigura da bilo kakav prelaz sa proizvodnje nafte bude postepen.

Njegov cilj je da ubijedi i stranku Centra, koja ima ruralnu bazu, i mahom urbanu Socijalističku stranku, da se pridruže vladi koja bi imala 89 poslanika, četiri više nego što je potrebno za apsolutnu većinu u parlamentu od 169 mjesta.

”Postoje razlike, ali moramo naći rješenja. Puno je više onoga što nas ujedinjuje nego dijeli”, rekao je Stere juče novinarima.

Stere kaže da se zbog klasnih razlika kojima je svjedočio dok je studirao u Parizu 1980-ih godina priklonio socijalnoj demokratiji.

Naučio sam u kakvom društvu želim da živim. U Francuskoj su razlike između ljudi velike, veće nego u Norveškoj - između bogatih i siromašnih, između obrazovanih i neobrazovanih, između grada i sela”, napisao je u kolumni za norveški portal ABC njuz 2017.

Stere je prošlog mjeseca izjavio za Rojters da bi ravnomjernija raspodjela ekonomskog tereta olakšala uvođenje strožih klimatskih politika - što je glavno pitanje u Norveškoj, koja se obogatila od nafte, i dalje najveće industrije u zemlji.

”Moramo izbjeći žute prsluke. Moramo osigurati da smanjimo emisiju štetnih gasova i otvaramo radna mjesta”, rekao je Stere, misleći na francuski antivladin pokret “žutih prsluka”.

Norveška je uvijek bila “dobra u pregovorima o tim tranzicijama, “ali moramo imati društvo s manje razlika, koje su povećane tokom prethodne vlade”.

Stere, koji je studirao na pariskom institutu političkih nauka Sciences Po, putovao je u Sovjetski Savez u okviru pokreta pružanja podrške sovjetskim disidentima. Po povratku kući, blisko je sarađivao sa prvom ženom na čelu vlade Norveške, Gro Harlem Brundtland, a kasnije je bio šef nejnog kabineta u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.

Stere je 2010. kao ministar spoljnih poslova u vladi njegovog prijatelja Jensa Stoltenberga, obezbijedio okončanje četrdesetogodišnjeg graničnog spora sa Rusijom u oblasti Arktika. Potom je bio ministar zdravlja prije nego je postao lider laburista kada je Stoltenberg imenovan za šefa NATO 2014.

Norveška je jedan od osnivača NATO. Nije članica Evropske unije, ali ima tijesne ekonomske veza sa tim blokom, što bi mogla biti prepreka u koalicionim pregovorima.

Prelazak sa fosilnih goriva kamen spoticanja

Tri potencijalna saveznika se ne slažu oko niza pitanja, od energetske politike i privatnog vlasništva do odnosa Norveške s EU. Vjeruje se da će glavni kamen spoticanja biti brzina prelaska sa fosilnih goriva u najvećem proizvođaču zapadne Evrope.

I konzervativci i laburisti se zalažu za postepeni prelazak sa nafte i gasa, koji čine 14 odsto norveškog BDP i 40 odsto izvoza, obezbjeđuju 160.000 direktnih radnih mjesta i pomogli su državi da izgradi suvereni fond bogatstva od 1,2 biliona eura.

Oni tvrde da je naftnim firmama potrebno vrijeme da se prilagode zelenim tehnologijama.

Rezultat izbora, koji znači da će na čelu svih pet skandinavskih država uskoro biti ljevičarske vlade, znači da laburistima nije potrebna podrška marksističke Crvene stranke niti Zelenih, pa je time smanjen pritisak za velike promjene.

”Laburisti neće praviti nikakve dramatične promjene u naftnoj industriji”, rekao je analitičar energetskog sektora Teodor Sven-Nilsen.

( Angelina Šofranac )