Sjećanja na junake ne umiru

Porodica Uskoković iz Pješivaca obilježila je stogodišnjicu smrti Petka Uskokovića iz Ćurčića, sela koje se nalazi deset kilometara od Danilovgrada, koji je 1917. godine, tokom Prvog svjetskog rata, umjesto sinovca stao pred streljački vod i poginuo. Skup je održan ispred Petkovog spomenika koji se nalazi na početku groblja na Bogetićima.

Dragan Mitov Đurović podsjetio je da je Savo Uskoković na samrti zamolio brata Petka da mu čuva sedmoro djece i da je on amanet ispunio i za sinovca Krsta dao ono najvrednije što je imao - život.

Predsjednik Udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata (UBNOR) i antifašista Nikšić Slobodan Bato Mirjačić kazao je da je ratne 1917. tokom borbe sa komitima poginulo sedam austrougarskih vojnika i oficira, a okupator odlučio da u odmazdi, u Bogetićima strijelja 20 mještana. Među njima je bio i sedamnaestogodišnji Krsto.

“Noć pred strijeljanje taoca Petko je donio odluku koju niko nikad nije donio, koliko bar ja znam, da podmetne svoje grudi pred švapske cijevi mjesto svog sinovca Krsta. Ostavio je ženu Joku sa 11 djece i unučadi da se bore kroz život kao znaju i umiju, a on otišao na Bogetiće”, kazao je Mirjačić.

Obukao je Petko crnogorsko odijelo, prekrio se crnom strukom i četiri sata pješačio iz Ćurčića do Bogetića da na strelištu zamijeni sinovca.

“Tek kada je Krsto primio amanet od strica da ga osveti i kada je zamakao iza pješivačkih brda odjeknuo je plotun i 19 taoca palo je u krvi. Ostao je samo Petko da stoji i kako su pričali očevici rekao je dželatima ‘Rđe jedne ne mrčite puške što mi prsi ne slomiste muške, no mučite stare moje kosti, Bog veliki neka vam oprosti'. Tada je prišao komandir streljačkog voda i opalio mu tri metka u glavu”, kazao je Mirjačić.

Petko je, kada je dao život za sinovca, imao 67 godina.

U ime porodice obratio se najstariji Petkov potomak Đorđije Uskoković koji se zahvalio što je sačuvana, ali i obnovljena, uspomena na njegovog pretka. Kazao je da je o Petku kao dijete veoma malo znao.

„O Petku su pisale novine, pjevalo se uz gusle, ali istoriografija crnogorska je bila dosta štura što se tiče Prvog svjetskog rata - kako o podvizima junaka, tako i o žrtvama“, kazao je Đorđije Uskoković.

O njegovom pradjedu je, prema njegovim riječima, počelo više da se priča i piše kada je Krsto 1974. podigao stricu spomenik.

Rajko Uskoković, Petkov unuk, nada se da će neka ulica u Danilovgradu ili Nikšiću, pošto je na teritoriji jedne opštine rođen i živio a u drugoj je poginuo, dobiti ime po njegovom pretku kojim se Pješivci ponose.

U Vojvodini se nalazi veliki broj Uskokovića koji su tamo otišli za vrijeme kolonizacije i koji će 11.novembra održati pomen u Vrbasu. Tamo je otišao i Krsto, koji je umro 1983. godine. Iza njega su ostala tri sina i dvije kćerke, 21 unuče i veći broj praunučadi, dok je Petkovih potomaka preko dvije stotine.

„Svi mi dugujemo život Petku. Bio sam ovdje kada je otvoren spomenik koji su podigli đed i moj otac. Moj đed nas je tada sve iznenadio izvanrednim govorom, ali nam je baba rekla da je dva mjeseca spremao govor šetajući kroz kukuruz jer je bio jako inspirisan da toga dana održi stricu govor“, kazao je Boško Uskoković, Krstov unuk, jedini koji živi u Podgorici.

Obilježavanju su priustvovali su, pored porodice i članova UBNOR-a, i predsjednici Opštine i SO Danilovgrad Branislav Đuranović i Miodrag Đurović, a Rade Radović je uz strune gusala otpjevao pjesmu Radovana Bećirovića posvećenu Petku.

( Vijesti online )