Kako se putuje na krov svijeta

Prvo je osvojio “krov svijeta”, Mont Everest, a sada je odlučio da osvoji i čitalačku publiku autobiografskom knjigom “Moj put na krov svijeta”.

Dragutin Šlagi Vujović, uz sugrađane Đorđija Vujičića i Marka Blečića, sva trojica članovi PSD “Javorak”, 23. maja 2010. godine zoru je dočekao na 8.848 metara nadmorske visine.

”Pokušao sam da u slova pretočim kako smo malena Crna Gora, Planinarsko smučarsko društvo ‘Javorak’ i ja stigli na najveći vrh svijeta, Mont Everest. Uskoro će u Nikšiću biti promocija knjige, a nakon toga i u ostalim gradovima Crne Gire”, kazao je Vujović, čiji književni prvijenac je tek izašao iz štampe i još miriše na boju.

Ali i na planine, podvige, na sjećanja i na ljude.

”Prvi put se susrećem sa ovom disciplinom i pravilima igre. Puno mi je pomogao dnevnik koji sam vodio tokom priprema kao i na glavnim ekspedicijama. Mislio sam da je jednostavno i lagano napisati monografiju koju sam doživio i proživio, ali nije baš tako”, kazao je za “Vijesti” planinar koji se sa planinama druži gotovo od rođenja.

Jedan od recenzenata knjige, prof. dr Gojko Nikolić, zapisao je da je Vujović poseban po tome što je sa dvojicom saboraca iz “Javorka” osvojio Mont Everest, ali i što je susrete “sa legendarnim planinama i gorjima širom svijeta, destilirao i sažeo u atraktivnu i funkcionalnu knjigu”.

”Imamo vrijednu knjigu koja je visinom prožeta, za koju nećemo pogriješiti ukoliko naglasimo, da su, kako u regionalnim okvirima, tako i na nivou planinarske zajednice u Crnoj Gori, knjige sa ovakvim naslovom rijetke. Eksplorativni karakter teksta je snažan, svaka rečenica raspiruje želju da budete planinar, nadovezuju se ekspedicije i slike, ličnosti, priče i vrhovi, činjenica na činjenicu, otvaraju se planine, njihove kote, kao da ste i vi član ekspedicije”, zapisao je Nikolić.

Prema njegovim riječima, pisanje traži mir, a njega često ima u planini, ali za opis proživljenog potrebno je vrijeme, jer se puno vidi i doživi. Tako je i Vujović sačekao da se “nataloži” sve što je tokom ekspedicije osvajanja “krova svijeta”, ali i ostalih pohoda, doživio, a zatim i da prenese na papir, da čitaoce upozna kako je i zbog čega poseban odnos između planine i planinara, koliko vas planina, prema riječima Nikolića, primorava na kretanje, jer to znači da ćete disati, održavati toplotu, da ćete preživjeti.

”Knjiga govori kakve su planine mjesto, kako vas gorja obuhvate, testira vas do krajnjih granica uma i tijela, ali i kako vas plemeni i motiviše da ponove penjete vrhove, kako učini da vam srce odjednom kuca brže. To je brevijar čiju građu su stvarale generacije planinara u ‘Javorku’, a Drago je sažeo među korice ove sjajne knjige”, riječi su Nikolića.

Vujovićeva knjiga nije samo priča o osvajanju Everesta, već i saga o surovosti i ljepoti crnogorskih planina, o ljudima koji su pronijeli i pronose slavu crnogorskih planinara.

”Planina je izazov i opsesija, ima svoj mir, a ukoliko si dio nečega što ona neće – eto nevolje i ožiljka. U knjizu ćete naći i primjere surove istine da su brojni zauvijek ostali u planini, da su ploča ili stradali planinar sa svojim planinarskim cipelama, postali reper - životni orijentir i upozorenje, da pamtiš ili da te pamte”, stoji u Nikolićevoj recenziji.

Drugi recezent, prof. dr Živko Đurković, istakao je da je knjiga obogaćena “izvrsnim fotografijama u boji”, i da je izuzetan pokazatelj kako se “planinarstvo izgrađuje i njeguje u kolektivu, tako da ona postaje primarni činilac života svakog člana tog kolektiva”.

Pogovor za knjigu “Moj put na krov svijeta” napisao je Danijel Vincek koji je istakao da tišina planina u nama budi neku vrstu posvećenosti.

”Osvajanje planinskih vrhova budi osjećaj samouvjerenosti i podspješuje sportski duh za snalaženjem u teško pristupačnim zonama planina... Šlagi je imao hrabrosti da opiše podvige jedne generacije i arhivira ih”, zapisao je Vincek.

( Svetlana Mandić )