Ili vakcina ili ostavka

Bilo je gluvo doba noći. Oko 1 sat. Sjutradan treba da napustim Kovid odjeljenje Kliničkog centra i idem kući. Korona je otišla, upala pluća neće tako brzo. Ali se povlači. Primio sam taman posljednju infuziju antibiotika i vitamina i okrenuo se na stranu, da probam zaspati. U tom momentu, čujem gromki glas medicinskog tehničara I. koji čitavo vrijeme koordinira rad sestara na odjeljenju ali, po protokolu, ne ulazi u sobe. Čovjek prosto leti od vrata do vrata, ispunjavajući zahtjeve kovid sestara za novim ampulama longacefa, hemomicina, paracetamola, za braunilama i infuzionim rastvorom...

Tehničar I. saopštava: Ono dvoje kritičnih, ako se nastavi pogoršanje i krenu da umiru - doktor je rekao, nema reanimacije. Ne pomaže... U pozadini čujem jezoviti zvuk respiratora iz susjedne sobe, na koji je povezan neko od ugroženih pacijenata. Uznemirujući ton, nalik onom bolničkih sirena. Ne toliko piskav, više tup i podjednako nemilosrdan. Sa tom muzikom, koja najavljuje možda i nečiju smrt, tonem u san. Okolnosti čovjeka na sve naviknu. Tako je bilo i poslije sačekuše 2007.

Bio je četvrtak, prošla sedmica. Gluvo doba noći. Petak je, u stvari, već uveliko gazio centralnoevropskom vremenskom zonom. Čitam najboljem prijatelju (pas Dante, bostonski terijer, star tek godinu) najnovije podatke o umrlim i oboljelim od korone. Kod nas i u regiji. Crna Gora 443 novooboljela i 7 umrlih, Srbija 6.257 oboljelih 65 umrlih, Hrvatska 4.571 novozaraženi i 26 umrlih, Slovenija na pragu novog lokdauna - 3.181 zaraženi i 11 umrlih. Glavni razlog - još uvijek nizak stepen vakcinisanih.

Ponoć davno već je prošla, ne mogu da zaspim, pas osjeća nemir koji mi se uvukao pod kožu, privija se uz mene, kao da bi me zagrlio i olakšao teret. Nije zalud najbolji prijatelj. Palim TV mašinu, nervozno vrtim kanale, iako RTCG nisam gledao od 2006. slika sa premijerom mi privlači pažnju. Dante zalaja što mi je bio dodatni signal da će vrhovni apostol nešto važno da kaže. U gornjem desnom uglu piše repriza, ali se pravimo kao da je intervju uživo. I slušamo Primusa: “Konsultovao sam svog ljekara, koji mi je kazao da mi u ovom trenutku nije potrebno da se dodatno vakcinišem”!

Ne mogu da vjerujem. Pas je postao još više uznemiren, vrti se po sobi ukrug, reži, dolazi do staklenih vrata od terase, gleda u mrkli mrak napolju, kao da osjeća da se neka opasnost bliži vratima. A ona je samo na televizoru. Vraćam snimak i nanovo slušam Krivokapića: “Konsultovao sam svog ljekara, koji mi je kazao da mi u ovom trenutku nije potrebno da se dodatno vakcinišem”.

Pitam se da li je premijerov doktor neki ubačeni DPS element, da li se iza tog famoznog anonimusa krije Jevto Eraković, koji radi o glavi Primusu, izlažući ga opasnoj bolesti, sve sa ciljem da se zaustavi proces jačanja sekularne i građanske države, a nadasve formiranja nove Demohrišćanske stranke koja treba da pomiri dva ekstrema, vaksere i antivaksere, dr Nestorovića i dr Krivokapića na jednoj, i doktora Kona i Filipa Vujanovića na drugoj strani.

Da li je taj doktor premijera Krivokapića ikada posjetio neko kovid odjeljenje, čuo jezoviti zvuk respiratora, vidio preplašeno i beznadežno lice zaraženog bolesnika ispod helmet balona, da li je taj premijerov doktor ikad čuo da je neki njegov kolega, u KBC-u, jedne noći, 26. na 27. septembar 2020, dao nalog tehničaru, da ako ona dva bolesnika na respiratoru krenu nagore, da ih ne reanimiraju, jer sve je uzalud...

Ili nas premijer samo obmanjuje?! Jer doktor na koga se poziva i ne postoji, još manje odbrambene trupe antitijela koje postrojene čekaju u njemu napad virusa još od prvog dana korone, kada je postao javna ličnost i dao izjavu na tu temu. Vjera pomjera planine, a pričest razgoni viruse. Sjećate se. Zato je toliko sveštenika od prizemlja do vrha crkvene hijerarhije korona preselila u carstvo nebesko.

