Brutalno „liječenje” homoseksualnosti
Uprkos zabranama, okrutne metode terapije konverzije praktikuju se širom svijeta
Ljekari su nekada propisivali duge naporne vožnje biciklom i transplantaciju testisa kako bi izliječili gej muškarce od njihove “seksualne abnormalnosti”. Više od vijek kasnije, strah i kontroverza i dalje su obilježja tajanstvenog svijeta terapije konverzije.
Počev od injekcija do elektrošokova, od molitve do silovanja, mnoštvo je metoda koje promovišu ljekari, savjetnici i moralisti kako bi potisnuli seksualnu želju ili rodni identitet pripadnika LGBT populacije.
Rojters je uradio niz intervjua s osobama koje praktikuju ovakve metode, kao i s pacijentima i oni pružaju uvid u prakse za koje desetine medicinskih udruženja tvrde da su neefikasne i škodljive.
U Egiptu, mladić je, na savjet prijatelja, tražio pomoć poznatog TV doktora. Godinama kasnije, on je i dalje traumatizovan zbog analnog pregleda.
U postsovjetskoj Gruziji, tinejdžerki lezbejki su, na inicijativu njene majke, ubrizgani hormoni kao “lijek”.
Jedan meksički pastor je molitvama ubijedio jednu transrodnu ženu da odsiječe kosu u naporu da izbriše svoj identitet.
Sve ovo su primjeri moderne terapije konverzije, koja opstaje uprkos globalnim naporima da bude zabranjena.
”Gdje god postoje homofobija i transfobija, neki oblik terapije konverzije će biti dostupan”, kazao je za Rojters Rendi Tomas, bivši potpredsjednik u Egzodus internešnal, organizacije “bivših gej” hrišćanskih grupa, sa sjedištem u SAD.
Ovu organizaciju je 2013. godine raspustio njen tadašnji predsjednik Alan Čejmbers, koji se izvinio zbog promovisanja “napora za promjenu seksualne orijentacije” i za “bol i štetu” koju je uzrokovala.
To, međutim, nije bio kraj terapije konverzije.
Tajna
Njeni najveći zagovornici su često religiozne ili konzervativne grupe, piše britanska agencija. Mnoge rade u tajnosti, ali one koje su otvorene tvrde da terapija djeluje, da je bezbjedna i da odrasle osobe treba slobodno da joj se podvrgnu.
”Potrebno je da oni to žele, da su odlučili da to učine i da su svjesni da će biti teško”, kazala je Heba Kotb, egipatska ljekarka specijalista za seksualnu medicinu koja “liječi” gej muškarce.
”Glavna linija terapije jeste izmjena “programa” osobe, koju privlače osobe istog pola. Mi to uklanjamo i zamjenjujemo s heteroseksualnom privlačnošću.”
Zabrane određenih oblika terapije konverzije su predložene u najmanje 13 država, pokazalo je istraživanje Tomson Rojters Fondacije.
Brazil, Ekvador, Malta, Albanija i Njemačka su djelimično ili u potpunosti zabranile ove prakse. Argentina, Fidži, Urugvaj, Samoa i Švajcarska, kao i Tajvan, imaju indirektne zabrane.
Međutim, budući da je diskriminacija protiv LGBT osoba rasprostranjena, terapija konverzije opstaje u svakom regionu svijeta.
Njene pune razmjere je teško pojmiti, ali globalne studije ukazuju na postojanje u svakom regionu svijeta.
Pristanak?
Taha Metveli je počeo da gaji određena osjećanja prema prijatelju koji mu je predložio da tim povodom ode kod ljekara koji ga može izliječiti.
”Otišao sam samo zato što sam ga volio”, kazao je za Rojters Metveli koji sada ima 28 godina i živi u Parizu gdje se preselio iz Egipta prije tri godine.
Tokom druge sesije, Kotbova je Metveliju uradila analni pregled bez prethodnog objašnjenja zašto je to neophodno.
”Uzela je nešto, a da prethodno nije razgovarala sa mnom i tražila pristanak”, kazao je Merveli, koji je sada LGBT aktivista.
