Tvrđave koje bude znatiželju

Priča koju ćemo slušati i gledati je zapravo priča o nastanku i nestanku tvrđava, njihovoj svrsi i odnosu koji kroz vrijeme imamo o njima. Kroz tri aspekta – same logike fortifikacija, istorijske perspektive i značaja arhitekture, film tangira zapravo kompletnu realnost jednog vremena i njegove logike. Tim riječima je Boško Milović, ispred Organizacije KOD, u multimedijalnoj sali nikšićkog Tehnopolisa najavio prikazivanje dokumentarnog filma “Tvrđava Boka”.

Film, koji se bavi temom tvrđava u Bokokotorskom zalivu nastalih u periodu austrougarske vladavine, potpisuju reditelj Danilo Vujačić i scenarista Petar Popadić, i u cjelosti je snimljen u produkciji Organizacije KOD.

“Na ovom prostoru dominiraju austrougarske i turske tvrđave. Sticajem čudnih okolnosti u naše ruke je došla knjiga Radojice Raša Pavićevića koja se zove “Werk – austrougarske tvrđave u Crnoj Gori” i koja se bavi problematikom austrougarskih tvrđava rađenih na prostoru Crne Gore”, objašnjava reditelj Danilo Vujačić odakle ideja da snime film sa pomenutom tematikom.

Pavićević, penzionisani potpukovnik Vojske SCG i entuzijasta za planinarstvo i vojnu istoriju, godinama je obilazio i istraživao austrougarske fortifikacije koje su od sredine 19. pa do prve decenije 20. vijeka građene radi zaštite „Kriegshafen Cattaro“ odnosno Ratne luke Boka Kotorska – druge po važnosti austrougarske pomorske baze na Jadranu. Dobitnik je zlatnog odličje Republike Austrije za doprinos očuvanju njihove kulturne baštine.

Upravo Pavićević, zajedno sa Milanom Šćekićem i Aleksandrom Kapetanović, publiku vodi kroz film i priča im priču o nastanku tvrđava čija je uloga bila, kako je kazao reditelj, da budu jake, čvrste, da mogu da brane i da traju.

“Napravljene su da traju, ali su one ipak propale. To je momenat koji je karakterističan za kapitalističkog društvo, da sve ono što u jednom trenutku nastane kao plod razvitka toga društva, u sebi sadrži i klicu svog uništenja upravo iz razloga jer će doći nešto novo što će morati da pobije to staro”, kazao je Vujačić “Vijestima”.

Snimanje filma je trajalo pola godine, produkcija oko pet mjeseci, i iako je film bio zahtjevan, ekipa puna entuzijazma, kako je istakao Vujačić, nije dozvolila da ta zahtjevnost bude prepreka.

Scenarista Petar Popadić priznaje da je bilo inspirativno raditi film o tvrđavi koju znate iz djetinjstva.

“Nijesmo znali sa čime ćemo da se suočimo u početku. To je u stvari bio proces istraživanja, tako da je svaki korak u nastanku tog filma bila neka spoznaja za nas. U ovom filmu učili smo svi zajedno i mi koji smo ga stvarali i sagovornici. Nadamo se da će i publika sama da uđe u neki proces stvaralačkog učenja. To je i bila ideja. Nijesmo htjeli da poentiramo sa filmom, već da gledaoci sami dođu do zaključka”, kazao je Popadić.

Iako je u Crnoj Gori teško naći, a i doći, do stručnjaka koji poznaju tvrđave, Petar kaže da su se oni i njihovi sagovornici našli i učili jedni od drugih. Film zna “napamet”, a opet, kako je kazao, kada ga gleda svaki put nešto novo nauči.

“Čovjek je kao i tvrđava – zatvoren”, kazao je scenarista i dodao da su spremni za nove projekte.

O kojim projektima je riječ, ni on, ni reditelj nijesu htjeli da otkrivaju.

“Još uvijek kujemo plan šta je sledeće. Sigurno će da bude nešto ovoga tipa, možda baš i sa Radojicom. Tokom naredne godine se kreće u proces, to je sigurno”, obećao je Vujačić.

Projekciji filma prisustvovao je i ambasador Austrije u Crnoj Gori, Karl Miler.

( Svetlana Mandić )