Naivna udavača

Dva sata provedena sa inteligentom i zgodnom ženom djeluju kao dva minuta, a ponekad vrijeme u ženskom društvu protiče mnogo sporije nego što to časovnik pokazuje. Tako je otprilike Albert Ajnštajn uprošteno objašnjavao teoriju relativnosti.

Predsjednik DPS-a Milo Đukanović prije neki dan uporedio je EU sa nevjestom, mada bi bilo ispravnije reći da je EU naša vjerenica s obzirom na brojne međusobne ugovore.

Briselska politika se, kazao je Đukanović, ponaša kao mlada nevjesta posle hladnog rata kada je svima bilo jasno da je ona poželjan cilj, navodeći da joj se pojavila konkurencija u vidu Rusije, Kine i Turske.

Šta to Kina, Rusija i Turska imaju privlačnije od EU?

Rusija se prema Đukanoviću, ako je vjerovati Milivoju Katniću, ponaša kao nevjesta pred oltarom, a bogami je tako i prema Crnoj Gori sudeći prema propagandi o crnogorskom turizmu. Rusija nam u doglednoj budućnosti u miraz ne može donijeti ništa, sem svađe u kući ili u komšiluku.

O Kini ćemo naknadno, mada njeno strateško i ekonomsko interesovanje za Crnu Goru može da se stavi u ravan vica prema kojem je kineski predsjednik Si Đinping pitao Filipa Vujanovića zašto svi iz Crne Gore nijesu sa njim došli u Peking kada je saznao koliko imamo stanovnika.

Turska je u odnosu na prethodne dvije države drugorazredna sila. Ona je više zainteresovana za BiH i Kosovo nego za Crnu Goru, u kojoj se njen uticaj svodi na TV sapunice, donacije TIKE i podilaženje Bošnjačke stranke Istanbulu.

Dakle, konkurencija EU - i nije neka.

'Ajmo sad da vidimo šta EU donosi u miraz. Zamislimo je kao nevjestu razmazane šminke poslije burne noći. Zato uzmimo za primjer siromašnu Rumuniju i raskalašnu Grčku.

Prosječna zarada u Rumuniji je 504 eura, šest eura manje nego u Crnoj Gori, ali dok je Monstatova potrošačka korpa 810 eura, četvoročlana porodici u Bukureštu mjesečno potroši oko 100 eura manje za Eurostatovo korpu. Zarade u Rumuniji u posljednje dvije i po godine porasle su za 120 eura u prosjeku, najboljim ljekarima će plata od marta 2018. biti 2.700 eura, a medicinske sestre će umjesto dosadašnjih 570, primati 900 eura.

Kako sada stvari stoje, ne bih se iznenadio kada bi crnogorski ljekari ili sestre za dvije-tri godine počeli da traže posao u Bukureštu za dvije-tri črvene, 'ajde više ljubičaste novčanice od 500 eura.

Dalje, stopa nezaposlenosti u Rumuniji iznosi 5,4 odsto, manje nego u Austriji. Rumuni smanjuju većinu poreza, uključujući i PDV, sa 24 na 20 odsto. To je sve moguće kada imate privredi rast od 5,6 procenata uz javnu dug od 41 odsto.

Analitičari ocjenjuju da je privredni rast Rumunije počeo 2014. zahvaljući, između ostalog, korišćenju sredstava iz EU fondova i upornom pritisku Brisela i SAD da se reformiše pravosuđa koji je počeo da daje rezultate - posljednje tri godine osuđeno je ili optuženo u prosjeku godišnje po 1.200 počinilaca djela visoke korupcije - a što privlači ozbiljne investitore.

Rumunija je plaćala i plaća visoku cijenu korumpirane elite. Procjenjuje se da je od prijema u EU tu državu napustilo dva do tri miliona radno sposobnog stanovništva, 12 odsto od ukupnog broja stanovnika, ali i to je jedna od prednosti članstva u EU - plantaže mandarina u Italiji, vinograda u Francuskoj ili bijeli mantil negdje u Njemačkoj izdržavali su porodice rumunskih gastrabajtera. Kako li bi to nezavisni revizor Zoran Jelić raćunao - jedan zaposleni na plantaži u EU - četiri glasa za DPS?

