Zašto su avganistanskim izbjeglicama zatvorena vrata Crne Gore

“Pišu nam da ih ne zaboravimo, šalju slike porodice, djece. To je najteži dio. Da mogu svima bih pomogao. Ovako ih utješim i uvjeravam da ćemo pomoći ali mnogi su izgubili nadu”. Ovo je samo jedan od mnogih navoda koji pokazuju želju i nastojanje predstavnika američke humanitarne organizacije Mercury One da pomognu avganistanskim izbjeglicama i da im daju tračak nade da nije sve izgubljeno i da nisu zaboravljeni i napušteni. Trenutno, samo u avganistanskom gradu Mazari Šerifu je na hiljade onih koji čekaju evakuaciju, krijući se po sigurnim kućama. Žene i djeca su prioriteti. Takođe i oni ljudi koji su sigurno osuđeni na smrt ukoliko ih talibani nađu. To su sudije i tužioci koji su procesuirali i osuđivali teroriste. Takođe i upravnici zatvora, piloti, visokopozicionirani oficiri vojske. Oni su prvi na listi za odstrijel.

Iz ove organizacije su naveli da državu Crnu Goru privremeni prihvat određenog broja izbjeglica iz Avganistana (do 90 dana) ne bi koštao ni cent, jer bi sve aktivnosti finansirala američka organizacija. Molbu prema Vladi Crne Gore su formalizovali ali su im, za sada, iz Vlade odgovorili da su primili mail i da će im odgovoriti naknadno. Vlada CG je na sjednici od 23. septembra, usvojila veoma šturu i prililično deklarativnu Informaciju o situaciji u Avganistanu i aktivnostima u cilju razmatranja prijema izbjeglica. Ministar vanjskih poslova CG Đorđe Radulović učestvovao je na Ministarskom sastanku na visokom nivou o humanitarnoj situaciji u Avganistanu, održanom u Ženevi 13. septembra ove godine. Tom prilikom, iskazao je solidarnost narodu Avganistana, ukazavši na akutne humanitarne potrebe i cilj koji podrazumijeva mobilisanje podrške za konsolidovani Brzi humanitarni apel i Plan za humanitarni odgovor. Na pomenutoj sjednici Vlade, odlučeno je da se formira Međuresorska radna grupa radi razmatranja mogućnosti za odgovor na aktuelnu humanitarnu krizu i eventualnih kapaciteta za prijem ograničenog broja izbjeglica, shodno praksi ostalih članica NATO koje su bile angažovane u Avganistanu a čijim radom će koordinisati Ministarstvo vanjskih poslova. Ostaje otvoreno pitanje da li je ova Međuresorska radna grupa formirana i da li je imala do sada bilo kakvih konkretnih aktivnosti.

Regionalni kontekst

Albanija i Kosovo prihvatili su zahtjev američke administracije za privremeno prihvatanje avganistanskih izbjeglica dok čekaju vize za ulazak u SAD. Albanija je saopštila da je spremna da primi 4.000 izbjeglica, dok će Kosovo biti privremeni domaćin za oko 2.000 Avganistanaca, koji su u svojoj zemlji radili sa SAD i NATO snagama ili drugim međunarodnim organizacijama. Vlada Sjeverne Makedonije saopštila je da će privremeno prihvatiti 450 izbjeglica iz Avganistana koji traže američke vize. Slovenija i Bosna i Hercegovina i dalje razmatraju ovo pitanje. Srbija je potpisala zajedničku Izjavu američkog Stejt departmenta koji je pozvao sve države da poštuju i podrže bezbjedan i organizovan odlazak stranih državljana i Avganistanaca koji žele da napuste zemlju. Čak je i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio da nema ništa protiv bilo kojih izbjeglica i upitao otkud tolika ksenofobija.

Crnogorski kontekst

Pitanje organizovanog privremenog prihvata određenog broja izbjeglica iz Avganistana treba posmatrati i razmatrati iz dva ugla. Prvog, humanog i civilizovanog, kao dužnost pružanja utočišta nevoljnicima i drugog, imajući u vidu činjenicu da je Crna Gora dio šire političko bezbjednosne zajednice i da iz tog zajedništva i savezništva, proizilaze i određene obaveze za svaku državu, pa time i CG.

U pogledu prvog stanovišta, da li treba podsjećati koliko je Crna Gora, i u daljoj i u bližoj prošlosti, primila izbjeglica i raseljenih lica, nevoljnika koji su bježali od rata, sukoba i drugih opasnosti koje su ih vrijebale. Humana i solidarna strana crnogorskog društva i države nikada nije izostala. Treba se prisjetiti kako je Crna Gora primala izbjeglice iz bivših jugoslovenskih republika i sa Kosova, kao i da je u jednom trenutku imala oko 130.000 izbjeglica i raseljenih lica na svojoj teritoriji, što je u tom trenutku predstavljalo razmjer od 20% u odnosu na domicilno stanovništvo. Da li je Crna Gora iz toga izašla oslabljena? Ne, izašla je jača, dostojanstvenija, ponosnija, sa dodatno utvrđenim multikulturalnim skladom i sa mnogo više razumijevanja i empatije za tuđu muku i patnju.

