Vodu će morati da izbacuju vagonima
Posao spasavanja beranskog Rudnika mogao bi potrajati i mjesec, a dodatna otežavajuća okolnost je to što je žiro-račun firme još u blokadi, a na raspolaganju ima trinaest radnika za rad u jami
Nakon što su radnici CEDIS-a u najkraćem roku popravili dalekovod koji vodi prema Rudniku uglja i uspostavili normalno snabdijevanje strujom, stvorene su osnovne pretpostavke da se počne sa izvlačenjem vode iz jame Petnjik i spasavanja Rudnika uglja od potpunog potapanja.
Direktor beranskog rudnika Nikola Šćekić objasnio je da se prije toga moraju obaviti još neke provjere i popravke.
”Na površini smo provjerili, i sve je u redu. Sada preostaje da sagledamo stanje u jami i da pokušamo da osposobimo takozvanu smjernu sklopku lifta, kako bismo mogli da izbacujemo po dva vagona vode odjednom”, rekao je Šćekić.
On je kazao da je izbacivanje vode vagonima najjeftiniji način dok se ne dođe do trafostanice i pumpnog postrojenja.
”Ne smijemo pustiti struju dok se u jami ne sanira glavna trafostanica. Ona se mora izmjestiti u sušaru i sve dobro isušiti. Dakle, riješili smo glavni problem zahvaljujući EPCG i CEDIS-u, a sad preostaje veliki posao čišćenja jame i njenog dovođenja u stanje kakva je bila prije nestanka struje i potapanja”, kazao je Šćekić.
Prema njegovim riječima, sav taj posao mogao bi potrajati i mjesec dana, a dodatna otežavajuća okolnost je to što je žiro-račun firme još u blokadi.
”Na raspolaganju imamo trinaest radnika za rad u jami”, rekao je Šćekić
Vijesti su prošle sedmice pisale o tome kako je Rudnik uglja Berane već više od mjesec dana bez struje i da su podzemne vode već potopile glavnu trafostanicu i pumpno postrojenje. Havarija na dalekovodu i nestanak struje dogodio se baš u trenutku kada se sa državnim vrhom najozbiljnije razgovaralo o tome kako pomoći da rudnik pokrene proizvodnju.
Kompanija “Metalfer” iz Sremske Mitrovica, koja je vlasnik rudnika, prekinula je proizvodnju u aprilu prošle godine zbog, kako su tvrdili, nerentabilnosti. Premijer Zdravko Krivokapić je prilikom posjete Beranama u drugoj polovini jula izjavio da rudnik treba da radi i zaposli stotinu radnika, odnosno četiristo u reprolancu, i da radi onoliko koliko bude radila Termoelektrana u Pljevljima.
Beranski rudnik ima ugovor sa Termoelektranom o otkupu svih proizvedenih količina uglja, samo se postavljalo pitanje rentabilnosti zbog troškova prevoza od Berana do Pljevalja.
”Važno je da mi rudnik spasimo od potpunog potapanja koje mu je prijetilo. Ko će pokrenuti proizvodnju manje je važno”, kazao je direktor Rudnika uglja Berane.
Ukupne rezerve uglja u beranskom basenu procijenjene su na 167 miliona tona. Riječ je o takozvanim geološkim rezervama, dok su bilansne rezerve, ili drugim riječima ono što je dostupno, oko trideset miliona tona. Od toga, opet, eksploatacione rezerve iznose dvadeset pet miliona tona. Bilansne rezerve samo jame Petnjik su oko šesnaest miliona tona, dok su do sada nekorištena dubinska nalazišta na selu Polici devet i po, a u selu Zagorje oko tri i po miliona tona.
Inženjeri objašnjavaju i da ukupni resursi nijesu bukvalo nedostupni, već da kopanje ispod samog grada, koje se u Evropi odavno radi, kod nas nije isplativo, pri činjenici da su i tako velike zalihe lako dostupne. Jama Petnjik beranskog Rudnika mrkog uglja, s druge strane brda Jasikovac i grada, otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u naselju Budimlja. Dok prema procjenama čitav grad leži na velikoj ugljenoj ploči debljine od pet do devet metara, pa i više, na dubini od dvjesta metara, na kojoj se nalazi i jama Petnjik, dotle se, s druge strane u Beranama može naići i na takozvane izdanke na površini zemlje.
Takav slučaj je u naselju Hareme, gdje su građani kopajući temelje za kuće, nerijetko nailizili na ugalj. Mnogi su u nekim težim vremenima skupljanjem tog uglja sa površine, prezimljavali hladne zime. Beranski ugalj je poznat po tome što je vrlo velike kaloričnosti.
Jedina sačuvana firma iz industrijske zone
Iako je prošao kroz stotinu ruku u tranziciji, Rudnik uglja Berane je jedina firma iz nekadašnje industrijske zone Rudeš koja je do danas sačuvana i funkcionalna.
Berane je nekada imalo veliki broj fabrika i desetak hiljada radnika u privredi. Među tim fabrikama najveća bivša fabrika celuloze i papira. To je bila prva fabrika u bivšoj Jugoslaviji koju je zatvorilo mlađano rukovodstvo AB revolucije na čelu sa Milom Đukanovićem.
Berane je nakon toga strmoglavo sa vrha razvijenosti u svakom pogledu došlo do granice najnerazvijenijih opština u Crnoj Gori. Sada se čine napori da se aktiviraju kapaciteti koji nisu do kraja uništeni, mada je takvih vrlo malo.
( Tufik Softić )