Siromašni sve siromašniji

„Bogati moraju da žive jednostavno, da bi siromašni jednostavno mogli živjeti”, Mahatma Gandi

Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar (priznat od UN), obilježava se od 1987. godine, kada se u Parizu, na otkrivanju spomenika u čast žrtava ekstremnog siromaštva, nasilja i gladi, okupilo oko 100.000 ljudi. Cilj obilježavanja ovog datuma je širenje svijesti o potrebi iskorjenjivanja siromaštva u svijetu, a naročito u zemljama u razvoju.

Evropska definicija siromaštva je usaglašena prvi put 1975. godine i smatra se zvaničnom definicijom, koju koristi Evropska unija: „Pojedinci su siromašni ako su njihovi dohodak i resursi u toj mjeri neadekvatni da im omogućavaju da ostvare životni standard koji se smatra prihvatljiv u društvima u kojima žive. Usljed siromaštva moguća je višestruka ugroženost koja se odražava kroz nezaposlenost, nizak dohodak, neadekvatne stambene uslove, neadekvatnu zdravstvenu zaštitu i barijere za doživotno učenje, kulturu, sport i rekreaciju. Siromašni su često isključeni, marginalizovani i ne učestvuju u aktivnostima (ekonomskim, socijalnim i kulturnim), koje predstavljaju normu za druge. Često im nije omogućen ni pristup fundamentalnim pravima“. (Savjet EU)

Milenijumska deklaracija UN iz 2000. godine, kao i Ciljevi održivog razvoja UN iz 2015, na prvo mjesto stavljaju iskorjenjivanje siromaštva i gladi, što se pokazalo teško ostvarivim. Pandemija korona virusa dodatno je povećala siromaštvo u svijetu, u kojem bogati postaju još bogatiji a siromašni sve siromašniji. Međunarodna organizacija za humanitarnu pomoć Oksfam objavila je podatak da „svake minute u svijetu od gladi umre jedanaest (11) ljudi.“ Od 18. marta 2020. do 18. marta 2021. godine, u jeku pandemije korona virusa, bogatstvo 2.265 milijardera uvećano je za 54 odsto, odnosno za četiri (4) triliona dolara. „Kapital desetoro ljudi, koji su u decembru 2020. godine bili najbogatiji na svijetu, uprkos pandemiji se toliko povećao, da bi ostvareni profit bio dovoljan da se čitavo svjetsko stanovništvo vakciniše protiv kovida-19 i da se osigura da niko zbog pandemije ne osiromaši...“, navodi se u studiji Oksfama, uz upozorenje da je riječ o „najgoroj poslovnoj krizi u posljednjih 90 godina, sa stotinama miliona ljudi, koji su ostali bez prihoda i posla“. (aa.com)

Bogate države svijeta pokazale su svoju moć čak i kod raspodjele vakcina protiv kovida-19. Primjera radi, u februaru 2021. godine, od 200 milona primljenih vakcina, 75 odsto dato je u 10 najbogatijih zemalja, dok u oko 130 država, u kojima živi 2,5 milijardi ljudi, tada nije bila primljena ni jedna jedina doza. (bbc.com)

Bez obzira na viševjekovno siromaštvo Crne Gore, niko nema pravo da održava tu “tradiciju”, pogotovo ne u dvadeset prvom vijeku. Oni što su raselili sela i uništili poljoprivredu, ipak su gradili gradove, industriju, infrastrukturu... itd. Njihovi nasljednici su nemilosrdno uništili industriju i doprinijeli drastičnom povećanju siromaštva na duži rok.

U 2019. godini stopa rizika od siromaštva iznosila je 24,5 odsto, dok se 33,7 odsto djece starosti do 17 godina nalazi u riziku od siromaštva. Broj nezaposlenih lica na evidenciji ZZZCG na dan 30. septembra 2021. je 53.958, što je 10.600 više nego u istom period 2020. godine. Na dan 31. avgusta broj zaposlenih u Crnoj Gori bio je 145.700, što je za oko 27.000 manje nego u avgustu prošle, a oko 65.000 manje nego u istom periodu 2019. godine. Od početka pandemije oko 10.000 radnika dobilo je otkaz. (bankar.me) Prema Monstatu, prosječna neto zarada za avgust iznosila je 532 eura, a minimalna potrošačka korpa 659,20 eura. Veliki procenat zaposlenih, izuzev javnog sektora, prima minimalnu zaradu od 250 eura, dok ih je na hiljade u statusu “najamnika”. Od oko 130.000 korisnika penzije ili drugih naknada iz Fonda PIO, 16.343 “uživa” najnižu penziju od 145,77 eura. Prosječna penzija za septembar iznosila je 293 eura. Broj korisnika socijalnih naknada je ogroman, a visina njihovih primanja predstavlja “ruganje siromašnima”. Broj stanovnika starijih od 65 godina premašio je 100.000, a niko ih ne pita kako podnose siromaštvo, starost i bolest, kako obezbjeđuju hranu, njegu i ljekove...? Umjesto donošenja i realizacije razvojnih programa i strategija, predstavnici svake vlasti skloni su da kukumaču zbog ogromnog broja penzionera, starijih osoba, nezaposlenih lica i korisnika socijalnih naknada, koji žive život nedostojan čovjeka.

Korona jeste urušila ekonomiju i dodatno povećala siromaštvo u Crnoj Gori, ali je nepobitna istina da se na sezonskim uslužnim djelatnostima, na trafikama i kladionicama... sa glomaznim administracijama, (državnoj i lokalnim) ne može graditi blagostanje!

( Milojka P. Perović )