Spojio tradiciju i moderno doba i istkao niti od stiha i priča

Namjerno ili slučajno tek književnik iz Nikšića Miloš Kecojević dobio je za 42. rođendan poseban poklon – autorsko veče, punu salu, gromoglasan aplauz i noć za pamćenje.

„Ovo je izuzetno veče i ovo mi je jedan od najljepših rođendana. Često čujem rečenicu da li su srećni ljudi koji pišu, pogotovo pjesnici. Kažu da su nesrećni. E ja sam srećan. Srećan sam što imam ovakve saradnike, divnu publiku, prijatelje, srećnu porodicu, a srećan sam i zbog toga što sam pjesnik, jer pjesnik mora u pjesmama biti tužan, 'potrošiti' dio duše, 'smrviti' emociju jer bez toga ne može nastati kvalitetna pjesma. Bolje da u pjesmi tu tugu prenese, a da širi ljubav i toplinu, svima koji ga okružuju“, kazao je Kecojević.

Knjigu epsko-lirske poezije i proze "Patriotski poimenik Pive" objavio je 2016 godine, a dvije godine kasnije knjigu proze "Pričaj đede", za koju je dobio prestižnu nagradu "Zaloga", za umjetničko viđenje zavičaja. Lirsku poeziju objavljivao je u časopisima i zbornicima poezije.

O knjizi „Pričaj đede“ govorio je pjesnik Spasoje Bajović kazao je da je Kecojević tumač vremenskih dešavanja koji ilustrativnim primjerom skenira i socijalni momenat svoga vremena.

„Slikovitost i konkretnost izvornog jezika predstavljaju najvažnije strukturne elemente u Kecojevićevoj prozi. Zahvaljujući stvaralačkom daru i elokvenciji, kroz udruživanje elementarnih slika, Kecojević ostvaruje slikovitu sugestivnu cjelinu zaokruženu prostorom i predmetnošću“, kazao je Bajović.

Kako je istakao, bogatstvo pjesničkog jezika u Kecojevićevoj prozi ogleda se i u upotrebi manje poznatih riječi, sintagmi i konstrukcija.

„Knjiga ‘Pričaj đede’ pisana je neusiljenim jednostavnim stilom koji se zasniva na uvjerljivosti priče i njene poruke. Kecojević je napisao zanimljivu knjigu priča o ljudskim sudbinama, oživio mnoge zaboravljene istine iz svijeta svoga zavičaja“, kazao je Bajović.

O Kecojevićevoj lirskoj poeziji govorila je pjesnikinja Sofija Simović koja je naglasila da čitaocu dok čita poeziju Miloša Kecojevića „oči rastu i nastaje drugačiji drugačiji doživljaj svijeta, potpuno slobodan, bez robovanja pravilima, složen stih u svojoj jednostavnosti, po formi i izrazu ponekad blizak narodnoj lirici“.

„Okrenut svom svijetu, sa željom da plijeni pažnju čitaoca, pjesnik se raduje i pati, pjeva o ljubavi, smrti, prolaznosti, zavičaju, pa njegove pjesme morate pažljivo čitati i strpljivo tražiti tajnu u svakom stihu. Možda zbog viška emocija, naš poeta nije još napisao sunčanu pjesmu. Njegove pjesme snažno traže melodiku, očekujući u vremenu sadejstvo ritma zvuka i plesa, što će se sigurno i dogoditi. Jedno je izvjesno, svaka pjesma ima svoju priču, snažnu emociju i osjećajnost, što je i bitno svojstvo lirike“, istakla je Simović.

Kako je kazao pjesnik Dušan Govedarica pravi pjesnici, tvrde kritičari i tumači, poznaju se po patriotskim i stihovima za djecu.

„Da je to težak posao pokazuje činjenica da je ‘ozbiljnih’ pjesnika četiri i po puta više. Miloš Kecojević, agilan stvoritelj i poezije i proze, stvaraoc je odgojen na najbistrijim izvorima našeg jezika. Nikšić je do 1967/68, sve do Dragana Radulovića, bio bez ijednog pjesnika za djecu. Sada mogu Nikšićani da se hvale – tu su Veselin Gezović, Milica i Goran Radojičić, Milenko Pejović i još par mlađih talenata iz Književnog kluba ‘Poenta poetika’. Miloš Kecojević je pođetinio – zna kako treba pisati i raditi“, kazao je Govedarica koji je prve dječje pjesme objavio 1982.godine.

