Rabrenović: Ako Vlada ne pomogne, slijedi radikalizacija protesta

Radnici nikšićke Željezare Tosčelik okupili su se u minut do podne ispred fabrike kako bi iskazali nezadovoljstvo položajem u kojem se nalaze već pola godine, od kada je prekinuta proizvodnja. Podršku su im pružili predstavnici radnika Boksita, HTP Boka i Metalca, a po prvi put u istoriji radničkih okupljanja, kako istakoše, podršku je pružio i jedan predsjednik Opštine, Marko Kovačević sa saradnicima.

"Okupili smo se da izrazimo nezadovoljstvo situacijom u kojoj smo. Niko do sada nikakve odgovore na naša pitanja nije dostavio. Najnovija informacija koju imam iz Minisarstva ekonomskog razvoja je da će ministar i državna sekretarka sredinom oktobra ići u posjetu Turskoj, a da je razlog posjete Željezara i njeno stanje u kojem je”, kazao je predsjednik Sindikata Željezare Tosčelik, Željko Rabrenović.

Da li će se na tom sastanku, kome će pored ljudi iz resornih ministarstava dvije zemlje, prisustvovati i vlasnici Željezare Tosčelik, nešto riješiti niko ne zna, ali radnici ne znaju ni da li će im nakon 5.oktobra plaćeno odsustvo biti produženo još mjesec. Kako je Rabrenović kazao iz Minisarstva ekonomskog razvoja im je rečeno da su uputili zahtjev turskom vlasniku za produžetak plaćenog odsustva i naredni mjesec, ali da odgovor nijesu dobili.

“To me i ne čudi jer svi mi dobro znamo za ovih devet godina da su informacije od strane vlasnika davane u zadnjem minutu. Ovaj skup je sa prostim pitanjima za svakoga u ovoj državi – šta mislite sa radnicima Željezare, kakav je naš status, dokle ćemo iz mjeseca u mjesec da strepimo da li ćemo šestoga završiti na Birou rada. Ako neko misli da ćutke radnike Željezare preko noći prebaci na biro rada grdno se vara. To slobodno nek zaboravi, od toga nema ništa, jer mi to niti zaslužujemo niti ćemo da dozvolimo. Zato gospodo iz Vlade i svi ostali učesnici – prst na čelo, dobro razmislite šta ćete sa radnicima Željezare i na koji način. Ono što mi tražimo, a to nije mnogo, je pravo na rad i da za taj rad budemo adekvatno plaćeni”, poručio je Rabrenović.

Ukoliko Vlada ne preduzme ništa za spas radnika i fabrike, oni će se organizovati i radikalizovati proteste. Rabrenović je naglasio da je u pitanju protest radnika, a ne politički skup, kao i da su im zaposleni iz uprave, njih oko 15, kazali da im je izvršni direktor zabranio izlazak kako bi se pridružili protestu.

“Brzo će zima, a mi nismo hajduci, nemamo jatake kod kojih ćemo da zimimo, već će nam sledeći mjesec doći i naplate za struju i za ostale komunalije i isključiće nas. Naša djeca neće moći onlajn pohađati nastavu. Interesuje li to koga u ovoj državi. Mislim da bi trebalo”, kazao je predsjednik Sindikata nikšićkih metalurga.

Predsjednik Opštine, Marko Kovačević, istakao je da saosjeća sa radnicima, ali da lokalna samouprava nema nikakvih ingerencija da problem riješi.

“Ono što možemo jeste da damo moralnu podršku i da zajedno sa vama vršimo pritisak na sve druge institucije da se vaš problem riješi, jer ono što svi znamo jeste da Željezara treba ovom gradu, da vi trebate Željezari, a da tržišta za proizvode Željezare ima. Da je ona u državnom vlasništvu mogla bi vrlo brzo da se osposobi i stavi u pogon. Usvakom slučaju fizički nećemo dati Željezaru. Ja ću biti tu sa vama svakoga dana, sa svakim od vas ako se odlučite na bilo koji radikalniji protest jer nama Željezara kao gradu, kao opštini treba, a treba bogami i Crnoj Gori, tako da ćemo se boriti za nju onako kako znamo i umijemo svi zajedno”, poručio je Kovačević i dodao da nije riječ o političkom ili ideološkom, već o egzistencijalnom pitanju.

Maksim Vučinić, predsjednik Komisije za praćenje i kontrolu postupka privatizacije, kazao je da je u saznanju da postoji ugovor o investiciji i da će do tog ugovora doći, pa će vidjeti ko je i kako poklonio Željezaru. Obećao je radnicima da će im kroz sve dozvoljene načine pomoći, kao i da neće dozvoliti eventualno rezanje fabrike.

Aleksa Marojević, predstavnik Unije slobodnih sindikata, kazao je da je uvijek bio skeptičan prema investitorima iz Turske i podsjetio na sve probleme koje su do sada radnici imali, ali i na bezuspješne razgovore sa prethodnom Vladom.

“Ono što želimo sa ovoga današnjeg skupa da poručimo gospodi iz države je da je ovo problem koji moraju da riješe na način da ni jedan radnik ne ostane bez egzistencije. Kako će to da urade, neka oni vide. Jedno radno mjesto je veliko danas, ne za Nikšić nego za Crnu Goru”, kazao je Marojević.

Željezara je prodata iz stečaja 2012. godine a za njenu imovinu Tosčelik je platio 15,1 milion eura. Tada je novi vlasnik saopštio da ima ambiciozne planove za Željezaru – godišnju proizvodnja od oko 400 hiljada tona čelika, obrt vrijedan pola milijarde eura, investicije u iznosu od 35 miliona eura, i povećanje broja radnika na 550. Sve je ostalo na obećanjima.

“To su sve priče za malu decu. Na kraju smo saznali da je to bio samo usmeni dogovor između Tosčelika i Vlade. Zahtijevamo od premijera i resornog ministarstva da se ispita i utvrdi odgovornost ko je poklonio fabriku. Neće dovijeka niko da nas plaća da ne radimo, mi smo toga svjesni. Pozivam premijera i Vladu da se pod hitno uljkuče u rješavanje pitanja Tosčelika da ne bi mi preuzimali fabriku koju su nam ostavili djedovi i očevi. Ako bude moralo mi ćemo je preuzeti”, poručio je Radivoje Mišković, radnik Kovačnice.

Radisav Bulatović, radnik Metalca, je kazao da su došli da podrže radnike Željezare, jer znaju u kakvoj su situaciji, pošto njihova agonija traje dvije godine.

“Isti apel prema Vladi – pogledajte i nas i mi smo nečija djeca i sinovi”, poručio je Bulatović.

Slavko Lončar, predstavnik Sindikata poljske firme Bumeh koja proizvodi u jami Biočki stan, kazao je da ni kod njih situacija nije sjajna, i da rudari nikad neće zaboravit veliku podršku željezaraca tako da su uvijek spremni da im istom mjerom uzvrate.

Đorđe Rajak , predstavnik NVO Udruženje bivših radnika HTP Boke, kazao je da bi bilo bolje da ih sve ne veže ista teška sudbina, i poručio da će se svi zajedno neće odustati od cilja – a to je borba za radnička prava.

( Svetlana Mandić )