Kada je riječ o drugom stanovištu, činjenica je da se Avganistan suočava sa mogućom humanitarnom katastrofom i zato Vlada CG treba da pošalje signal i poruku svom strateškom partneru i najznačajnijem savezniku u okviru NATO-a, da je Crna Gora spremna da, u skladu sa svojim mogućnostima, pruži svu potrebnu podršku i pomoć. Učešćem u misijama u Avganistanu prethodnih godina, Crna Gora je na neki način preuzela dio odgovornosti za dešavanja u toj zemlji, kako tada, tako i za sva buduća dešavanja. U usvojenoj informaciji Vlade je, pored ostalog, istaknuto: “U svojim naporima da doprinese međunarodnoj bezbjednosti, Crna Gora je u periodu 2010-2014. bila dio borbene ISAF misije, u okviru koje je pružena podrška Vladi Avganistana na uspostavljanju sigurnosti širom države. ISAF misiju je 2015. godine zamijenila misija za izgradnju kapaciteta ‘Odlučna podrška’, kojoj je Crna Gora doprinijela sa 12 kontigenata pripadnika Vojske Crne Gore. Angažman crnogorskih vojnika je okončan u septembru 2020. godine. Osim vojne i praktične podrške, Crna Gora je, naprije kao odgovoran partner, a potom i kao članica Alijanse, doprinosila i održivosti nacionalnih snaga i institucija bezbjednosti Avganistana kroz finansiranje Povjerilačkog fonda za Nacionalnu vojsku Avganistana (ANATF).”

Čitajući prethodne navode iz Informacije, ne mogu se oteti utisku da i sama Vlada priznaje i prihvata odgovornosti koje proizilaze iz prethodnih vojnih, administrativnih i finansijskih angažmana Crne Gore u Avganistanu. U ovom trenutku, ne možemo i ne smijemo razmišljati na način da nas se to ne tiče. Uostalom, postojeći sistem azila i međunarodne zaštite u Crnoj Gori predstavlja dio šireg, evropskog sistema azila, u okviru kojeg se CG, u proteklom periodu, nosila sa svim izazovima migrantske krize i migrantske rute koja je jednim dijelom prolazila i kroz Crnu Goru. Dakle, država Crna Gora nije zatvorila granice, nije se izolovala od svih tih dešavanja, već je profesionalno i posvećeno preuzela svoj dio odgovornosti i obaveza u toj međunarodnoj kriznoj situaciji.

Koji su onda razlozi pasivnosti i nezainteresovanosti Vlade CG u pogledu aktuelnog pitanja prihvata avganistanskih izbjeglica? Da li su u pitanju razlozi političke prirode, prije svega političke nestabilnosti i neizvjesnosti koja uzrokuje da se nijedan nadležan resor u Vladi ne bavi ovim pitanjem na strateški i ozbiljan način? Da li su u pitanju ideološke razlike u parlamentarnoj većini i samoj Vladi u percipiranju naših spoljnopolitičkih prioriteta i potreba za proaktivnim angažovanjem u ovoj aktuelnoj geopolitičkoj situaciji? Da li su u pitanju ekonomski razlozi i mogući trošak za državu ukoliko se upusti u priču prihvata određenog broja izbjeglica? Ili su pak u pitanju određeni bezbjednosni razlozi i izazovi? Iskreno se nadam da ksenofobični motivi ne stanuju niti u jednom institucionalnom kutku ove države. Da li Vlada čeka formalnu inicijativu američke administracije, kako se to već desilo u Albaniji i na Kosovu. Zbog čega toliki nedostatak vizije i sposobnosti predviđanja budućih dešavanja na ovom polju. Američka inicijativa će sigurno zakucati i na naša vrata, ne moramo je bojažljivo čekati. Potrebno je da aktivno istupimo. Stvari su prilično jasne. SAD su naš saveznik i partner. Trenutno se nalaze u jednoj jako osjetljivoj i kompleksnoj situaciji. Trebamo djelovati proaktivno, trebamo pomoći koliko je to u našoj moći i kolike su naše mogućnosti za to. Trebamo pokazati dovoljan stepen solidarnosti i aktivizma.

Obaveze koje proizilaze za članicu jednog šireg, međunarodnog saveza, da solidarno učestvuje i pruži pomoć i podršku, svoj formalni okvir su dobile i u samom Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti stranaca. Član 74 Zakona propisuje: “Radi podjele odgovornosti po principu solidarnosti unutar Evropske unije, a u skladu sa Ugovorom o funkcionisanju EU, Crna Gora će iz druge države članice Evropske unije prihvatiti određeni broj državljana trećih zemalja i lica bez državljanstva, za koje je utvrđeno da im je potrebna ili već uživaju neki oblik međunarodne zaštite.”

