STAV

PDV-askovanje

Industrije oslobođene PDV-a nisu oslobođene kontrole evidencije prometa i stvaranja prihoda, pa se nepravilnim tumačenjima uspostavlja raspršavajuća dimna zavjesa za nekoga iz pozadine ili, što bi bilo reformski užasavajuće, kukavičluk za postupanje nadležnih institucija

6390 pregleda8 komentar(a)
Foto: Printscreen

Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) je krajem jula objavila dokument: Mišljenje na Zakon o porezu na dodatu vrijednost (broj 03-04-1624 od 26.07.2021. godine; u daljem tekstu: ASK-Mišljenje). Mada im Zakon o sprječavanju korupcije u članu 78 stav 1 određuje da mogu da daju mišljenja “...radi otkalananja mogućih rizika za nastanak korupcije...“, u ASK-Mišljenju se ušlo na teren zakona, koji nije odgovornost rada predmetne agencije. Iz ASK-Mišljenja se van svake sumnje može zaključiti da ASK ne razumije regulativu o PDV-u, pa samim tim objektivno nema osnova za samostalnu inicijativu (član 79) da ukazuje na “nedostatke Zakona o PDV-u“, koja je uključivala i neutemeljen pristup normama o fikalizaciji.

ASK se “kao ničim izazvana” posvetila čerupanju odredaba Zakona o PRV-u, tvrdeći da”…nose povećani rizik za nastanak korupcije, kako mogu dovesti do pojave sive ekonomije, koja je zbog svojih posljedica i razmjera prepreka za stvaranje ambijenta za održivi razvoj privrede i budući ekonomski rast, a samim tim i izgradnju kvalitetnijeg života svakog pojedinca”. Takođe tvrdili su: “…da zbog ozbiljnih posljedica po ukupan društveni i ekonomski razvoj, koje izaziva siva ekonomija, te činjenice da je neadekvatan regulatorni okvir jedan od ključnih uzroka postojanja sive ekonomije, neophodno je u što kraćem roku uskladiti Zakon o porezu na dodatu vrijednost u svojoj primjeni sa Zakonom o fiskalizaciji u prometu proizvoda i usluga (“Službeni list Crne Gore“ br. 46/19, 73/19 i 08/21), kao i sa Evropskom direktivom o zajedničkom sistemu poreza na dodatu vrijednost (2006/112EZ)”.

Na kraju ASK-Mišljenja resorno ministarstvo (MFSS) se naredbodavno poziva da:“…otkloni uočene nedostatke kroz predlaganje dopune Zakona o porezu na dodatu vrijednost, kako bi isti u svojoj primjeni bio usklađen sa Zakonom o fiskalizaciji u prometu proizvoda i usluga i u dijelu usklađivanja našeg sistema poreza na dodatu vrijednost sa evropskim kroz Direktivu Savjeta 2006/112EZ o zajedničkom sistemu poreza na dodatu vrijednost, shodno dinamici predviđenoj u pregovaračkoj poziciji.”

Zašto je ovo mišljenje ASK-a, kao i prateća inicijativa, pogrešno i upućuje na netransparentne interesne agende, kojima ASK ne smije da služi?

Mišljenje ASK-a je pogrešno zbog sljedećeg:

- Saglasno članu 2 Zakona o sprječavanju korupcije: “korupcija je svaka zloupotreba službenog, poslovnog, odnosno društvenog položaja ili uticaja u cilju sticanja koristi ili koristi za drugog“.

- Oko pojma “sive ekonomije“ nema zakonske definicije, ali se sistemski može istaći da je u pitanju poslovna i ostala djelatnost, koja nije registrovana kroz sistemske kanale novca, ugovora, formalizovanih tragova transakcija i dokumenata;

- Član 27 Zakona o PDV definiše ostala poreska oslobođenja;

- Član 32 Zakona o PDV određuje osnovne podatke, koje sadrži račun izdat poreskom obvezniku i trećim licima;

- Zakon o fiskalizaciji predstavlja softversko nadograđivanje odredbi o PDV-u; ne donosi novine koje su u koliziji sa PDV regulativom.

Mišljenje ASK-a upućuje na zakulisne interesne agende zbog sljedećeg:

- Zakon o igrama na sreće definiše oblast igara na sreću, odnosno zakonsko postupanje oko izdavanja tiketa;

- Zakon o banakama (od narednog januara kreditnim institucijama) ima svoju regulatornu kompleksnu strukturu, koju supervizira nezavisna institucija;

- Zakon o osiguranju definiše postavke industrije osiguranja i reosiguranja sa podjednakim pod-sistemom supervizije poslovanja;

- Zakon o tržištu kapitala uvezuje praćenje razvoja učesnika i instrumenata na tržištu;

- Poštanska djelatnost i univerzalni servis su uređeni zakonskim tekstovima, koji su inkorporirani u poreske pripadajuće norme;

- Građevinski objekti, koji nisu prva prodaja, zakonski su pokriveni sa stanovišta predmetne industrije i poreskih prinadležnosti;

