Đaci danilovgradske gimanzije predstavom skrenuli pažnju na vršnjačko nasilje
"Sad kad kažete vršnjačko nasilje, pomisli se da to svugdje postoji, da to nije toliko strašno, da smo mi djeca, ali ustvari nije, jer to će sjutra da izraste u ljude koji će i dalje biti nasilni...", kazala je Marija Marković, koja glumi u predstavi
Nakon što je snimak masovne tuče učenika gimnazije "25. maj" u Tuzima nedavno osvanuo na društvenim mrežama, problem nasilja u školama na nekoliko dana okupirao je pažnju javnosti. Da se o ovom problemu ne bi tek sporadično govorilo, potrudili su se učenici danilovgradske Gimnazije "Petar I Petrović Njegoš". Vršnjačko nasilje jedna je od tema predstave "O ćutanju i drugim imitacijama sreće", koju su u februaru premijerno odigrali u tom gradu.
Vršnjačko nasilje opet okupira pažnju javnosti, a ujedno je i jedna od tema predstave "O ćutanju i drugim imitacijama sreće", koju je 49 učenika danilovgradske gimnazije "Petar I Petrović Njegoš" u februaru premijerno odigralo u tom gradu.
"Ova predstava nije nastala onog trenutka kada sam ja počela da pišem scenario, već onog trenutka kada smo mi zajedno uočili neke probleme u društvu i poželjeli da učinimo nešto povodom toga", kazala je autorka predstve Bojana Šolaja.
Prema mišljenju gimnazijalaca, nasilje u školama svakodnevica je velikog broja učenika u Crnoj Gori, a pozorište je jedan od prostora u kojima se o tome mora govoriti.
"Sad kad kažete vršnjačko nasilje, pomisli se da to svugdje postoji, da to nije toliko strašno, da smo mi djeca, ali ustvari nije, jer to će sjutra da izraste u ljude koji će i dalje biti nasilni...", kazala je Marija Marković, koja glumi u predstavi.
"Uspjeli smo, ja mislim, da to na najbolji način prikažemo i pošaljemo jednu jaku poruku, pošto se to vjerovatno svugdje u svijetu dešava, da je to jedna loša stvar, da bi što više trebalo da se obrati pažnja to i da se spriječi nasilje kad god se vidi, i da se prijavi", kazao je Mario Tripović, glumac u predstavi..
Mlade glumce za predstavu je spremala profesorica psihologije Anđela Novaković. Pripreme su, priznaju, bile teže nego što su očekivali.
"Osmislili smo istoriju svakog lika, kako bismo mogli stvarno da se unesemo i da počnemo sa nečim što je preraslo u jako ozbiljnu stvar", kazala je Marija Marković.
"Lijepo je držati neka predavanja protiv nasilja, to je jako korisno, ali mislim da je i na ovaj način veoma važno, jer oni se suočavaju i pričaju svoja iskustva. + Ja vjerujem da umjetnost ima takvu moć da može da pomogne u borbi protiv nasilja" kazao je Mirosalav Minić, profesor književnosti i reditelj predstave.
Predstava je, nakon premijere, gostovala na Festivalu dramskih amatera u Bijelom Polju, gdje je dobili više nagrada, a zatim i na drugim pozorišnim smotrama. Stigao je poziv i od festivala Repasaž iz Uba ali za put u Srbiju im nedostaje novac.
Za šest mjeseci života predstave, podršku Ministarstva prosvjete nisu dobili. Razlog je, kako nam je saopšteno iz tog resora, to što nikada nisu uputili zvanični zahtjev.
( Matija Otašević )