Njemačka i borba za liberalnu demokratiju u Evropi

„Na sredini puta nema ničega osim žutih pruga i mrtvih armadila" - taj naslov knjige američkog pisca Džima Hajtauera iz 1997. godine danas zvuči kao opis stanja u političkom pejzažu SAD.

Rezultat saveznih parlamentarnih izbora, održanih prošle nedjelje (26.9.) pokazuje da se ta izreka, koja je postala uobičajena u SAD, ne može primijeniti na Njemačku. Prilično je sigurno da će i naredna savezna vlada predstavljati „centar".

U protekle dvije decenije, kada su izlazili na birališta, Njemci su više birali nego odlučivali. Razlika između „odlučiti" i „izabrati" je varljivo jednostavna, ali veoma značajna. Mi odlučujemo ako se alternative jasno razlikuju jedna od druge: Donald Tramp protiv Džozefa Bajdena, Jaroslav Kačinjski protiv Donalda Tuska. U suprotnom jednostavno biramo.

U nedjelju su njemački birači još jednom prije birali nego odlučivali. Doduše, između velikih stranaka postoje pojedine prepoznatljive razlike. Ali kada se radi o četiri političke stranke koje imaju izgleda da budu dio nove vlade, sve one se nalaze unutar postojećeg liberalnog konsenzusa Savezne Republike Njemačke.

Čini se da će Njemačkoj uspjeti neometani prelaz u eru nakon Angele Merkel, dok EU mora da nauči kako se preživljava u svijetu bez nje.

Da li je moguće da će nova vlada u Berlinu donijeti promjena evropskoj politici nego samoj Njemačkoj? Naime, „POSLIJE Merkel" i „BEZ Merkel" su dvije vrlo različite stvari.

Evropa u svijetu poslije Angele Merkel

Evropski savjet za spoljnu politiku (ECFR) je veče uoči parlamentarnih izbora u Njemačkoj sproveo ispitivanje javnog mnjenja. Ono je pokazalo da bi se na hipotetičkim izborima između Merkel i francuskog predsjednika Emanuela Makrona, za dužnost fiktivnog „EU-predsjednika", jasna većina Evropljana odlučila za njemačku kancelarku.

Merkel se pokazala kao „bolje rješenje" za njene simpatizere i „manje zlo" za većinu njenih protivnika. Postojalo je jedinstvo u ocjeni da je kancelarka na odlasku sposobna da premosti političke rovove i sve uvjeri da je kompromis uvijek moguć. Ona je time oličenje evropskog centra, koji inače ne postoji.

Nakon odlaska Angele Merkel ponovo će izbiti duboke političke napetosti koje ključaju ispod površine krhkog zajedništva Evrope. Budućem njemačkom kancelaru sigurno će nedostajati magična sposobnost A. Merkel da postigne dogovore koji bi inače bili nemogući.

Postoji opasnost da će rat kultura između Brisela i neliberalnih vlada u Budimpešti i Varšavi da eskalira.

U Njemačkoj se Liberali (FDP) i Zeleni znatno razlikuju kada je u pitanju poreska politika. Ali obje stranke vide odbranu ljudskih prava kao odlučujuću za njihov politički identitet. Budući da su to i stranke koje imaju i mnogo mladih birača, za njih su prava seksualnih manjina i nezavisnost pravosuđa od posebnog značaja.

Liberalna demokratija nasuprot autoritarnom populizmu

Retorika Berlina u odnosu na kršenja načela pravne države u Poljskoj i Mađarskoj time bi mogla da postane oštrija. I Brisel je već jasno rekao da samoproglašeni „gradovi oslobođeni od LGBT" u Poljskoj neće više dobiti sredstva iz evropskih fondova.

Zauzvrat će Mađarska i Poljska zaoštriti svoju borbu protiv Brisela i Njemačke. Pristalice Viktora Orbana i Jaroslava Kačinskog možda ne vjeruju da đavo nosi Pradu, ali su čvrsto uvjereni u to da đavo u Njemačkoj glasa za Zelene i Liberale.

Po mom mišljenju, buduća njemačka Vlada bi u odnosu prema istočnim EU-partnerima trebalo da ima u vidu najmanje tri stvari.

Prvo: kada se radi o liberalnim vrijednostima, Evropa nije homogeno mjesto. Budimpešta i Varšava se, što se tiče političkih preferencija njihovih građana i izbornih rezultata, nalaze bliže Berlinu i Hamburgu nego raseljenim ruralnim područjima svojih država.

Drugo: ako njemačke stranke Unije ne budu dio nove vlade, više neće biti - osim Grčke i Austrije - ni jedne zapadnoevropske države koju aktuelno vodi vlada desnog centra. Jaz istok-zapad u Evropi tada će izgledati kao jaz desno-lijevo, mada se u stvarnosti radi o liberalnoj demokratiji protiv autoritarnog populizma.

Treće: Orban i Kačinjski vole ratove kultura, posebno ako oni odvrate pažnju ljudi od njihovog korumpiranog stila vladavine. Ali liberalna opozicija u istočnim članicama EU vjeruje da je koncentrisanje na problem korupcije najbolja strategija za postizanje političke promjene.

Dakle, buduća politika Berlina prema neliberalnim tendencijama u tim zemljama trebalo bi da bude politika koja će pomoći tamošnjim liberalnim snagama da pobijede na izborima.

(Deutsche Welle)

( Ivan Krastev )