U najširem, ovo su izuzeća iz EU direktive (čl. 135-36). Pokrivena su članom 27 Zakona o PDV, dok čl. 32 definiše račun, a što sinergijski odgovara trenutku razvoja crnogorske ekonomske i poreske sfere. Brucoši prava znaju da se sa poreskog stanovišta specifičnim industrijama ne oprašta ostvareni promet, već su predmet regulatornog razmatranja koji nije osnova dodate vrijednosti nego drugačijeg osnova sticanja prihoda i evidencije prometa. Zato nemaju osnova da fakturišu, niti da im se to eksplicitno propisuje. Usputno za neznavene: i danas su banke u režimu fiskalizacije (fakturisanja) za određene usluge; kao što su i zdravstvene institucije, muzeji, biblioteke, odnosno svaki subjekt koji stvara novu vrijednost, a nije oslobođen evidencije prometa po nekom drugom pravnom osnovu. Zaokruženo o sličnom: industrija igara na sreću je poreski obveznik shodno normama o PDV-u za ostale usluge na mjestima gdje se organizuju igre na sreću, a da nije izdavanje tiketa, tako da su javne tvrdnje da priređivači igara na sreću nisu predmet poreskog praćenja i/ili normi oko praćenja pranja novca jeftina podmetanja.

Industrije oslobođene PDV-a nisu oslobođene kontrole evidencije prometa i stvaranja prihoda, pa se nepravilnim tumačenjima uspostavlja raspršavajuća dimna zavjesa za nekoga iz pozadine ili, što bi bilo reformski užasavajuće, kukavičluk za postupanje nadležnih institucija. Zadatak ASK-a nije da posluži kreaciji bućkuriša u predlaganju normi, koje niko realno nije pročitao s ciljem da ih razumije/ odgovorno primijeni, već da ratuje sa državom. U takvom kontekstu babaroganja ozbiljnošću, EU je opravdanje da se sakrije ružnoća, a ne cilj “izgradnje kvalitetnijeg života svakog pojedinca“.

Predmetnim Mišljenjem se samobrukala institucija, koja je pokazala da ne zna šta je PDV, a samim tim ne zna ni čemu služi fiskalizacija. Dopunski, čitav set odredbi iz Direktive Savjeta 2006/112EZ (219-241) eksplicitno se bavi potrebom izdavanja računa za izdatu robu i pružene usluge, a na koje se ASK-Mišljenje ne poziva, jer bi to značilo da je ASK pročitala složenu direktivu (414 članova, 12 priloga, 220 str).

Međutim, kad se za moment zanemare predstavljene neupitne činjenice, pažnja se treba posvetiti vuku koji se krije u šumi, a kojeg izgleda ne treba vidjeti. A, to je da je fiskalizacijom u Crnoj Gori najširi krug korisnika usluga dobio objektivnu informaciju da je potrebno da razumiju (poželjno i da prihvate) da svakog trenutka (neovisno da li su u zatvorskoj jedinici, kafani, kancelariji, ulazu zgrade, pijaci i sl...), kada daju gotovinu na ruke za pruženu uslugu trebaju tražiti dokument o uplaćenim sredstvima od onog koji im pruža bilo kakvu uslugu. Uključujući i uslugu “pravne pomoći“ shodno članu 21 Ustava Crne Gore, a krovno regulisanom Zakonom o advokaturi, kao i Advokatskom tarifom o “nagradama i naknadama troškova za rad advokata“, a koje zavise od “vrste postupka i vrste usluge koja se pruža“; odnosno dodatno definisanom Zakonom o potrošačima pod “uređena profesija“ (kao i Zakonom o uslugama).

Tako da kad se ASK usudi da daje lekcije da se “…prije članstva mora usvojiti Acquis Communautaire...”, prvo se treba pozabaviti svojim uneređenim dvorištem gdje neefikasno troši resurse poreskih obveznika obrađivanjem prijava anonimnih potkazivača, iako bi trebalo da ekspertski poznaju i primjenjuju taj zakon, za koji su sistemski ovlašćeni da postupaju. A, potom sistemski bi bilo zdravije da ASK odustane od pokušaja da bude nejavna platforma za predloge ponižavanja principa vladavine prava u Crnoj Gori. Ili, možda je ASK kao institucija odlučila da bude Aska iz basne, spremna da u strahu od nasilništva otpleše za svojeg vuka, neovisno od činjenice da zna da će završiti kao vučji zalogajčić pošto je grupica advokata/ica uspjela da u pola godine porazi i advokatsku profesiju i sistem (kroz povlačenje u poštovanju regulative od resornih ministarstava), zahtijevajući da se nastavi tridesetogodišnja igranka o tome da se ne vidi/ ne deponuje/ ne oporezuje promet neevidentirane gotovine.

Aferim (boguhvala) tekućim netransparentnim pregovorima u ćoškovima umišljene moći, koji u formalnom tragu neće imati nikavu upotrebnu vrijednost za primjenu i poštovanje znanja, struke, prava, ekonomije, ukupnog sistema koji mora da služi građanima/kama zemlje.