Sljedstveno ovome, kako EU predviđa postojanje sistema podjele odgovornosti po principu solidarnosti unutar Evropske unije, sličan koncept proizilazi i iz članstva Crne Gore u NATO-u, da solidarno pomogne svojim saveznicima (u ovom slučaju SAD), u skladu sa svojim mogućnostima i realnim dometima.

Kako bi na osnovu Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti stranaca, mogao biti regulisan status ovih lica po dolasku u Crnu Goru? Shodno Zakonu, privremena zaštita odobrava se u slučajevima masovnog priliva ili predstojećeg masovnog priliva lica iz trećih zemalja koja se ne mogu vratiti u zemlju svog porijekla, odnosno koja su bila prisiljena da napuste područje ili zemlju svog porijekla, odnosno koji su bili evakuisani, a koji se ne mogu vratiti trajno u sigurne uslove života zbog situacije koja vlada u toj zemlji, a naročito ako: 1) su napustili područja oružanih sukoba ili lokalnog nasilja; 2) su u ozbiljnom riziku od sistematskog ili opšteg kršenja ljudskih prava ili su bili žrtve takvog kršenja ljudskih prava. Odluku o odobravanju privremene zaštite donosi Vlada, na predlog Ministarstva unutrašnjih poslova. Ovu odluku Vlada može donijeti i u slučaju kad Savjet Evropske unije utvrdi postojanje masovnog priliva lica.

Član 93 Zakona propisuje da se privremena zaštita odobrava na vrijeme od jedne godine i može se produžavati na šest mjeseci, a najduže do jedne godine. Izuzetno, privremena zaštita može se produžiti i na osnovu odluke Savjeta EUe, a najduže za još jednu godinu. Privremena zaštita prestaje: 1) istekom propisanog vremena trajanja privremene zaštite, ili 2) odlukom Savjeta EU.

Problematiku mogućeg privremenog prihvata određenog broja izbjeglica iz Avganistana, treba posmatrati kroz prizmu, korelaciju i komparaciju sa zvaničnom statistikom i pokazateljima postojećeg sistema azila i međunarodne zaštite u Crnoj Gori. Tek onda kada javnost, kako stručna, tako i ona šira, pogleda i shvati zvanične brojke i pokazatelje o najvažnijim aspektima sistema azila u CG u prethodnom periodu, biće u stanju da na pravi način razumije razmjere i značaj potencijalnog privremenog prihvata određenog broja avganistanskih izbjeglica, kao i kapacitete i spremnost Crne Gore da realizuje jednu takvu akciju i da uvidi da to ne predstavlja nikakav “migraciono-bezbjednosni bauk” niti neku nepoznanicu za jednu državu koja već ima postavljene bazične temelje i zaokružen sistem azila i međunarodne zaštite.

Prema podacima iz Strategije o migracijama i reintegraciji povratnika u Crnoj Gori za period 2021-2025, koji su bitni za razumijevanje suštine ovog pitanja, želim da ukažem na sljedeće: od uspostavljanja sistema azila/međunarodne zaštite u CG, 2007. godine, pa sve do oktobra 2020, podnijeto je 15.937 zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Crnoj Gori. Broj migranata koji su primljeni na prihvat u periodu 2016-2020 iznosi 16.162. Najveći broj ovih lica dolazi iz Sirije, Pakistana, Iraka, Alžira, Maroka, Avganistana. Prema podacima iz Strategije, ukupni troškovi sistema azila u Crnoj Gori u 2018. godini su iznosili 822,271.75 eura, a u 2019. godini, 1,723,220.35 eura. Dakle, preko 2,5 miliona eura za samo dvije godine. Ako idemo još koju godinu unazad, troškovi dostižu i cifru od 4-5 miliona eura.

Da zaključim na samom kraju. Suština se svodi na sljedeće - da li za Vladu Crne Gore može biti politički neprihvatljivo, odnosno da li se može uopšte dvoumiti pred sljedećim izborima: da privremeno prihvati određeni broj izbjeglica iz Avganistana (porodice, žene i djecu), za koje ne postoje bezbjednosni izazovi i rizici, jer su u pitanju lica koja su radila za SAD i NATO, pri čemu ne bi postojao nikakav trošak njihovog prihvata (jer bi američka organizacija Mercury One pokrila sve troškove), da na taj način potvrdi i još jednom afirmiše poznatu crnogorsku humanost i solidarnost u najtežim trenucima, da dokaže našu posvećenost i spremnost da istinski (a ne samo deklarativno) budemo dio šireg političko-bezbjednosnog saveza i da odgovorno preuzimamo i realizujemo obaveze koje proizilaze iz pripadništva tom savezu, i da na kraju, pružimo toliko potrebnu pomoć i utočište ljudima koji se proganjaju i ubijaju od strane talibana i ne manje važno, pružimo iskrenu pomoć i podršku našem najznačajnijem NATO savezniku i partneru u rješavanju problema nastalih nakon povlačenja iz Avganistana.

Autor je izvršni direktor NVO Forum za evroatlantske perspektive/Forum for Euro-Atlantic Perspectives

( Bojan Bugarin )