Bez bazena u Boki, budžet četiri puta manji od Hrvatske i Srbije, kako onda da budemo konkurentni

Poznato je da je vaterpolo najbolji crnogorski sportski proizvod, sa pet medalja sa najvećih takmičenja, uz šest odličja sa svjetske lige, i uspjehe mlađih selekcija.

I umjesto da je iz godine u godinu sve bolje, baš je suprotno.

Problema je mnogo, a potrebe, kao i ambicije i očekivanja još veća.

Prvi problem najtrofejnijeg crnogorskog sporta je banalan.

Trenutno u Boki kotorskoj, postojbini našeg vaterpola, ne postoji zatvoreni bazen, jer je onaj u Igalu ostao bez krova, a već je peta godina od kada je kotorski van funkcije spletom finansijskih, birokratskih i političkih interesa.

“Malo bazena, loši uslovi, ali to je nešto što ne zavisi od vaterpolo saveza, jer vaterpolo savez ne može da napravi bazen, niti ima sredstva za to”, kazao je predsjednik VPSCG Đuro Marić za TV Vijesti.

Olimpijska godina je prošla, ali je 2022. takmičarski još zahtjevnija. Seniorska reprezentacija igraće na svjetskom i evropskom prvenstvu, nastupiće u Svjetskoj ligi, kao i na FINA kupu, a međunarodna takmičenja imaju i mlađe selekcije.

“Mislim da smo u organizaciono i trenerski dobro pokriveni, ali preduslov svega je da obezbijedimo adekvatna finansijska sredstva da to ispratimo. Ako nadležni organi na nivou države ne sagledaju realne potrebe crnogorskog vaterpola, i našeg sporta uopšte, i ne nađu način kako da pomognu više, mislim da na duže staze ne možemo da budemo optimisti”, kaže Marić, naglasivši da je vrijeme da se saopšti realno stanje:

“Vrijeme je da kažemo pošteno – mi dobijamo malo sredstava od države, to nam nije dovoljno da bismo držali vaterpolo na vrhunskom nivou. Ako nema razumijevanja za to, onda nema potrebe ni da se bavimo ovim sportom”.

VPSCG je iz državnog budžeta dobio oko 400 hiljada eura, kaže Marić - u godini u kojoj su bile Olimpijske igre, Svjetska liga i tri velika takmičenja mlađih timova.

Razlika u odnosu na zemlje, vaterpolo sile, iz okruženja je ogromna, ističe on.

“Naša sredstva su u odnosu na zemlje iz okruženja – smiješna. Hrvatska je od olimpijskog komitata, preko kojeg državna idu sredstva, dobila oko 1,2 – 1,3 miliona, uz sponzorske ugovori sa kompanijama koje su pod kontrolom države. Srbija je na tom, ako ne i na većem nivou”.

Trećina sredstava koje je savez dobio iz državnog budžeta potrošena je samo na mlađe selekcije, ističe Marić.

“Troškovi za tri selekcije – U 15, U 17 i U 20 – ovog ljeta su bili blizu 140 hiljada eura za smještaj, putovanja, pripreme. To je trećina budžeta. Za 2022. godinu selektor Gojković je predvidio 120-140 dana priprema za sve kategorije, a sve to košta. Pritom, naše obaveze i aktivnosti su isti kao u Srbiji, Hrvatskoj ili Mađarskoj. Igramo na svim takmičenjima kao i oni, imamo pripreme, putujemo i plaćamo hotele, a razlika u budžetima je ogromna”.

Talenata, kaže Marić, ima. Dolazi darovita generacija igrača, ali talenat nije dovoljan u vrijeme maksimalnog profesionalizma, tako da je krajnji čas da se nešto promijeni...

“Crnogorskom sportu nedostaje strateški sistem finansiranja sporta, dugoročna stabilnost. I ranije je bilo ovako, ili slično. Kako da se dođe do takve stabilnosti, da li kroz igre na sreću, neki procent od prodaje naftnih derivata – ne znam, nisam ja predsjednik Vlade, ali znam da ako imamo tri-četiri puta manje sredstava od konkurenata, ne možemo ni da im pariramo", kaže Marić i dodaje:

"Naši klubovi ne mogu da budu konkurentni, ne možemo da zadržavamo igrače, a pritom naši klubovi ne mogu da imaju kvalitetan rad – riječ je, dakle, o problemu koji može da se odrazi na rezultate nacionalnog tima, brzo će i Pariz 2024, a sve je to usko povezano. Ovo nisu želje, već naše potrebe. Ako želimo da zadržimo nivo vaterpola kao prethodnih godina, potrebno nam je više sredstava, naravno, uz adekvatno pravdane programe i apsolutnu kontrolu njihovog odliva”.

( Aleksandar Radović )