“Helmet je povezan sa mašinom koja kontroliše sadržaj kiseonika u balonu i olakšava disanje pacijentu... Ako ni helmet ne može da poboljša saturaciju i respiraciju i kada vrijednosti parcijalnog kiseonika i ugljendioksida budu jako poremećene - onda se pacijent stavlja na respirator. Tada mašina ‘diše’ za vas i počinje istinska bitka za život. Vaša pluća su u rukama te mašine.

Opet moram o smrti. Jer korona ubija. U svijetu je već preko milion ljudi na spisku izgubljenih od posljedica izazvanih koronom. Njena moć transformacije, skrivanja, širenja, napadanja raznih organa, pluća prije svega ali i onih hronično slabih, zastrašujuća je. Ako ostane samo na jeziku ili u nosu, onda ništa. Ako se spusti niže, očekujte haos”....

Dante sluša kako mu čitam djelove prošlogodišnje reportaže sa Kovid odjeljenja KBC i kao da za njega nema dileme koja očito muči jednog univerzitetskog profesora i ujedno premijera - šta je efikasnije u odbrani od smrtonosnog virusa, kašika ili špric, pričest ili vakcina?! Gdje mi to živimo, samo što me ne pita moj mali prijatelj. Na kom kontinentu i u kom vijeku. Objašnjavam mu kako je neki Đordano Bruno završio na lomači zato što je tvrdio da je zemlja okrugla, Galileo u zatvoru, ali prije 400 godina, tako da je pomalo šokantno da danas neko, još premijer, u ime imaginarne božanske teorije, izlaže desetine hiljada podanika smrtnoj opasnosti. Jer kada godinu dana izbjegava vakcinaciju i širi priču o prirodnom imunitetu, onda to nije ništa drugo nego samoobmanjivanje koje ne bi bilo toliko tragično da čovjek nije premijer jedne države.

Ali, nažalost, tu nije kraj. Gasim televizor, dođe mi da ga slomim, i onda nekontrolisano počinjem da plačem za svima onima koje je odnijela korona, od Đorđa Balaševića do Marka Živića, od roditelja iz Bijele jedne divne kćerke koju nikad nijesam upoznao a kojoj sam pokušao da pomognem, do moga brata Ljubana koji se nakon četiri decenije rada u Njemačkoj vratio u rodni Mojkovac da uživa u penziji i da zajedno sa mnom ruši prethodni, odnarođeni režim… Sve ih je uzela korona. Milioni znanih i neznanih. Većina njih nije dočekala vakcinu, oni koji jesu mislili su - neće nas. Pa su odlagali. Treći su vjerovali premijeru, kašiki i trupama antitijela. Sumnjam da je bilo ko od njih imao doktora, kao naš Zdravko, koji bi im savjetovao da još nije vrijeme za prvu vakcinu iako je procenat vakcinisanih u najrazvijenijim zemljama svijeta već prešao 80 odsto sa obije doze, iako se u Kini već naveliko kreće sa vakcinacijom djece od 3 do 15 godina, iako mi još u glavi odzvanja onaj tupi zvuk respiratora i glas tehničara kome je doktor rekao - njih dvojica, ako krene pogoršanje, nema reanimacije jer nema vajde.

Televizor je ugašen, Dante se opet privija uz mene jer valjda osjeća i tugu i bijes, čitam na portalu nastavak poruke profesora i premijera: “Osim ako nećete da se bavim marketingom u tom dijelu, a nikada se u svom životu nijesam bavio nijednim marketingom”. Dakle, sve ono što su primanjem vakcine uradili najviši državni zvaničnici svijeta, čak i tamo neki desničari Orban, Vučić, Đukanović, čak i većina članova Vlade čiji je premijer upravo Krivokapić, crnogorske javne ličnosti, sve je to bio čisti self-promotion a premijer je samo skroman, vjeran Bogu i nesklon ljudskim slabostima kao što su vlast, moć, samopromocija.

Sasvim je nevažno da li je Krivokapić antivakser ili samo supermen, neviđenog prirodnog imuniteta. Jer on kao običan građanin, ima pravo na lični izbor, i na jedno i na drugo, ali kao premijer on je davno, još prvog dana, morao da ode na vakcinalni punkt sa ministarkom zdravlja i ličnim primjerom svim podanicima pošalje poruku koji je jedini način odbrane života od smrtonosne epidemije. Vrijeme je da premijer izabere - ili da primi vakcinu ili da podnese ostavku. Izbor je jednostavan. Možeš ti to, Krivokapiću.

( Željko Ivanović )