Iz Nikšića ciljaju Los Anđeles

Los Anđeles...2028...Olimpijske igre. Među reprezentativcima Crne Gore su i tri plivačice iz Nikšića – sestre Đurđić, Janja i Mia, i Jovana Vučetić...Tako najaviše ove šarmantne mlade dame, članice Plivačkog–vaterpolo kluba (PVK) Nikšić, koje zajedno imaju oko 130 medalja.

”Plivanje je za mene život. Toliko sam opuštena dok plivam da zaboravim sve ono što mi se loše desilo u školi ili negdje drugo. Sa plivanjem smo krenule zajedno Mia i ja samo što sam ja prva počela da se takmičim. Bila sam prva takmičarka, a Mia je prva osvojila medalju i nekako otvorila put i nama ostalima. Za njom smo krenuli i mi”, priča Janja dok se sprema za trening pred takmičenje koje se ovog vikenda održava u Sarajevu.

Janja ima 14 godina, Mia je dvije godine mlađa, a njihovim stopama krenula je i sedmogodišnja Anđa koja je jedna od najmlađih takmičarki kluba.

”Takmičim se u svim disciplinama, ali najbolja sam u delfinu i kraulu. Od 2018. do danas osvojila sam oko 30 medalja. Mia je upornija od mene i čini mi se da ima veću želju za osvajanjem medalja, mada se jednako trudimo. Što bi moj tata rekao, ja ljepše plivam, umjetnički, a ona brže. Ja se više bavim tehnikom, a medalje ipak donosi brzina.”

Priznaje da ne zna kada je srećnija i ponosnija – kada se ona popenje na pobjedničko postelje, ili Mia. Kako kaže, sestrina medalja je kao i njena.

”Plivanje sam učila na Krupcu i moru, a usavršila u nikšičkom bazenu. Plivanjem se bavim oko pet godina i najbolja sam u disciplini delfin. Prve medalje sam osvojila 2018. godine i baš sam bila ponosna na sebe, jer to je bilo moje prvo takmičenje. Osvojila sam tada tri medelje, dvije bronzane i jednu srebrnu. Najdraža medalja mi je sa takmičenja od ove godine u Nikšiću, kada su bile ‘Mlade nade’, gdje sam prestigla dvije takmičarke koje su izuzetne dobre. Do sada imam 53 medalje i maštam da učestvujem na velikim takmičenjima i na Olimpijadi. Trudim se da što više vježbam i postižem što bolje rezultate, pa mi se želja možda i ostvari”, kaže nasmijana Mia.

Jovani Vučetić, koja ima četrnaest godina, prvo takmičenje, za razliku od Mie, nije ostalo u najboljem sjećanju. Zato ostala jesu.

”Plivanjem sam počela da se bavim početkom 2018. Počela sam slučajno – roditelji su me upisali da malo uvještim plivanje i da se oslobodim u vodi. Nijesam ni slutila da ću početi da se takmičim, a već za mjesec dana sam prešla u takmičarsku grupu. Posle tri mjeseca treninga otišla sam na prvo takmičenje ubijeđena da će osvojiti neku medalju. Ništa nijesam osvojila. Bila sam jako razočarana, ali nijesam odustala”, priča Jovana.

I dobro je što nije odustala. Za sada ima 47 medalja, najbolja je u disciplini delfin, i u rodnom gradu je osvojila prvu, ali i najdražu medalju.

”Prvu medalju sam osvojila u Nikšiću na 50 metara prsno. Osvojila sam bronzanu medalju, ali za mene je bila kao zlatna. U tom trenutku od sreće nijesam znala gde se nalazim. Najdraža medalja mi je možda sa ovogodišnjeg takmičenja, koje je prije četiri mjeseca održano u u Nikšiću, kada smo u štafeti 4X50 metara kraul, osvojile zlatnu medalju i oborile državni rekord. Iako je ovo nezvanično takmičenje, za nas je obaranje rekorda zvanično”, sa osmijehom kaže Jovana dok joj Janja klimanjem glave daje podršku.

I ona je bila članica pobjedničke štafete.

”Više volim kada se sama takmičim jer u štafeti ako jedna popusti sve pada, a ovako samo od sebe zavisim. Za mene je plivanje sve i nikada se nijesam pokajala što sam baš ovaj sport izabrala. Takmičiću se dokle god budem mogla, a plivaću cijelog života. Plivanje bih svima preporučila”, odlučna je Jovana.