Kotbova je odbila da za Rojters govori o Metvalijevim navodima, pozivajući se na povjerljivost između pacijenta i ljekara, ali je kazala da analne preglede sprovodi samo uz pristanak pacijenata.
”Procenat izlječenja kod mene je 100 odsto”, kazala je ona. “Imala sam najmanje 3000 slučajeva homoseksualaca, širom arapskog svijeta”.
Metveli kaže da su mu bile potrebne godine da se izbori s traumom, a brojne studije ukazuju na povezanost između terapije konverzije i pokušaja samoubistva.
Profesionalna udruženja za mentalno zdravlje u 22 države su osudila terapiju konverzije kao neefikansu i štetnu, ističe Rojters.
Istorija
Terapija konverzije je prvi put korištena u drugoj polovini 19. vijeka, navodi Timoti Marfi s Univerziteta u Ilinoisu.
Jedan američki ljekar je 1982. godine propisao “napornu i iscrpljujuću vožnju biciklom” čovjeku kojem je dijagnostifikovana “seksualna abnormalnost”, navodi Marfi u istraživačkom radu iz 1992.
U “Porijeklu transplantacije organa” Tomasa Šlika, istoričara medicine na Univerzitetu MekGil u Kanadi, navode se detalji o tome kako su njemački i austrijski hirurzi tada pokušavali transplantaciju testisa.
Nacistički ljekari su eksperimentisali s kastracijom kao “lijekom” za gej muškarce, piše francuski istoričar Florans Tamanj.
Terapija elektrošokovima je korištena za transeksualne žene i gej i biseksualne muškarce 1960-ih godina u Britaniji i od strane južnoafričke aparthejd vojske.
Ljekari su navodni koristili terapiju elektroškovima na pripadnike LGBT populacije u prošlosti u Kini, Iranu i Indiji.
Korektivno silovanje
Lezbejke i biseksualne žene su, takođe, silovali muškaci koji žele da ih silom primoraju na heteroseksualnost, tvrde istraživači.
Takozvano “korektivno silovanje opstaje... u svim regionima svijeta”, kazao je nezavisni ekspert Ujedinjenih nacija za seksualnu orijentaciju i jednakost polova u izvještaju 2020.
”Uzrok su neznanje, homofobija i naše crkve”, kazala je Nomandla, južnoafrička aktivistkinja čije je ime promijenjeno zbog njene bezbjednosti.
Lezbejke su prijavile slučajeve “korektivnog silovanja” i prebijanja na klinikama za odvikavanje od zavisnosti u Ekvadoru, uprkos tome što je 2012. godine uvedena zabrana.
Terapija razgovorom se takođe u velikoj mjeri koristi kao instrument, mada mnogi terapeuti poriču da njihov rad predstavlja terapiju konverzije.
”Ono što ljudi poput mene nude jeste psihološka terapija koja je po metodi identične terapije koja se koristi kod ljudi kojima je potrebna pomoć zbog zavisnosti ili za potvrdu seksualnog identiteta, samo je cilj drugačiji”, kazao je Felim MekIntajr, britanski psihoterapeut.
Ipak, mnoge zabrane terapije konverzije odnose se konkretno na profesionalce za mentalno zdravlje kako ne bi učestvovali u naporima za promjenu seksualne orijentacije ili polnog identiteta.
Prva zabrana za psihoterapiju ove vrste izrečena je 1999. godine u Brazilu. Kalifornija je 2012. godine postala prva američka država koja je zabranila medicinskim i profesionalcima za mentalno zdravlje da sprovode terapiju konverzije na maloljetnicima.
Danas, zabrane su uvedene u 20 država SAD, mada postoje rupe u zakonu.
Zabrane čekaju usvajanje u sedam parlamenata, uključujući one u Novom Zelandu, Kanadi i Španiji. Holandski i austrijski poslanici su glasali za uvođenje zakona.
U Finskoj, peticiju koja poziva na zabranu potpisalo je preko 50.000 ljudi i sada mora biti razmatrana u parlamentu.
Predsjednik SAD Džo Bajden je tokom izborne kampanje obećavao da će tu vrstu terapije, konverzije, staviti van zakona, a slična obećanja su data u Britaniji i Norveškoj, a sva tek treba da budu ispunjena.
( Nada Bogetić )