Kecojević piše poeziju i prozu, a neke njegove epske pjesme su snimljene i izvode se na etno festivalima. O njegovoj epskoj poetici govorio je mr Slavko Milić koji je kazao da se Kecojević u svojim stihovima „lucidno suočava sa vječitim pitanjem svih pjesnika o prolaznosti njihovih djela, ali ne zna da se on već svrstao u red neprolaznih prolaznika“.

„Predmet njegovih likova je van njega samog, zato Kecojević posmatra, dokumentuje, odabira pojedinosti, povezuje i stvara epsko djelo. On je uvijek na izvjesnoj udaljenosti od događaja koji uslovno rečeno 'slika' iako je tako blizu, jer je slikar epske pjesme. Njegov opis junaka jači je od slike koju gledamo i kod njega ne važi pravilo da je jedna slika jača od stotinu riječi“, istakao je Milić.

Prema njegovim riječima Kecojević je divan hroničar jednog prošlog vremena i malo ko je, kao on, tako pažljivo i „tako epski poetno bilježio sve što čega se dokopao od istorijskih činjenica i to je naraslo kao epski ljetopis naše zemlje“.

„Svojim epskim junacima i događajima Kecojević udahnjuje život cijelim svojim bićem, teži objektivnosti kroz svoju subjektivnost. Kecojevićeva pjesnička geneza je veoma interesantna, njegov ep je slika o životu i progresu. On je jedan od pjesnika koji je uspio u svod svog pjesništva sačuvati sebe od političkih i aktuelnih društvenih prilika, tvoreći čisto poetsko djelo, autonomno i lišeno ideološkog balansa. Po svom temperamentu on je tihi melanholik, epik otvoren prema stvarnosti uvijek spreman da reaguje na najmanji treptaj vremena, ali na svoj osoben način, bez parole i estrade u skali raspoloženja koja ide u pjesnički beskraj. Pjesma Miloša Kecojvića nastaje tako spontano, kao odziv na prošle događaje, u njegovoj osjetljivoj pjesničkoj duši koja je, kad zatreba, surova pivska stijena koja ne povređuje“, poručio je Milić.

Dr Marijana Terić je kazala da „specifičnost Kecojevićevih poema ili pjesničkih priča nalazimo u leksički i frazeološki bogatom narodnom govoru sa mnogo arhaizama i odstupanja od standardnog književnog jezika“.

„Miloš Kecojević čuvar našeg jezičkog i kulturnog nasljeđa, odnosno čuvar prošlosti i vizionar budućnosti stvara poetski svijet, sliku nacionalnog identiteta koja počiva na vrijednostima iz patrijarhalne sredine u kojoj je odrastao. Lirski iskazi prožeti jakom osjećajnošću, istinske spoznaje i borbe za očuvanje tradicionalnih običaja i svega onoga što čini naše postojanje sadržano je u gotovo svim pjesničkim pričama Miloša Kecojevića. Iz tog razloga njegov literarni opus počiva na razvijenoj epskoj tradiciji, poznavanju narodne baštine, ali i odrastanju u patrijarhalnoj sredini koja ga je oblikovala kao umjetnika jedinstvenog poetsko-jezičkog integriteta, pjesnika pjevača epske literarne produkcije“, kazala je Terić i dodala da je Kecojević ispred svog vremena, istovremeno tradicionalan i moderan književni stvaralac.

Veče je otvorio predsjednik Skupštine opštine, Nemanja Vuković, koji je kazao da mu je drago što se kultura vratila na veliku scenu grada pod Trebjesom i obećao da će lokalna uprava biti uz stvaraoce i pružiti im pomoć. Poželio je Kecojeviću da i dalje bude uspješan i plodonosan književnik.

Kecojević je redovni član Književne zajednice (KZ) "Vladimir Mijušković" iz Nikšića, a njegova poezija prevođena je na engleski, francuski, arapski i romski jezik. Učesnik je mnogih manifestacija i književnih susreta kako na lokalnom, republičkom tako i na međunarodnom nivou, a u organizaciji Beogradskog centra za kulturu i književnost, 2019. godine, u konkurenciji 40 evropskih pjesnika, njegova lirska pjesma "Konjanik" dobila je prvu nagradu.

Autorsko veče organizovali su KZ „Vladimir Mijušković" i JU „Zahumlje“, pod pokroviteljstvom Opštine Nikšić, a u okviru oktobarskog repertoara Nikšićke kulturne scene. Veče je upotpunio Kecojevićev sin, četrnaestogodišnji Miko, vice prvak gusala, a moderator je bio dramski umjetnik Miro Nikolić koji je čitao odlomke iz Kecojevićeve proze i poeziju.

( Svetlana Mandić )