Jezero bez ribe čeka potočaru

Teško je riječima opisati boju Pivskog jezera - nešto između zelene i plave, ili, kako to poetičnije zvuči, smaragdno zelena. Mada, možda je najbolje reći da se u njegovoj vodi ogleda zelenilo brda i plavetnilo neba.

Jezero, koje je nastalo izgradnjom hidroelektrane “Piva” 1975. godine, najveća je vještačka akumulacija u Crnoj Gori. Dugo 42 kilometra, na pojedinim mjestima duboko i više od 180 metara, predstavlja najveći rezervoar pitke vode i posebno je atraktivno za ribolov. Međutim, jezero nije poribljeno od 2013. godine, a kako nema ribe, skoro da nema ni ribolovaca.

”Nekad je ovdje dolazilo po 500 ili 700 ljudi, imali su dozvole i gdje god si krenuo, prema Mratinju, Stabnima, ribara je bilo svuda oko puta. Družili se, dozivali, pričali o ulovu. Danas je sve to zamrlo, mada upornih uvijek ima. Neko dođe samo da nije kući, naročito sada kad je epidemija. Izađe, pa ako šta uhvati, uhvati. Provede neko vrijeme u prekrasnoj prirodi, uhvati jednu ili nijednu ribu, a vrate se samo najuporniji”, priča Vladislav Joković, predsjednik Sportsko-ribolovnog kluba (SRK) “Bajo Pivljanin”.

Potapanjem rijeka Pive, Komarnice, Vrbnice, Bukovice, kao i Mratinjskog i Sinjačkog potoka, i nastankom vještačke akumulacije, Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) i Opština postigli su sporazum da na osmom kilometru od Plužina, na rijeci Vrbnici, u mjestu Matova luka, bude napravljeno mrestilište koje bi, zbog nemogućnosti prirodnog mrijesta, obezbijedilo trajno poribljivanje Pivskog jezera. Mrestilište, koje su Pivljani zvali “fabrikom riblje mlađi”, rađeno po uzoru na ono iz Mostara koje je bilo u Blagaju.

EPCG je izgradnju mrestilišta počela 1985. i završila dvije godine kasnije. Formirano je matično jato potočne pastrmke, a Elektroprivreda je mrestilište dala na korišćenje nikšićkoj firmi “Aquador” koja je, na osnovu ugovora sa Ministarstvom poljoprivrede i ruralanog razvoja, dio mlađi odvajala za poribljavanje Pivskog jezera.

To je funkcionisalo do 2012. godine kada je “Aquador” raskinuo ugovor sa EPCG. Od tada kreću problemi sa poribljavanjem, a mrestilište danas stoji napušteno, devastirano i prazno.

Domaće pastrmke nema, kalifornijska ne može u jezero

Prema Zakonu o slatkovodnom ribarstvu iz 2008. godine poribljavanje je zajednička obaveza EPCG, koja gazduje akumulacijom, i korisnika, tj. SRK “Bajo Poivljanin”. Nakon toga usvojen je Zakon o slatkovodnom ribarstvu koji predviđa da poribljavanje finansiraju Elektroprivreda sa 60 odsto, Ministarstvo poljoprivrede i Opština po 15 odsto i SRK deset odsto.

”Oko poribljavanja smo imali puno razgovora sa predstavnicima prethodne vlasti. Posljednji razgovor je bio sa tadašnjim ministrom Milutinom Simovićem koji je obećao da će naći strateškog partnera za mrestilište, da mora da se ispita dotok vode, ekonomska opravdanost, da bi se poribilo. Od svega toga ispitan je samo kapacitet dotoka vode, drugo ništa. Ljetos kad je dolazio ministar Aleksandar Stijović upoznali smo ga sa problemom i on je rekao da ćemo poribiti ove godine”, objašnjava Joković.

SRK “Bajo Pivljanin” i Park prirode (PP) “Piva” početkom aprila uputili su zahtjev Agenciji za zaštitu prirode i životne sredine za izdavanje dozvole za unošenje u jezero 100.000 komada mlađi kalifornijske pastrmke težine od 100 do 250 grama.

Negativan odgovor dobili su u junu uz preporuku da poribljavanje obave isključivo autohtonom crnomorskom pastrmkom. Zakonom o stranim i invazivnim vrstama biljaka, životinja i gljiva, koji je stupio na snagu na proljeće 2019. godine, zabranjeno je unošenje vrsta koje mogu nanijeti štetu zdravlju, prirodi i ekonomiji.

”U izvještaju je komisija navela činjenicu da vode koje namjeravaju poribiti nijesu u potpunosti zatvoren sistem, već da postoji mogućnost od uzvodnih migracija i ulaska u slobodni dio toka Komarnice i Pridvorice. Zato su mišljenja da unošenje kalifornijske pastrmke predstavlja potencijalnu opasnost po diverzitet ihtiofaune tog slivnog područja. Sa stanovište struke u vodotocima koji sadrže prirodne populacije nije dozvoljeno unostiti strane vrste zbog potencijalne opasnosti širenja i kompetencija sa autohtonim vrstama. Zato se na osnovu Zakona o stranim i invazivnim vrstama biljaka, životinja i gljiva ne može izdati dozvola za unošenje”, stoji u obrazloženju rješenja Agencije.