Na pitanje mašta li o velikim takmičenjima, Jovana “kao iz topa” odgovara:

”Već znam – Olimpijada 2028. godine u Americi je moja”.

I sestre Đurđić maštaju o Olimpijadi 2028.

”Idemo sve tri zajedno”, poručiše.

Los Anđeles je bio taličan za bivšu Jugoslaviju. U tom gradu su na OI održanim 1984. godine sportisti iz nekadašnje Juge osvojili rekordan broj medalja – 18. Možda i takmičare iz Crne Gore sa obala Tihog okeana “zapljusne” talas medalja. I možda se među njima nađu Janja, Mia i Jovana.

Za četiri godine skoro 400 medalja

Grupa entuzijasta, većinom profesora fizičke kulture, odlučila je da u ljeto 1998. godine osnuje PVK Nikšić. Imali su volju, Krupačko jezero i djecu koja su željela da nauče da plivaju. Tako je krenula priča, koja zadnje četiri godine doživljava procvat.

”Bazen još uvijek nije bio u funkciji i tada smo imali samo ljetnju školu plivanja. Nakon dvije godine otvara se bazen i mi počinjemo ozbiljnije da radimo i sa plivačima i sa vaterpolistima”, priča Slaven Jovović, jedan iz pomenute grupe entuzijasta.

Bazen je radio od septembra 2000. do oktobra naredne godine, s tim što je u zimskim mjesecima, zbog problema sa grijanjem, bio van funkcije. Taj kratak vremenski period bio je dovoljan da, kada je vaterpolo u pitanju, mladi Nikšićani pokažu šta znaju – bili su redovni učesnici turnirima u Kotoru i Herceg Novom, a pionirska selekcija je 2001. na Otvorenom prvenstvu Crne Gore u Kotoru osvojila prvo mjesto.

”Iako je bazen zatvoren mi nijesmo odustajali. Ponovo smo ljeti na Krupcu držali školu plivanja i treninge iz vaterpola. U avgustu smo redovno posjećivali vaterpolo kampove i trenirali sa djecom iz Kotora, čak smo i u zimskom periodu išli na kraće pripreme u zatvorenom bazenu u Kotoru. Pokušali smo da nastavimo taj kontinuitet, ali bilo je teško to uraditi”.

Bazen je ponovo otvoren u maju 2016. i tada PVK Nikšić, kako reče Jovović, dobija svoju kuću i poligon za rad.

”Tada počinje jedna nova priča. Zadnje tri godine smo, kada je vaterpolo u pitanju, aktivni što se tiče svih turnira u Crnoj Gori. Nijesmo imali nekih uspjeha da bi se mogli pohvaliti, osim da su dvojica naših vaterpolista, Vasilije Cimil i Petar Tadić, prošle godine kada je selektor Vlado Gojković okupio 60 vaterpolista 2006. Godište, od 60 izabranih ušli među 30 kandidata. Od njih je kasnije izdvojeno 18, ali Vasilije i Petar nijesu ušli u taj najuži krug. Međutim i ulazak u 30 izabranih je uspjeh. Nadam se da će nastaviti sa tom praksom, jer siguran sam da i Podgorica i Nikšić, a ne samo gradovi sa primorjam, imaju potencijal”, uvjeren je Sleven.

Što se tiče takmičarske plivačke selekcije, tu se već imaju čime pohvaliti.

”Djeca su veoma brzo ušla u takmičarski pogon. Zaista je impresivno koliko su za kratko vrijeme, od 2017. do danas napredovala i toliko medalja donijeli klubu i gradu. Bilo bi ih i više da korona nije poremetila planove. Za četiri godine osvojili smo 386 medalja, od toga 78 zlatnih, 166 srebrnih i 142 bronzane. Imamo 26 registrovanih takmičara i takmičarki. Siguran sam da će za godinu–dvije od ovih djevojčica, neka od njih napraviti dobar rezultat i da će možda i ovdje biti druga Anđela Antunović koja ce otići na Olimpijadu ili na neko veliko međunarodno takmičenje”, ne bez ponosa kaže trener koji je uvjeren da bi Nikšić za tri do pet godina mogao da parira klubovima sa primorja.

( Svetlana Mandić )