Iz Grčke se ne emigrira. Nedavno je jedan njemački časopis konstatovao da Grcima i nije tako loše - imaju dva puta veće prosječne zarade od Poljaka ili skoro kao Slovenci. Samo što ovi ne kukaju. Grčka privreda polako staje na noge sa stopom rasta od dva odsto u ovoj godini i prognozama da će naredne ona iznositi tri procenta.

Tome su u značajnoj mjeri doprinijele kineske investicije koje se procjenjuju na oko sedam milijardi eura - otprilike kao dva BDP-a Crne Gore. Toliko o Kini kao nevjesti za Crnu Goru.

Glava azijskog zmaja u Grčkoj je u luci Pirej, čiji su Kinezi postali većinski vlasnici i koja ima ozbiljne izglede da postane veća od največih u EU - u Roterdamu ili Hamburgu. Računica je jednostavna - kineske firme, koristeći luku Pirej kao bazu za transport svoje robe na jedinstveno tržište uglavnom stare i bogate EU, uštede milijarde eura godišnje jer bi morskim putevima oko Mediterana do npr. Hamburga ostavile sedam do deset dana više.

Osim toga, sve više Kineza je zainteresovano da postanu Grci. Prema tzv. Golden Viza programu, dozvola za stalni boravak u Grčkoj, a time i u EU, automatski se obnavlja svakih pet godina strancima koji ulože u nekretnine preko 250.000 eura. Tu su Kinezi na prvom mjestu, sa 701 dozvolom... Procjenjuje se da je Grčkoj taj program donio indirektno milijardu eura.

Dakle, ni privredni rast Rumunije, niti oporavak Grčke ne bi bili mogući da nijesu članice EU.

Ali za rekordno malu podršku članstvu Crne Gore u EU od 56,1 odsto nije kriva ni naša percepcija o Rumuniji ili Grčkoj, niti je kriv Bregzit, migranti, Orban ili Kačinjski…

Teza o ponašanju EU kao nevjeste nije ništa drugo do pokušaj prebacivanja odgovornosti za gomilanje problema u Crnoj Gori i na Balkanu na EU i kontinuitet Đukanovićevih euroskeptičnih izjava počev od one od 13. jula 2011. kada je rekao da DPS Briselu neće prinositi žrtve ili one iz 2014. kada je zaprijetio odustajanjem od pregovora sa EU poput Islanda.

Umjesto depolitizacije, imamo potpunu politizaciju javne uprave, umjesto reforme pravosuđa koja bi dovela do pravosnažnih presuda za korupciju na visokom nivou, imamo rijaliti suđenje za državni udar i Maroviće u Beogradu, umjesto povećanja transparentnosti imamo sve veći broj vladinih odluka pod oznakom “interno”, ministra, ambasadora i glavnog pregovarača NJ.E. Aleksandra Pejovića koji razvlači osmijeh od uva do uva na stavove da bismo do 2025. mogli biti primljeni u EU, umjesto utemeljenog odgovora na pitanje zašto nam pregovori o članstvu već sada traju duže od bilo koje države koja je postala članica.

Da se ne lažemo, nije tu najmanje nevina ni briselska politika i članice EU. Ignorisanjem problema, poput amnezije na eferu Snimak, suštinski je aminovala poteze balkanskih vlastodržaca i otvorila prostor za, kako reče Đukanović, konkurenciju.

I tu opet dolazimo do teorije relativnosti. Đukanović i progresivne snage u Crnoj Gori, oličene prvenstveno u civilnom sektoru, sjede jednako vrijeme u društvu sa briselskom politikom. Samo je ona za progresvne snage sve više neodlučna i nesigurna nevjesta, dok je za Đukanovića već dugo vremena naivna udavača koja se može dobro iskoristiti.

( Vladan Žugić )