Šta govori govor tijela: I Đukanović i Vučić otkrili i više nego što su željeli
Analiza govora tijela dva predsjednika tokom kratkog susreta u Sloveniji
Kratak susret predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i Srbije Aleksandra Vučića na samitu EU - zapadni Balkan u Sloveniji nije bio nimalo ugodan, jer su obojica pokazivali vidljivu nervozu i netrpeljivost, ocijenila je konsultant i stručnjak za poslovnu komunikaciju i lični razvoj Ljiljana Buhač iz Hrvatske.
Ona je kazala da je dobro da su ih ljudi iz protokola razdvojili, jer je započeti govor tijela mogao završiti i “verbalnim bravurama”:
”A sve je ukazivalo na to barem od Vučića, koji je nastojao ostaviti utisak “dobronamjernosti i dominacije”.
Buhačeva je za “Vijesti” analizirala govor tijela tokom kratkog susreta dva predsjednika na samitu EU - zapadni Balkan, koji je održan 6. oktobra na Brdu kod Kranja.
Kako se vidi na snimku objavljenom u medijima, Đukanović je već stajao u redu za zajedničku fotografiju, kada je prišao Vučić, nakon čega su se rukovali.
Ipak, protokolom nije bilo predviđeno da predsjednici Crne Gore i Srbije stoje jedan pored drugog.
Tako je Đukanović ostao na svom mjestu pored predsjednika Francuske Emanuela Makrona, a Vučić je “preseljen” na drugi kraj pored predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen.
Buhačeva je kazala da iako je susret bio kratak, govor tijela Đukanovića i Vučića bio je dovoljno “glasan” da su obojica otkrili više nego što su možda željeli. U vazduhu se, kaže, mogla zasigurno osjetiti netrpeljivost, a tijela su im jasno govorila što misle jedan o drugome.
”Vučić je neverbalno i ovog puta pokazao agresivnost i demonstrirao da kada nešto naumi da to i ostvari, a to smo vidjeli kroz nepoštovanje protokola i nastojanja pokazivanja dominacije u odnosu na Đukanovića. Vučićev dolazak do Đukanovića je bio šunjajući, takozvano buldožer kretanje – pognuta glava i tijelo, naglašeni kontakt očima što ukazuje na suptilan znak izazivanja, stvaranja nelagode - poruka pregaziću te... Ako mu je bio cilj zaprepastiti i šokirati Đukanovića, uspio je”.
Buhačeva navodi da ni “Đukanović nije ostao dužan”, iako se na trenutak “ukipio, zamrznuo”, iz neverbalne komunikacije se moglo vidjeti da je probijanje Vučića doživio kao prijetnju.
”Najmanje koga je u tom trenutku želio vidjeti u svom društvu je Vučić. Facijalno nezadovoljstvo s lažnim osmijehom bilo je vrlo naglašeno. Neverbalna komunikacija mu se kretala od faze šoka, nevjerice, do faze gađenja, prezira i ignorisanja”.
Ona navodi da iako je Đukanović želio ostaviti utisak smirene osobe i da ga nastala situacija s Vučićem neće izbaciti iz kolosijeka, to baš i nije tako.
Rukovanjem koje je bilo kratko, kako pojašnjava ona, Đukanović je jasno poslao poruku da nije srećan da ga vidi i to je podebljao okretanjem glave, uskraćivanjem očnog kontakta i udaljavanjem tijela od Vučića.
”Kod rukovanja, iako je bilo vrlo kratko, Đukanović je nastojao preuzeti kontrolu nad nastalom situacijom i poslužio se tehnikom rukovanja prednošću lijeve strane, dovodeći Vučića na taj način u podređeni i inferiorni položaj i pritom je uskratio kontakt očima, dopunio s podsmijehom – što je znak nepoštovanja i prezira, potpunim okretanjem tijela, isticanjem torza i visoko uzdignute glave. Apsolutno ignorisanje Vučića s porukom - ne bojim te se... To je zateklo i samog Vučića koji se u jednom trenutku počeo dezorijentisano ponašati”.
Buhačeva je kazala da bez obzira na dominantno rukovanje i nastojanja zadržavanja samokontrole, neverbalni signali su ipak otkrili kod Đukanovića nervozu, ljutnju, nevjericu, neugodne osjećaje i nezadovoljstvo:
”A sve smo to mogli čitati kroz signale: kretanje usana koje se gube (sada ih vidite- sada ih ne vidite), prvu liniju odbrane od Vučića vidjeli smo kroz zaštitnički položaj prekrštenih ruku ispred tijela, prepletenim prstima – visok stepen ljutnje i stresa, ozbiljan izraz lica i pogled u prazno – signal isključivanja, fizičko odmicanje od Vučića a pritom je lijevo rame uperio prema Vučiću – poruka približi mi se, nastradaćeš”.
( Željka Vučinić )