”Potočne pastrmke crnomorskog sliva nema na prostoru Crne Gore ni u okruženju, a kako iz Agencije nijesu dozvolili da ubacimo kalifornijsku pastrmku ove godine nije došlo do poribljavanja. Što se tiče Elektroprivrede oni bi sada izdvojili sredstva. Nekada nije bilo sredstava, a bilo je ribe. Sada je obrnuto. Najvjerovatnije se ne može praviti neka nova ribolovna osnova, ali mora se tražiti neko rješenje. Za deset godina smo mogli uspostaviti mrestilište, mogli smo u Tari ili Komarnici uhvatiti autohtonu vrstu pastrmke i vršiti mrijest, a ne doći u situaciju u koju smo došli”, ističe prvi čovjek SRK “Bajo Pivljanin”.

Iz Elektroprivrede su kazali da “ne bježe od bilo koje zakonske obaveze, pa ni kada je u pitanju poribljavanje Pivskog jezera” i da će to, u saradnji sa SRK “Bajo Pivljanin”, i uraditi kada se ispune neophodni uslovi - kada pomenuti Sporsko-ribolovni klub od Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja i Agencije za zaštitu životne sredine dobije saglasnost za poribljavanje jezera kalifornijskom pastrmkom. Podsjećaju da su nedavno, u saradnji sa SRK “Lipljen” iz Pljevalja, “pokrili pripadajući dio troškova poribljavanja jezera Otilovići”, kao i da to isto namjeravaju da urade i kada su u pitanju vode nikšićkog revira, u saradnji sa SRK “Nikšić NK”, gdje bi do kraja novembra trebalo da se ubaci oko osam tona kalifornijske pastrmke.

Saglasnosti nema, a nema ni potočne pastrmke. Zbog toga Joković pomoć očekuje od resornog Ministarstva.

”Neko se mora zainteresovati da riješi ovaj problem. SRK nije u mogućnosti sam, jer sada muku mučimo da utočimo deset litara goriva da iskontrolišemo jezero. Mislim da je najbolje da se ovdje uključi Ministarstvo, da vidi sa Slovenijom da li kod njih ima ribe, koja je cijena, da li je isplativo, jer građani Plužina zaslužuju da imaju poribljeno jezero. Bez poribljavanja i prirodnog mrijesta broj ribara pada na minumum, ribe je sve manje i manje, tako da je malo kome interesantno doći da peca i uživa u ljepotama jezera. Samo na osnovu toga što smo računali da će jezero ove godine biti poribljeno, jer su tako rekli, imamo 50 odsto više ribara nego prošle godine. A ribe nema”.

A da ribe nema, najbolje to zna Rajko Lučić koji se od malih nogu druži sa pecaroškim štapom. I ne samo da peca, već i od čuvenog pivskog pijetla pravi mušice za ribolov.

”Rođen sam pored rijeke, a kasnije sam živio pored jezera, tako da se ribolovom bavim od malih nogu, otkako sam mogao strčati na vodu. Ranije, a posebno dok je bila rijeka, voda je bila bogatija ribom i ljudi su praktično živjeli od ribolova, hranili se. U to vrijeme, pored rijeke su imali sve uslove za život. Danas je dosta siromašno, kako zbog nesportskog ribolova na rijekama koje utiču u Pivsko jezero, tako i nebrigom ljudi. Tolike godine jezero nije poribljeno. Kriv je ovaj, kriv je onaj, a ribe sve manje. Svelo se na klen i nešto malo pastrmke”, kaže Lučić.

Festival na vodi za bolju valorizaciju jezera

Direktor PP “Piva”, Slobodan Delić, ističe da je Pivsko jezero veliki potencijal Pive koji nije dovoljno valorizovan.

”Ovolika vodena površina, koja je prepoznata kao najveći bazen pitke vode na Balkanu, ima potencijala za razvoj u raznim segmnentima. Prvo je kupanje i odmaranje kraj jezera u toku ljetnje sezone, jer voda postigne prijatnu temperaturu. Drugo su vodeni ili adrenalinski sportovi koji mogu da se upražnjavaju na jezeru. Do sada je zaživio kajak, a vožnja brodicama dosta manje u odnosu na količinu vode i prostor. Ono što je najviše neiskorišćeno jesu mogućnosti sportskog ribolova”, kaže Delić.

Ističe da su turisti oduševljeni jezerom, da svi misle da je riječ o prirodnom dragulju Pive, a ne o vještačkoj akumulaciji. Na pitanje na kome je da jezero bude potpuno iskorišćeno, Delić ima spreman odgovor.

”Definitivno na nama i na Elektroprivredi. Bez njihove podrške, nijesmo ni u moći ni u energiji, ni u finansijskoj snazi, ali zajedno sa njima, uz par kvalitetnih projekata, možemo jezero izuzetno da valorizujemo. Nadamo se da ćemo naći sagovornika sa druge strane. Nabavili smo čamac i petnaestak kajaka i namjeravamo da ih naredne godine stavimo u funkciju kako bi još više promovisali Pivsko jezero i unaprijedili mogućnost njegovog korišćenja. Imamo u planu, ukoliko nam iz Elektroprivrede izađu u susret, da organizujemo Festival na vodi i već smo im poslali ideju projekta”.

Da Pivsko jezero ima kajakaški potencijal pokazano je još 2012. godine kada je organizovana promotivna kajakaška regata. Ribolovni potencijal dokazan je koju deceniju ranije. Prvi je potrebno dodatno afirmisati, a drugi obnoviti. Možda naredna godina donese nešto novo i nešto staro - Festival na vodi i potočnu pastrmku.

( Svetlana Mandić )