Djela “Umjesto molitve” Mira Šukovića
Izložba “slikara-ratnika iz Crne Gore” biće otvorena u četvrtak, u Kući Đure Jakšića u Beogradu
Izložba “Umjesto molitve” Miroslava Mira Šukovića biće otvorena u Beogradu, četvrtog novembra, u Kući Đure Jakšića, u 19 časova. Postavku će otvoriti teoretičar umjetnosti i pisac Vladimir Kolarić, a obuhvata 33 rada, od kojih su 22 nastala tokom ove godine.
Tekst “U rudnicima mašte” u katalogu izložbe potpisuje jedan od najistaknutijih likovnih kritičara i esejista u Srbiji, Dejan Đorić. Likovni problem, vječni fenomen umjetnosti, poetika i vizuelnost glave i ljudskog lika, zanimali su decenijama crtače Uroša Toškovića i Dragana Lubardu, ali i Iva Andrića, primjećuje Đorić i dodaje da se time, na pojedinim radovima, bavi i mlađi slikar i crtač Miro Šuković.
”Ovaj umjetnik je na drugoj obali od kiča, njega nimalo ne dodiruje ta toliko slavljena popularna kultura, ideja i ideologija mase. On čezne za čistom likovnošću, u njegovom djelu ima duhovnog otpora glupoj svakodnevici, kao neki usamljenik stvara umjetnost koja poništava i izvrgava ruglu besmisao televiziomanije, reklamokratije i populističke jeftine umjetnosti. Dok se sve oko nas pretvara u zabavu, a stvaralaštvo tone u dosjetku, Šuković je u potrazi za himerama koje su zavodile velikane iz prošlosti. Odbacujući olako stvaranje, iluzije svog vremena pa i samu avangardu koja se odavno visoko društveno pozicionirana na razne načine kompromitovala Šuković smjelo ulazi u rudokope imaginacije, spušta se u okna drevnih rudnika mašte, da tamo, u tim prebogatim i neiscrpnim žilama iracionalnosti, traga za novim zrnima zlata. Kao da kraljevi i prosjaci promiču njegovim slikama i crtežima, jer čovjeka shvata u krajnostima”, piše Đorić.
On je primijetio da se na Šukovićevim djelima nalaze ključni simboli, od krsta do zvijeri, od nagog tijela do lijepog ženskog lika, ali nema hijerarhije tema ni povlašćenih figura.
”Sukob svjetlosti i tame očituje se na skoro svim likovima i tijelima koje predstavlja, on je umjetnik koji stvara iz jedinstva suprotnosti, ne da bi ih pomirio, već što snažnije doveo na površinu djela. Opasni, zubati čovjekoliki stvorovi, ljudi-zveri, monstrumi iz zaumnog svijeta, duhovi neposustale, možda i razuzdane htonske mašte, tu su da čovjeka iz gomile duhovno protresu, trgnu iz sna konzumerizma i kaljuge hedonizma. Ponovo je među zatupjele i duhovno opustjele ljude potrošačke civilizacije stupio slikar-ratnik iz Crne Gore, da ždere sitni ego i spaljuje iluzije (malo)građana”, zaključuje Đorić u tekstu.
( Jelena Kontić )